Get Adobe Flash player

Svi Hrvati moraju stalno zahvaljivati Titi, Rankoviću i Staziću što ih nisu sve pobili

 
 
Nešto me sram. Propadoh u zemlju od one opravdane kritike koju nam je onako bez pardona, strasno i u mačo stilu (kako to samo on zna) sasuo u lice naš potpredsjednik Sabora i zastupnik SDP-a Nenad Stazić, nepomirljivi „antifašist“ i okorjeli borac protiv „ustašluka“ svih vrsta i boja. Posramio sam se do te mjere da ću ga (čim stignem) potražiti i zahvaliti njemu i Partiji što mi nisu ubili mater i oca – a mogli su, jer oboje su im bili u rukama. Istina, prikratili su život mojoj dvojici stričeva i jednom ujaku, ali barem su mi roditelje poštedjeli. Velikodušno im poklonili živote! Nije to mala stvar!
https://i2.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2018/05/tito-rankovic-stazic.jpg?w=820&ssl=1
I tek sad, nakon ovog pledoajea spomenutog „prvoborca“ Stazića, ja nesretan shvaćam u punoj mjeri, kako ustvari dugujem svoj život Titu, Partiji, Rankoviću i Staziću. Jer, da mi oni nisu poštedjeli roditelje, ne bih se ni ja rodio. To je tako logično i samorazumljivo, zar ne? Dakako, isto vrijedi i za moje sestre, djecu, unuke. Nikoga od njih ne bi bilo da nije Partije i spomenutih drugova! Ne znam jesu li svjesni toga moji bližnji, ali u svakom slučaju ću ovih dana obaviti s njima preliminarne razgovore, tek toliko da im opipam bilo, pa ako i oni dijele moj sentiment i osjećaj duga, eto nas pred Sabor kod Neše! Ima da padnemo na koljena pred njim, s crvenim zastavicama u rukama, samo ako nas saborska straža pusti u dvoranu!
 
I nemojte se pitati otkuda drug Neša (kako ga od milja zovemo u obiteljskom krugu) u društvu Tite i Leke. Tko god ima imalo soli u glavi, dobro zna da rat protiv „ustaša“ nije završio ni 1945. ni 1960. Kad ih danas još uvijek toliko ima (vrve na sve strane – veli Neša), što mislite, kako je tek bilo u vrijeme MASPOK-a (1971.), pa godinu poslije kad je upala ona grupa na Radušu... A gdje je tek neprijateljska emigracija. S njome je bitka vođena sve do kraja 1989. Sjećate se one „Neprijatelj nikad ne spava“? Mislite li da je drug Neša mirovao sve to vrijeme!? Grdno se varate! To je krv revolucionara i u njemu bije srce Boška Buhe, Mirka i Slavka, Save Jovanovića Sirogojna, Ivana Fumića koji je s 11 godina „otišao pod pušku“ – kako sam reče jednom davno!
 
Ali, ne će se drug Neša hvaliti svojim „antifašizmom“. Onako skroman i samozatajan kakav jest, prešućuje junačka djela i svoju ulogu u suzbijanju „ustašluka“ i što je najvažnije (za sada) ne traži boračku mirovinu, iako ju je debelo zaslužio. Umjesto toga, „radi“. Dobro, povremeno i pije, ali i radi! Upustio se u ljutu bitku za „opće dobro“. A najvažnija zadaća u okviru tog „općeg dobra“ je – pogađate – suzbijanje „ustašluka“, koji (ako je vjerovati Neši i drugovima iz Partije) opet buja!
 
Odrađivali su Tito, Ranković i kompanija sve po „PS-u“, pobili 500, 600 tisuća Hrvata, ali, kako se poslije pokazalo, nije bilo dosta. Ovi iz KNOJ-a, OZN-e i srpskih proleterskih brigada meka srca bili i ostavili „guju u njedrima“ (što reče prije par godina Josipović u Knessetu). I eto ti sad belaja! Na sve strane iskaču „ustaše“ – u buljucima, što kaže pesma narodna (je l' tako Nešo?). Druže Nešo, od srca hvala Tebi i Tvojoj Partiji što mi oca i majku niste zazidali u Hudu ili neku sličnu jamu onako kako ste to napravili s tisućama drugih Hrvata! Ili što ih niste odveli u svibnju '45 u Titov Jasenovac i smaknuli – tamo ili na nekoj od 1.400 drugih lokacija. Preplavljuju me osjećaji duboke zahvalnosti i poniznosti pred Vašom velikodušnošću, druže Nešo! I molim Vas, nemojte obraćati pozornost na ove primitivce koji Vam pišu kojekakve gadosti po fejsu i portalima, samo zato što ste rekli da ih sve treba pobiti. Oni pojma nemaju da su ostali živi samo zahvaljujući Vama i Partiji i da Vam te živote ionako duguju. Sram ih bilo!
 

Zlatko Pinter

Politika se pretvorila u poligon za promicanje stranačkih kadrova i interesa, nepotizma...

 
 
Za posjeta Osijeku, 1. lipnja 2018., hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je rekla: »Svima izražavamo poštovanje i zahvalnost za žrtve podnesene za slobodu Domovine, a utvrđivanje sudbina naših nestalih ostaje nam velika zadaća, na kojoj ću kao Predsjednica i dalje posebice ustrajati. Uz ratna razaranja i privatizacija na ovome području ugasila brojna radna mjesta te da brojni građani osjećaju nepravdu, jer sustav nije jednak prema svima te osjećaju da se politika pretvorila u poligon za promicanje stranačkih kadrova i interesa, za zapošljavanje preko veze i pogodovanje podobnima.
http://predsjednica.hr/slike/DSC_1551.jpg
Političke elite otuđile su se od naroda, i onda se čude što bujaju tzv. populističke opcije. Nije problem u tim opcijama, nego u onima koji ne prepoznaju da se očekivanja ljudi mijenjaju, i da politika mora izaći iz zagrebačkih salona i osjetiti što narod želi. Hrvatski narod želi pristojan i normalan život, u kojem ne će razmišljati može li uzdržavati jedno, dvoje ili više djece, hoće li zbog toga što nije platio telefonski račun čekati ovrha koja višestruko premašuje glavnicu, u kojem će radnik imati pristojnu plaću, a poslodavac biti rasterećen državnih nameta, koji ga guše. To razlozi zbog kojih mladi odlaze iz Hrvatske, a posebice iz Slavonije. Razočarani su u sve nas koji vodimo državu, jer misle da ne vidimo što se događa i živimo u nekom svom virtualnom svijetu. To je nijema, ali rječita kritika svih propusta u vođenju države, jer kada potencijalno najbogatiji dio države, Slavonija, Baranja i Srijem, ostaje bez ljudi, onda je to poziv na uzbunu. 
 
Krucijalno hrvatsko pitanje je demografija i nemamo više vremena za odgađanje rješavanja demografske krize. Ova Vlada nije kriva za nastanak demografske krize, ali nije adekvatno odgovorila na njezinu eskalaciju, jer dosad donesene mjere, nisu razmjerne težini i složenosti problema. Zato je krajnji trenutak za donošenje akcijskog plana i provedbu konkretnih sveobuhvatnih mjera za njegovo provođenje, koji će nadilaziti mandat jedne Vlade, zato, sukladno Ustavu predlažem Vladi sazivanje zajedničke sjednice, na kojoj bi zajedno usvojili takav plan akcijskih mjera za demografski oporavak Hrvatske, i za djelotvorno rješavanje problema blokiranih građana. To bi to bila prilika i Vladi da predstavi što rade Ministarstva, radi rješavanja tih pitanja. Održavanjem zajedničke sjednice Vlade, pokazali bismo potrebnu državničku odgovornost, pri čemu držim da bi u budućim koracima u njihovo rješavanje, nužno trebalo uključiti oporbu i druge dionike društvenoga i političkog života, u cilju rješavanja nacionalnog konsenzusa. Stoga je hvalevrijedna inicijativa Mosta "Pokret ostanka" jer je sinergija u rješavanju tih krucijalnih pitanja važna kako bi se obnovilo povjerenje hrvatskih građana u ključne hrvatske institucije.
 
Žao mi je što je Vlada odbila moj prijedlog. Nastavit ću raditi na rješavanju spomenutih problema, a 11. lipnja predstavit ću mjere koje sam pripremila sa svojim savjetnicima, te ću o njima razgovarati sa svim relevantnim dionicima političkog i društvenog života koji to žele, kako bi ostvarili suglasje o njihovoj provedbi. Godina 2018. trebala bi biti godina reformi, jer je godina bez izbora, jer nas iduće godine čekaju europski, a potom i predsjednički izbori, a nakon toga 2020. godine predsjedanje Republike Hrvatske Europskom unijom, što će odvući dobar dio energije Vlade. Ovo je godina u kojoj se očekuju najvažniji reformski iskoraci. Na žalost, na polovici smo godine, a reforme uglavnom stoje. Problem Agrokora, iako sistemski važan, uzeo je previše vremena i energije i Agrokor ne smije biti izlika za neprovođenje reformi, jer to nije jedini hrvatski problem.
 
Nemamo više vremena za duge rasprave o razvojnim strategijama. Treba djelovati brzo i snažnim akcijskim mjerama otvoriti prostor poduzetništvu, zapošljavanju i većim plaćama. Treba nam i 'aktivnija regionalna politika' koja će omogućiti zadržavanje stanovništva u selima i manjim gradovima te demografski i gospodarski oporaviti pogranična i brdsko-planinska područja, koja traže veće razvojne poticaje. Vlada provodi projekt "Slavonija, Baranja i Srijem", u sklopu kojeg je kroz operativni program "Konkurentnost i kohezija" te kroz "Program ruralnog razvoja", ugovoreno više od šest milijardi kuna, što pozdravljam, kao i svako daljnje angažiranje europskog novca. Problemi nisu mali, ali čvrsto sam uvjerena da ćemo uspjeti, i s tom vjerom želim uputiti poruku optimizma i samopouzdanja. Optimist sam, jer vjerujem u snagu naše domovine, naše ljude i hrvatsko zajedništvo«.
 

http://predsjednica.hr/objava/1/1/2379

Sram vas bilo Staziću za napisane riječi, koje govore o vama tko ste i kakav ste čovjek

 
 
Znamo po pričama naših građana kako je izgledao Zagreb 8. svibanj 1945. Preživjeli građani o tome sa strahom i boli govore. Za tu istinu trebalo im je više od 70 godina. U Zagrebu su tjerali građane iz njihovih stanova, silovali, ubijali građane i o tome govore mnogobrojna stratišta po Sljemenu, Savskoj i drugim lokacijama. O toj slobodi 1945. govore nam stratišta Macelj, Tezno, Teharje, Kočevski Rog, Zidani Most, Trbovlje, Slovenj Gradec, Stolac, Cima, Ljubuški, Široki Brijeg. Nestajali su ljudi preko noći, i nitko se od njihove familije nije usudio tražiti svoje najmilije. Patili su i suze ronili i bili svjesni da moraju šutjeti. Toliki je strah bio urezan u kosti građana, da je šutnja bila zlata vrijedna. Šutnja je bila jedini način da prežive, da ih mrak ne proguta i da ne budu ubijeni i bačeni u jednu od stotine jama, u koje su bacali uglavnom Hrvate i mrtve a i žive ih pokopavali. STAZIĆ I NJEGOVI TAJ DAN 8. SVIBNJA NAZIVAJU DAN OSLOBOĐENJA ZAGREBA. Kakve li ironije i bešćutnosti, okorjelosti srca i prekomjerne mržnje koja će ih na kraju ubiti. Jadni takvi ljudi, to su ljudi mraka i nesreće, bez obzira koliko imaju materijalnih dobara i kakve su funkcije u našoj domovini zaposjeli, nemaju oni mira ni spokoja, a bez toga život je bezvrijedan.
https://i1.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2018/05/stazic-posao.jpg?w=850&ssl=1
Staziću je dobro znano što se radililo 1945. Zna on što su i kako su ubijali nevine Hrvate. Ubili su ih više od jednog milijuna. Sve su to njemu prenosili oni koji su ubojstva izvršavali, a nikad se nisu za ta zlodjela pokajali. Nisu zažalili za ubojstvima nevinih ljudi. Nenad Stazić čak žali što su njegovi bili šlampavi i što nisu ubili još više Hrvata. Na reakciju bijesa, izazvao ga je referendum za promjenu izbornog zakona. Boji se za svoju saborsku fotelju. Zaboljela ga je i ta velika povezanost i ljubav građana koji volontiraju za bolju i pravedniju Hrvatsku. Ne može gledati toliku ljubav i sebedarje ljudi koji sa tolikim žarom skupljaju potpise na ulicama dok ih njegovi istomišljenici ponižavaju. Volonteri stoje na ulici i mole za potpis, a sve u nadi i vjeri, da će nam donijeti pravedniji izborni zakon, da će se otkazati Instanbulska konvencija i da će naša voljena Hrvatska krenuti putem demokracije, njegujući katoličke vrijednosti. To Nenad Stazić nije mogao gledati. Ta ljubav i jedinstvo Hrvata mu je bila noćna mora. Nema on srama ni kajanja. Pretužno je da takav čovjek mržnje sjedi u Hrvatskom saboru.
 
Koga on zastupa? Iz svega se da zaključiti one koji su „šlampavo“ odradili posao ubijanja Hrvata 1945. Ušao je u Sabor sa nekoliko stotina glasova, a drugi nisu sa nekoliko puta više i sad javno i bez srama žali što su to njegovi ubojstva izveli šlampavo, javno žali što nas nisu sve ubili. Takav čovjek ne može biti u Saboru, jer je to je teško kazneno djelo priznavanja masovnih ubojstava, i žaljenje što su to „šlampavo“ odradili. Žali što nas nisu sve pobili. Ukoliko to nije govor mržnje, priznavanje znanja o ubojstvima nevinih ljudi, što je onda kazneno djelo?
 
Kazneno djelo je samo kad Hrvat riječima brani svoju domovinu i kaže ZA DOM SPREMAN, kad nakon neprežaljenih sinova koji su poginuli u domovinskom ratu za slobodnu hrvatsku, u znak sjećanja na svoje sokolove, otac razbije ploču na ćirilici u gradu heroju našem Vukovaru. Bešćudnici i sudionici u masovnom ubojstvu Hrvata, vječnom sudu ne ćete umaći. Za vas je bolje, da se ni rodili niste. Naši mučki ubijeni Hrvati su mučenici i sjede blizu Oca Nebeskoga i štite svoju Hrvatsku. Što god radili, zla činili, Hrvatska će uvijek opstati i na ponos svome rodu biti. Sram vas bilo Staziću za napisane riječi, koje govore o vama tko ste i kakav ste čovjek. U uređenoj državi, vi nakon ovih riječi ne biste smjeli obavljati niti jednu funkciju, a kamoli sjediti u Hrvatskom saboru. Nije to samo Vaš propust, nego i svih koji Vam to omogućuju.
 

Slavica Vučko

Anketa

Treba li obustaviti postojeće sudski neutemeljene postupke protiv Zdravka Mamića?

Srijeda, 18/07/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 878 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević