Get Adobe Flash player
Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Milan Bandić ima potporu samo 21,33 posto biračkoga...

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Opetovani napad i politički pritisak IDS-a preko Glasa Istre na Katoličku...

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

Traženje istine nije 'revizionizam' nego revizija laži koje se i...

Stalne političke pretumbacije

Stalne političke pretumbacije

Klecala prepuna bivših komunista     Kolo...

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Eeeeeeeej, bre, Milorade, što ti...

  • Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    četvrtak, 21. veljače 2019. 16:47
  • Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    četvrtak, 21. veljače 2019. 12:16
  • HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    utorak, 19. veljače 2019. 06:56
  • Stalne političke pretumbacije

    Stalne političke pretumbacije

    utorak, 19. veljače 2019. 06:47
  • Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    utorak, 19. veljače 2019. 06:42

Kronično nam nedostaje inovativnih projekata u malom i srednjem poduzetništvu

 
 
Dr. sc. Ernest Vlačić nedavno je imenovan za predsjednika tematskog inovacijskog vijeća za energetiku i okoliš koje djeluje u sklopu realizacije Strategija pametne specijalizacije RH za 2016.-2020. To će vijeće iskristalizirati veći "bazen" znanstveno-istraživačkih projekata u sinergiji znanosti i gospodarstva koji će se kvalificirati za financiranje iz domaćih i inozemnih izvora. "Moramo inovirati ako želimo biti konkurentni. Želimo da se veliki probude - zašto ne biti hrabar, riskirati i odabrati neke od tehnologija Industrije 4.0?", pita se Vlačić, Novamina Centar inovativnih tehnologija, Zagreb.
https://www.hgk.hr/images/full/ernestvlacic800x45059f0801af2342.JPG
• Na čelu ste tematskog inovacijskog vijeća za energiju i zaštitu okoliša. Molim pojasnite koja je uloga vijeća i što će vam biti u fokusu?
- Pet osnovanih tematskih inovacijska vijeća važan su element inovacijskog sustava države, a naše vijeće sastoji se od pedesetak predstavnika poslovnog sektora, znanstveno-istraživačke zajednice i tijela javne vlasti. Glavni cilj vijeća je osigurati strateško upravljanje i smjernice za relevantna tematska prioritetna područja Strategije pametne specijalizacije RH za razdoblje od 2016. do 2020 godine. Očekuje da će njihovo sinergijsko djelovanje proizvesti pozitivne učinke na hrvatsko gospodarstvo i društvo u cjelini. Tematska inovacijska vijeća će, u suradnji s nadležnim tijelima, sudjelovati u kreiranju strategija istraživanja, razvoja i inovacija (IRI) za poslovni sektor, usklađenih s potrebama gospodarstva. Također će raditi na pripremi zalihe razvojnih znanstveno-istraživačkih projekata poslovnog sektora s odgovarajućim inovacijskim potencijalom za financiranje te davati smjernice za financiranje projekata poslovnog sektora u području IRI-a. Iz tog bazena projekata naše će se vijeće lakše kvalificirati prema financiranju iz različitih instrumenata. Moguće je i stvaranje prirodnih konzorcija koji bi mogli tražiti financiranje iz programa Horizon 2020 ili novog, pojednostavljenog programa Horizon Europe vrijednog gotovo 100 mlrd. eura koji dolazi, ali i iz drugih izvora. Projekti dolaze iz segmenta energetike i održivog okoliša, idealno u nekom spoju jednog i drugog sektora, a riječ je o čistim tehnologijama. Također, tematska inovacijska vijeća će doprinijeti boljem umrežavanju i razmjeni znanja i iskustva između poslovnog sektora i znanstveno-istraživačke zajednice te stvaranju poticajnijeg okruženja za inovacije. Uspostava tematskih inovacijskih vijeća jedan je od ključnih koraka u izgradnji učinkovitog nacionalnog inovacijskog sustava. Kao predsjednik, član sam Nacionalnog industrijskog inovacijskog vijeća i u tom smislu možemo sugerirati strategije i politike i savjetovati niše u kojima ima smisla pojačati istraživanje i razvoj.
 
• Tko je Ernest Vlačić?
- Dr. sc. Ernest Vlačić, predsjednik je tematskog inovacijskog vijeća za energetiku i okoliš koje djeluje u sklopu realizacije Strategija pametne specijalizacije RH za 2016.-2020. Djeluje kroz organizaciju Novamina Centar inovativnih tehnologija, koji je je privatna razvojno-istraživačka organizacija koja se bavi razvojem inovativnih proizvoda u tehničkom segmentu energetike, poljoprivrede i zdravlja. Novamina je do sada imala uspjeha u 35 projekata istraživanja i razvoja u različitim industrijama u prijavama na projekte FP 7, Horizon 2020 i u zadnje vrijeme u IRI projektima. Dr. sc. Vlačić bavi se konzaltingom u privatnom i javnom sektoru te znanstvenim radom vezanim za inovacijski i strateški menadžement i politike, a radi i kao profesor na visokim učilištima, i vodi e-Leadership program ALGEBRE.
 
• Kako ocjenjujete sadašnje stanje kada je riječ o istraživanju i razvoju i sinergiji gospodarstvo-znanstvene institucije?
- Do dolaska zadnjeg programa IRI-ja 2016. i pametnih specijalizacija S3 stvari nisu dobro izgledale. To je bio jedan od najpropulzivnijih programa koji je stavljen na raspolaganje gospodarstvu a tražio je sinergiju gospodarstva i znanosti i u tom je smislu krenuo u pravom smjeru. Ne mogu statistički kazati u kojoj mjeri, ali znam da ga je gospodarstvo objeručke prihvatilo i da se neki rezultati već vide. Prije IRI-a scena je bila značajno skromnija. Čak i programi poticanja organizacija da se bave istraživanjem i razvojem u gospodarstvu bili su ukinuti sredinom prošlog desetljeća i nisu se reaktivirali. Npr. postojao je odličan program poticaja za prijavu na FP7 programe, koji je ukinut i nije reaktiviran. Postoje i drugi programi izvan strukturnih fondova koji potiču istraživanje i razvoj, kao što je primjerice program Eureka, ali koji je ograničen kako interesom tako i budžetom. Trenutno, kad je riječ o raspoloživosti financiranja, hrvatsko gospodarstvo može biti relativno zadovoljno i svi imalo kvalitetni inovacijski projekti su dobili financiranje. Iako zvuči kao izlizana floskula, inoviranje, bilo poslovnog ili tehnološkog modela, i danas predstavlja primarni i dominantni faktor uspješnosti kod stvaranja konkurentske prednosti poduzeća, nacija, pa i čitavih globalnih regija i asocijacija kontinenata. Mi jednostavno moramo inovirati ako želimo biti konkurentni, treba juriti naprijed.
 
• Horizon 2020 je na izmaku, a vaše vijeće tek treba izraditi listu projekata prihvatljivih za financiranje. Da li kasnimo?
- Hrvatska ima katastrofalnu statistiku u segmentu malih i srednjih poduzeća koji je jako bitan u smislu Horizon programa. Mislim da je sredstva dobilo njih tek sedam-osam, u usporedbi sa Slovenijom koja ih ima 50. Hrvatske organizacije ili ne idu po sredstva, ili to nisu u stanju ili nemaju dovoljno kvalitetne ideje u tom vrlo kompetitivnom segmentu. Da li kasnimo? Zaista kasnimo ali ja ne smijem biti pesimist. Ne vidim drugi način nego napraviti iskorak.
 
• Što se može očekivati kad je riječ o financiranju u budućnosti?
- U idućih nekoliko godina zainteresirani se prije svega trebaju osloniti na domaće financijske programe za poticanje inovacija zbog njihove raspoloživosti, a sekundarno na EU sredstva. Izdvajanja za znanost u Hrvatskoj doduše su još uvijek ispod EU prosjeka, ali trebalo bi biti dovoljno sredstava za inovacije u gospodarstvu. Prvo je pitanje jesmo li dovoljno dobri i hoće li naše gospodarstvo proizvesti dovoljan broj kvalitetnih projekata s kojima se može stvoriti konkurentska prednost. Prošli smo kroz proces deindustrijalizacije ali to je problem cijele Europe, a u tom procesu izgubili smo i gubimo 'know-how' bazen i nemamo još jedan bitan aspekt, a to je da se naši mladi negdje razvijaju. To posebno osjećam jer puno radim na edukaciji mladih. U ovom trenutku kvaliteta projekata tehnološkog tipa nije ona koja bi mene zadovoljila. Ljudi se uglavnom limitiraju na ICT tehnologije i sve što one donose, a klasična industrija koju pokrivaju područja pametnih specijalizacija zaista ne generira dovoljan broj kvalitetnih projekata koji bi podigli nacionalnu konkurentnost. Dogodilo se, što nije loše, da se razumijevanjem tijela koja su provodila pametnu specijalizaciju, kroz taj proces dozvolio ulaz i ICT tehnologijama koje su onda pomogle da svaki od ovih sektora dobije jednu novu dimenziju kroz elemente Industrije 4.0 koji su zaista hibrid klasičnih i ICT tehnologija. Tako se dobiva digitalizacija industrije, što ide na ruku strateškom pozicioniranju države jer i druge države idu prema digitalnim ekonomijama.
 
• Imamo li mi uopće Hrvatsku 4.0 i u kojem segmentu?
- Imamo, ali vrlo segmentirano. Četvrta industrijska revolucija je paradigma koju živimo a Industrija 4.0 je nešto što nam je proizvela Njemačka. Hrvatska nema jedinstvenu i artikuliranu strategiju prema Industriji 4.0 ali ni Europska komisija je nije odmah usvojila kao vlastitu primarnu razvoju platformu već je tu bilo lutanja i kašnjenja. Iako nema strategije nema ni otpora prema implementaciji rješenja koje nudi koncept 4.0 , dapače, gdje god se može, ona se stimulira. U praktičnoj primjeni imamo zaista segmentaciju – primjerice, mjestimice vidimo primjenu Interneta stvari (IoT)… Npr. Marina Punat uključila je IoT segmente u svom poslovanju. Klimaoprema je kombinirala nekoliko segmenta kao što su IoT, lean proizvodnja, vertikalno-integralnu horizontaciju i to sve smjestila u kontekst industrije 4.0. U labinskoj poduzetničkoj zoni neke su tvrtke adoptirale određene tehnologije… Prije par dana sam bio na sjednici AmChama gdje je konzalting grupa McKinsey prezentirala stanje digitalizacije Hrvatske, pri čemu je na stol bačena ideja upotrebe blockchaina u javnom sektoru RH i šire a doznali smo da Hrvatska u tom segmentu nije bila voljna sudjelovati. Pitam se zašto ne? Zašto ne biti hrabar i odabrati neke od tehnologija Industrije 4.0 i riskirati? To ne mora biti blockchain. Zašto ne vidjeti u koje tehnologije u segmentu energetike kao država možemo uložiti značajan novac i strateški se orijentirati prema njima? Jednu takvu ideju mogu iznijeti na vijeće – financirati embrije tehnologija s kojima možemo postati perjanica. Bio sam razočaran kad sam na nekim skupovima čuo zaključke da samo treba stvoriti zakonodavni okvir u kojem će se gospodarstvo snalaziti. To nije dovoljno jer takav okvir tjera u ekonomsku kolonizaciju. Okvir je dobar, ali trebaju nam vlastite strategije. Budimo vizionari i nemojmo bježati od iskoraka.
 
• Kvalitetni i vrlo inovativni projekti u energetici postoje, primjerice HOPS-ov i Elesov projekt Sincro.Grid…
- Da, primjerice, zanimljivo područje je pametno mikro/midi upravljanje tokovima energije. Novamina je još 2013. sudjelovala na jednom FP7 projektu tog tipa. Na to područje se ozbiljno računa jer je dodatno katalizirano naglim rastom obnovljivih izvora i digitalnih tehnologija iako vidim da je prihvaćanje tehnologija u tom segmentu vrlo sporo. Same tehnologije nisu dovoljno razvijene, postoje određeni otpori a ni poslovni modeli koji upravljaju tokovima energije nisu dovoljno razvijeni. Smatram da je to budućnost distribucije u elektroenergetici. Očekivao sam da će prihvaćanje te tehnologije ići brže i lakše i pri tome ne mislim samo na Hrvatsku već i na inozemstvo.
 
• Rekli ste da za primjenu Industrije 4.0 u Hrvatskoj nema otpora, no ima li znanja? Znaju li hrvatske tvrtke što im to nudi? Pitam vas to jer mi se čini da se u proizvodnim pogonima katkad vide i rabljeni strojevi iz uvoza i to iz niza razloga koji imaju veze s konkretnim okolnostima poslovanja.
- Ako gledamo klasifikacijski i smatramo da je Hrvatska orijentirana prema STEAM tehnologijama (STEM uključujući i Art), onda je Hrvatska još u trećoj industrijskoj evoluciji. Možda je u nekim zaista 'peak segmentima' Hrvatska ušla u četvrtu. Koliko organizacije razmišljaju o četvrtoj industrijskoj revoluciji i koliko imaju sposobnosti, znanja i sredstava da napreduju, to je veliko pitanje. Nemamo dovoljno kvalitetnu i kritičnu bazu znanja i vještina da možemo snažno zakoračiti u četvrtu industrijsku evoluciju. Postoje individualni iskoraci šampiona inoviranja i razvoja koji su iskoračili u četvrtu industrijsku revoluciju. To su uvijek isti – Mate Rimac, ALT PRO, DOK-ING, Tehnix, HS Produkt, dosta tvrtki iz ICT sektora. Ostatak je još u Industriji 3.0. Čekamo da se probude velike industrije, koje se nalaze u vijeću poput Končara, HEP-a i INA-e. Čeka nas niz izazovnih kombinacija tehnologija koje unutar vijeća možemo ponuditi. Primjerice, Novamina ima tehnologija koje želi podijeliti unutar vijeća, kao primjerice jačanje mreže za potporu punionicama električnih automobila te za oporabu otpadne energije u cementarama.
 
• Obrazujemo li primjereno kadrove za Industriju 4.0?
- Bojim se da ne. Dosadašnje reforme u školstvu bile su ograničene, treba nam radikalnija promjena. Postoje edukacijski šampioni ali njih je malo, ne može se govoriti o nacionalnoj politici obrazovanja. Našu djecu trebamo više učiti praktičnim stvarima, ali gdje, kad smo izgubili industrijsku bazu? Pitam se je li dovoljno razvijati samo tehničke kompetencije jer nova leadership paradigma koju promovira Europska komisija ide za tim da treba paralelno razvijati tehnička, poslovna i strateška znanja i zato treba hibridizirati edukaciju. Zašto pet godina stvarati inženjera, ekonomista ili pravnika kada se sva ta znanja mogu kvalitetno miješati? U ICT sektoru sva znanja zastarijevaju za dvije godine. Zato nam trebaju modularni programi umjesto robusnih programa tehničke ili ekonomske edukacije i njih treba sustavno provoditi. Osim toga, ne potičemo znanstvenike da snažnije surađuju s industrijom. Prema mojim saznanjima ni na Institutu Ruđer Bošković ni na FER-u nema elemenata koji bi poticali konkretnog znanstvenika koji je osobito uspješan u suradnji s gospodarstvom. Niti ima razmjene – ljudi su zapeli ili u znanosti ili u gospodarstvu, nema fluktuacije u izmjeni znanja.
 
• Planira li vijeće nešto napraviti po pitanju edukacije?
Da, mi ćemo predlagati razne alate, metode i strateške odrednice koje bi mogle pomoći MINGO-u i Ministarstvu znanosti.
 

Nina Domaze

Rađanje je najveća »novostvorena vrijednost«

 
 
Uvod
 
Uz podršku međunarodne političke zajednice u krugovima Londona, Pariza, Washingtona, Bruxellesa, Rima i drugih manjih središta, vlada ondašnje SFRJ u Beogradu dobila je zeleno svjetlo da pacificira Hrvatsku, tj. da ne dopusti odcjepljenje ili separaciju. Smatrali su da se to može postići vojnom silom s manje od mjesec dana. To je počelo, svi znamo, barikadama pobunjenih Srba; tamo gdje su u Hrvatskoj bili u većini te se i odcijepiše i prozvaše da imaju svoju državu: Republika srpska krajina skraćeno RSK (srp. Република Српска Крајина, РСК) a bila je međunarodno nepriznata marionetska srpska paradržava unutar Hrvatske, u funkciji stvaranja velike Srbije. Formirana je tijekom 1991. okupacijom dijelova Hrvatske: nakon što je 30. rujna 1990. godine "Srpsko nacionalno vijeće" proglasilo "autonomiju srpskog naroda" u dijelu Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom, a 21. rujna 1990. god. je to područje prozvalo "Srpska autonomna oblast Krajina", 31. svibnja 1991. godine skupština te tvorevine donosi "zakon" kojim se proglašava Republika Srpska Krajina, na čelu s Vladom RSK i Milanom Babićem kao prvim predsjednikom. A generalštab u Beogradu je razradio ratnu strategiju od početnih intervencija na Plitvicama i u istočnoj Slavoniji do velikih operacija na grad Vukovar, Dubrovnik, Šibenik, Zadar, Pakrac, Karlovac, Osijek, Vinkovci i manje gradove  odnosno sela.
https://i1.wp.com/www.christiesrealestate.com/blog/wp-content/uploads/2018/08/Topography20shot-2.jpg?resize=1170%2C675&ssl=1
Nisu uspjeli u svom pothvatu, tj. pacificirati Hrvatsku, ali su uspjeli nanijeti ogromne gubitke u ljudstvu i u svim vidovima materijalnih, kulturnih, vjerskih sadržaja. Ipak, šira međunarodna zajednica, počevši od europskih zemalja (država) u siječnju 1992. pa do UN-a u svibnju iste godine, Republika Hrvatska priznata je od njihove strane. No, međutim, rat nije zaustavljen, nego su silna razaranja nastavljena pa se može reći da su ista međunarodna zajednica i UN pasivni krivci za enormne štete počinjene u Hrvatskoj. Kao, e sad tek mogu mirno promatrati, uz svoje bijele emisare odnosno promatrače (poput sladoledara) iz EU-a kakvi sve kalibri vojnog potencijala usmrćuje starce, žene, djecu i sve one koji su na tom ratnom prostoru kao i kalibri raketa, granata i raznih bacača koji razaraju sela i gradove. Oni su to brižno bilježili i izvještavali svoj šefove iz Europe. A da ne duljimo; nakon rata, tj. pobjede Hrvatske u ratu, došlo je do razaranja financijskog tržišta odnosno financijskog osiromašenja Hrvatske koja se „morala“ zaduživati preko banaka koje je bila prisiljena prodati bankovnim magnatima iz Europe 99 posto svojih banaka i vrijednih tvrtki; poput HT-e, Pliva, Croatia osiguranje i drugo.
 
Da je bilo sabranosti i snage u vodstvu vlasti RH, neposredno iza rata pa i sve prema ovamo moglo se izbjeći toliko zaostajanje, posebno u gospodarstvu, da je cijeli ekonomsko financijski sustav nekakav, nazovimo ga, državni menadžment postavio na svoje noge, tj. ne činiti ga ovisnim u okruženju lihvarskih banaka. A da i sada to nije kasno moramo iskoračiti u svijet pobjedom poput one ratne, operacijom „Oluja“, također operacijom do sada neviđenom u svijetu. A, ukratko, procjena svih ratnih i poratnih (financijskih) šteta, i znamo tko su svi uzročnici, tj. aktivni i pasivni, varira kod raznih procjenitelja. No, one još uvijek rastu, jer smo u takvom okruženju (gore spominjano) onda se možemo zaustaviti na jednoj aproksimaciji da se radi o vrijednosti od 100 milijardi eura ili netko će reći 750 milijardi kuna. Pa kao što smo u ratu pobijedili, tj. nisu nas pacificirali ni oni s istoka ni oni sa zapada(big braderi), i baš u samome ratu smo kroz naša najviša državna tijela donosili odlučujuće rezolucije, konstitucije, odcjepljenja, ustavne odluke nasuprot kojekakvim embarzima, moratorijima, konvencijama, rezolucijama VUN-a (Vijeća UN-a) i danas možemo na financijsko gospodarskom planu učiniti snažan zaokret dopuštenim instrumentima na financijskom tržištu ili pak i našim orginalnim instrumentom, kojeg nam nitko ne će i ne može zabraniti, a o njemu će biti riječi u nastavku, kao što nam nitko nije mogao zabraniti ili osporiti obranu u ratu i našu valutu zvanu kuna, koja je uvedena kod nas baš još ratne 1994. godine. Ondašnje ili tadašnje vlasti nisu se bojale uvesti našu valutu na financijsko tržite.
 
Za očekivati je i od sadašnjih vlasti u RH da hrabro donose odluke za nove pobjede odnosno uzlet u gospodarskom i u svakom validnom obliku u okruženju i šire prema svijetu. A kada je riječ o valuti, kod nas kuna, važno je istaknuti da je ona validna kroz novac; papirnati i kovani. Papirnati novac ima potpis guvernera Hrvatske narodne banke. A i svi zakoni, doneseni u krovnoj instituciji jedne države, kod nas u Saboru RH su potpisani od predsjednika Sabora te se isti šalju predsjedniku RH da ih proglasi validnim ili ih vraća na „popravak“ ukoliko smatra da nešto ne štima. I svi drugi akti doneseni u Saboru imaju potpis predsjednika Sabora kao što su razne odluke, deklaracije, rezolucije, povelje i sl. Dakle sve ide u realizaciju nakon potpisa i objave. Pa poznato nam je kako je kroz povijest doneseno raznih akata od raznih vladara; careva, kraljeva, tirana, tetrarha, ovih i onih monarha i diktatora. Sve je to stavljano na papir uz pečat i potpis.
 
Bilo je među njima, može se reći, zauvijek čuvenih poput one o slobodi svih vjera u rimskom carstvu, a nadasve značajno za kršćanstvo koje je zatirano i progonjeno, po takozvanom Milanskom ediktu 313. Od cara Konstantina.* Pa i onda ona čuvena: Magna carta libertatum (engl. The Great Charter, hrv. Velika povelja sloboda) je povelja koju je engleski kralj Ivan bez Zemlje prihvatio 15. lipnja 1215. primoran oružjem engleskog plemstva. (wikipedia) A zar nisu za nas značajne one „zlatne bule“ ugarsko hrvatskih kraljeva: Andrija II. Arpadović 1222. i njegov sin Bela IV. 1242. Ova od Bele je posebno zanimljiva za grad Zagreb odnosno ondašnji Gradec na Griču, pa da malo“ zagrizemo u bulu“: ,Stoga, budući da se našoj volji svidjelo u Zagrebu, na brdu Griču sagraditi slobodan grad i tamo sazvati građane te onaj dio kraljevstva utvrditi i učvrstiti radi sigurnosti granice i drugih koristi… ispravom dajemo na znanje, kako sadašnjima, tako i potomcima, da smo proveli u djelo svoju nakanu, dopuštajući da na prije spomenutom brdu bude slobodan grad, da se građani slobodno naseljavaju i da imaju, drže i postojano čuvaju zemlje i posjede, uvjete i slobode koje smo doznačili i potpisali”. Sada dodajmo i u naše vrijeme što znači ona odluka Sabora RH (u podrumima INA-e) na 8. listopada 1991. I zar se toliki ne sijećaju onog momenta kad je podpredsjednik Sabora Vladimir Šeks pročitao ove riječi: "Republika Hrvatska, od dana 8. listopada 1991. godine, raskida državnopravne sveze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ."? Konačno prijeđimo na naš glavni predmet ovoga rada, tj. na našu „Zlatnu bulu“ koju neka donese isti naš Sabor RH odnosno sadašnji mandatari u njemu a dajmo mu ili  njoj naslov – ime: DRŽAVNI AKREDITIV REPUBLIKE HRVATSKE (DARH)
 
„Akreditiv je pismo ili instrument plaćanja kojim nalogodavac akreditiva, preko banke, stavlja na raspolaganje korisniku akreditiva određeni iznos, a koji korisnik može naplatiti kada ispuni određene uvjete tj. obveze prema nalogodavcu akreditiva. Akreditiv je vrlo često korišten instrument plaćanja u trgovini jer pogoduje objema stranama.
 
Primjer funkcioniranja akreditiva:  Nalogodavac tj. kupac dobara otvara akreditiv kod banke, na koji polaže sredstva  u korist prodavatelja tj. korisnika akreditiva. Banka zatim dostavlja prodavatelje informacije akreditivu i visini sredstava koje glase na akreditiv, te uvjetuje prodavatelja raspolaganjem akreditivom time što mora  isporučiti robu nalogodavcu ili kupcu akreditiva“ (Moj-bankar.hr). I dodajmo k tome da imamo, otprilike, u ili na financijskom tržištu oko 9 vrsta akreditiva. Skupno možemo rabiti, kada je riječ o akreditivu, pojam kako je akreditiv vrijednosni papir (VP) Od 9 vrsta akreditiva možemo navesti, radi usporedbe u nastavku, po nama interesantnima kao što su: opozivi akreditiv, neopozivi, obični akreditiv, rotativni (revolving), s crvenom klauzulom itd. I konačno, što bi bio državni akreditiv Republike Hrvatske? (DARH, a može i daRH) Bitno bi se ili bitno se razlikuje od svih do sada u upotrebi, jer ga zapravo nismo do sada imali i zajedničko mu je s ostalima da je, ili trebao bi biti, instrument plaćanja odnosno vrijednosni papir (VP). Ako se pozovemo na razloge, navedene u uvodu ovoga rada, onda  ovaj akreditiv može imati dvostruku funkciju, tj. mogućnost plaćanja: retroaktivno i anticipativno. Retroaktivno plaćanje je zapravo podmirenje svih dugova države RH nastalih koliko je stara i sama RH a anticipativno plaćanje za izvjesne državne investicije koje bi slijedile nakon otvaranja ovog akreditiva. Svakako treba napomenuti kako u našem Saboru mogu donijeti odluku o otpisu ili gašenju nekih dugova koji su upravo nastali uzrokom rata. To je posebna tema koja ne spada sada u ovaj rad. Radije se fokusirajmo na ona plaćanja koja dospijevaju a odnose se na onu narav dugova, nastalih stvaranjem novih vrijednosti nakon domovinskog rata, kao što su HAC-e, tj. Hrvatske autoceste i sl. Vrlo je važno podmiriti dugovanja iz zdravstvenog sektora jer nas guše i gubimo zdravstveni kadar.
 
Čulo se je (fama est) kako neki predlažu da Vlada oformi državno vijeće za investicije. Evo nešto što može uključiti i ovaj rad, tj. kako operacionalizirati ovaj posve novi akreditiv za val novih i obimnih investicija koje će gospodarstvo, kod nas, uzdignuti do zadivljujućih visina. Investicije u svim granama industrije, a posebno infrastruktura kao što su ceste, željeznice, luke (morske i zračne), navodnjavanja polja, energetika (posebno hidroenergetika, sađenje šuma gdje zjape velike površine krša ili krasa. Kod cesta posebno naglasiti tunele, zaobilaznice, priključenja gradova i većih mjesta na državne ceste; povezivanje otoka s kopnom (mostovi-tuneli) te između samih otoka. Usput, zašto nebismo naš otok Brač pretvorili u najnapučeniji otok na Jadranu? Po površini je veći od Malte koja ima oko 400 tisuća stanovnika, a Brač…? (ne smijem od sramote navesti).
 
Kakva je geografska konfiguracija ova dva otoka, bolje da ne spominjemo koliko je Brač u prednosti. Sami brački kamen bi mogao pokriti proračun Malte godišnje kad bi se tek optimalno eksploatirao. I onda bi bilo vrijedno premostiti kopno s Bračem na optimalnoj lokaciji pa ako bi trebalo i 2 do 3 umjetna otoka između formirati (nasuti) i mostovima povezati. Nakon otvaranja akreditiva odmah početi s radovima stvaranja umjetnih otoka. Oh kakvih li projekcija i natječaja!
 
Naravno, svih interesira kako otvoriti akreditiv zvan DARH-e i kako ga koristiti!? Zašto nebismo, a već imamo praksu, i ovdje u Saboru RH donijeti nekakav „lex akreditiv“. A to bi bila ona naša nova „zlatna bula“, ne nešto što dolazi iz Beča, Budimpešte, Beograda, Bruxsellesa nego nešto naše, kao što je naša nova država nastala 25. lipnja 1991., a potvrđena 8. listopada iste godine, kao naša Oluja kojom smo došli na svoje granice, otete kako je rečeno u uvodu.
 
OTVARANJE I RAD S AKREDITIVOM DARH
 
U uvodu smo također naveli kolika bi nam svota novca trebala glasiti na ovom novom akreditivu, tj. koliko za pokriti sve izgubljeno u ratu devedesetih i poslije rata. Ako bi bilo pretjerano iznijeti potrebitu sumu od 1000 000 000 000,00 kuna** (bilijun) tj. pretjerano malo onda za stjecanje iskustva krenimo ipak s ovim iznosom jer, zapravo, nas zanima ovo anticipativno djelovanje akreditiva odnosno sigurnost ulaska u nove državne investicije i blagi otklon ovisnosti od banaka, koje neka ne reagiraju, jer isti Sabor bi mogao donijeti „lex bankama“, ako ne će ovaj projekt s DARH-om, tj. djelomičnom reetatizacijom banaka koje je država RH, pritisnuta financijskim siromaštvom i bolju iz rata, jeftino prodala i potom se kod istih ponovo kreditno zaduživala uz visoke kamate a one su akumulirale dobit i prisvajale ga, što je i sada u tijeku, a ne prošlo svršeno vrijeme i ne samo država nego i građanstvo od kojega dio završava na ulicu ovrhama od banaka kod kojih su se zadužili i lihvarskim mehanizmima isprevareni odnosno osiromašeni (slučaj franak).
 
Dakle, napokon, Sabor RH donosi odluku (zakon) da se otvori DARH na rečeni iznos ili pak veći-manji. Raspiše Vlada, nakon toga, odnosno neko ministarstvo natječaj za dizajn vrijednosnog papira koji će imati naslov DARH te i iznos kao što ga imaju novčanice kune, a veličine A4 papira te na licu (kao i novčanice), za primjer, sliku trojice na trgu sv Marka u Zagrebu, a to su: crkva sv. Marka, Banovina ili Vlada RH i Sabor RH. Naličje: motiv sa kninske tvrđave gdje prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman ljubi hrvatsku zastavu u kolovozu 1995. Isti VP doslovno protkati zlatnim nitima da nam bude naša „zlatna bula“. Potpis na VP, sličan na novčanicama, od predsjednika Sabora umjesto guvernera. Nakon objave u NN o donošenju DARH u Saboru RH neka bi trojica zastupnika (vladajući i oporba) uz odluku iz Sabora taj dizajnirani VP (vrijednosno papir) koji je u stvari DARH donijeli i uplatnicu (virman) na iznos koji je na DARH i to na novootvoreni račun s nazivom REPUBLIKA HRVATSKA.
 
Hrvatska nova ekonomija, na banku kojoj je država većinski vlasnik, a to bi bila, ako se ne varam, Hrvatska poštanska banka. Blagajni(k)ca unosi u platni promet, u obradu na isti način kao i sve druge uplate, svakodnevno. Ali na kraju dana ne mora saldo blagajne ispisivati neobično velikim iznosom nego se može dogovoriti unaprijed kako taj iznos izraziti. Evo već i ovdje prijedlog za taj slučaj. Primjer: saldo blagajne (ulaz izlaz) je, recimo, 1000 000 105 634 275,00 kuna. Ona vrijednost od bilijuna označimo s simbolom ɸ pa bi iznos izgledao ovako: saldo blagajne = ɸ105 634 275,00 kuna.*** Na kraju radnog vremena odluka i VP se odlažu u trezor u poseban portfelj ili prikladnu fasciklu. Vlada RH bi konstituirala nekoliko agencija po teritoriju Hrvatske koje bi imale tim namještenika od financijske struke, građevinske te voditelja koji bi provjeravali situacije po investicijama kao i inspekcijske nadzore koliko je sve izvođeno po struci od strane izvođača po investicijama. Voditelj bi izvještavao Vladu mjesečno ili tromjesečno o visini i kakvoći izvršenih radova. A na sve prigovore oko ovoga; iz svijeta banaka, svjetske politike i raznih domaćih i stranih krugova, kako će to narušavati finsncijske odnose kod nas i u svijetu neka odmah postanu svjesni kako smo mi a ne oni trpjeli sva ubistva, razaranja i muke neviđene, uz njihovo dopuštenje, neka sada izvole dopustiti da se Hrvatske podigne bez njih i njihove daljnje eksploatacije! Kada bi netko u Vladi RH ipak potražio ili inzistirao da se starta s manjim iznosom od jednog bilijuna, a i treba imati i drugu soluciju onda bi donja granica mogla biti od 750 milijarda, al pari na 100 milijardi eura. Alternativa kao i kompromis uvijek su dobro došli; neka bi i ovaj akreditiv mogao biti rotativni, tj, prvi put na 500 000 000 000, 00 kuna, drugi put 300 000 000 000,00 kuna i treći put 200 000 000 000,00 kuna. Ukoliko bi se pokazala zavidna stopa rasta u gospodarstvu odnosno BDP i nakon prvog otvaranja akreditiva od 500 milijardi kuna, mogao bi biti dovoljan razlog za zatvaranje akreditiva ili pak drugi akreditiv da bude u znatno manjem iznosu. I sve ovo može biti definirano u zakonu o državnom akreditivu.
 
HRVATSKA NOVA DEMOGRAFIJA (HND)
 
Kada bi krenule investicije u RH prema konceptu odnosno realizaciji DARH odmah bi se to reflektiralo i na povećanje demografije kod nas, tj zaustavilo bi se iseljavanje iz Hrvatske a dijaspora bi bez posebne animacije bila inspirirana povratkom u domovinu ili pak ona populacija koja je ne baš tako davno napustila domovinu. Ali i bez toga mora se promijeniti državna demografska politika na način da se poveća natalitet na sasvim novi ili učinkovitiji način. Tek obitelji sa četvero djece mogu  povećati natalitet. I to bi trebalo istražiti ili izračunati koliki bi, de facto, u Hrvatskoj u odnosu na sadašnje brojčano stanje stanovništva, trebao biti broj obitelji sa četvero djece? A da bi se dogodio taj broj obitelji onda te obitelji treba motivirati odnosno osigurati im životnu egzistenciju. I za ovo je potreban jedan poseban financijski mehanizam sličan prethodnome. Ali prije utvrdimo koliko bi trebalo dodatnih financijskih sredstava od strane države jednoj obitelji sa četvero djece. Za njih bi prestalo financiranje u vidu dječjeg dodatka. Novina je i u tome što bi jedan od roditelja trebao ostati doma uz djecu i imati stalno primanje kao da je zaposlen(a) sve dok najmlađe dijete navrši 24 godine, a poslije toga isti može, ako želi naći si posao ili prihvati ostati uz neto novčano primanje u iznosu visine republičkog prosjeka neto plaća, kao umirovljeni(ca)k. Za start bi bio prikladno primanje u iznosu od 6000,00 kuna, što znači 1500,00 po djetetu.
 
Zatim, ako netko ima više od 4 djece tada se primanje povećava: za 5. i 6. dijete 1000,00 kuna više; ukupno 7000,00, a za 7. i 8. još 1000,00 dodatnih kuna; ukupno 8000,00 kuna. Kako krenuti u sadašnjem trenutku sa obiteljima koje sada imaju 4 i više djece. Možda je jednostavno odrediti limit za one obitelji koje imaju najstarije dijete od 16 godina. Njih već treba financirati po ovom modelu. Ali, da ne zaboravimo, da se primanja umanjuju za 1000,00 kuna u trenutku kad najstarije dijete kod roditelja prijeđe starost od 24 godine i tako sve do republičkog prosijeka neto primanja. Izvjesno je također kako se netko od djece može zaposliti i nakon starosti od 18 godina života i pošteno je da se primanje roditelja smanji, po prethodnom primjeru. Izvor financiranja po gornjem modelu, za novu demografiju, neka je sličan modelu onome za novu ekonomiju, ali s razlikom da se odrede brojke za kraće planirano razdoblje te bi se otvorio rotativni DARH-e. Kada se isprazni ili potroši naznačeni iznos na DARH za demografiju onda bi se, skraćenim postupkom ponovila radnja. Iz predhodnog se vidi kako je istovjetno potrebno otvoriti posebni žiro račun pod nazivom: RH NOVA DEMOGRAFIJA a akreditiv bi imao naziv: DARH za demografiju. U dogledno vrijeme akreditiv bi se ugasio i financiranje bi se nastavilo iz državnog proračuna, kad se gospodarstvo ili popularno rečeno kad BDP poraste u postotku do visine kad je sasvim izvjesno da je moguće financirati iz proračuna.
 
* Romani religio sit libertas… (u cijelom rimskom carstvu neka je sloboda  vjere…)
** sit fiat billion…… (neka bude bilijun )
*** saldo blagajne = ɸ105 634 275,00 kuna
(bilijunstopetmilijunašestotridesetčetritisućedvijestosedamdesetpet kuna)
φ - upravo ovaj znak označava 12 nula (bilijun), tj. prekriženje tih nula da postanu jedan znak
 
ZAKLJUČAK
 
Za očekivati je reakciju bankara na ovaj fenomen financiranja državnih investicija, jer gube velikog klijenta na poduže vrijeme, ali isti bi mogli razumjeti kako privatno poduzetništvo jednako može porasti upravo zbog sređene infrastrukture na cjelokupnom prostoru države. Nije za očekivati ni potres na tržištu dionica. Dapače one bi trebale porasti. Svakako ne zaboraviti na ulaganja i u nadgradnju; prvenstveno u znanost ili bolje rečeno u odgoj i obrazovanje, kao i u sigurnost zemlje kroz vojsku, policiju i druge sigurnosne službe. Uz sanaciju dugova u zdravstvu i tu se mora investirati odnosno modernizirati kao i povećati sve standarde na tom području, osobito plaće zdravstvenih zaposlenika. Koja god Vlada u RH ima priliku, a neka bi to bila baš ova, da izvuče zemlju iz siromašenja i depopulacije i uzdignuti je do neslućenih visina razvoja u svim segmentima života jedne zajednice odnosno društva koje ima svoju državu, ima svoju Domovinu, ima svoju bogatu povijest svekolikih vrijednosti, neka bude odlučna. Naši prethodnici, a i sada je većina od njih živa, iz devedesetih godina imali su razuma, snage i volje oduprijeti se agresiji, tj. odbaciti je, pobijediti i stati na svoje noge. Zar danas ne možemo i većim snagama, voljom i razumom još, značajno i snažnije, učiniti potrebne korake kad smo već na svojim nogama? Zar nam nije bilo dosta gubistva ljudskog potencijala u poginulima u ratu, razaranja izgrađenog i svakojakog vrijednog u kulturi i baštini, pa zar da opet postanemo dužnici ili financijski robovi pred istim svjetom sila koje su pasivno podržavale sve prethodno uništenje!? Stvarati nove vrijednosti možemo bez zaduživanja prema vani ili bilo kojim subjektima koji su strano tijelo u našoj državi (banke). Dakle, ponovno, zašto nekome iz svijeta biti do ropstva dužan za svoje novostvorene vrijednosti, iz svojih državnih resursa, kako onih iz intelektualnog svijeta tako i iz čiste prirode (geo i zoologije). Za roditi i odgojiti četvero i više djece u domovini Hrvatskoj čemu biti u dugu nekome strancu?
 
Za sada, još uvijek, ekvivalent za novostvorenu vrijednost, a rađanje je najveća “novostvorena vrijednost“ uslugu i avans za iste jest novac, u početku ili kadkada VP (vrijednosni papir) i svaka država odlučuje o tom novcu-valuti pa i o VP. Zar ćemo čekati da nas netko ponovo raketira i da „negdje u podrumima“ donesemo povijesnu odluku (Banski dvori 7. listopada 1991.)!? Pitanje svakome umniku na svijetu osobito umniku političaru: komu je Republika Hrvatska dužna što je postala slobodna država odnosno Republika, tj. kome su građani iste republike u svijetu dužni što žive u slobodnoj državi RH? I mala djeca znaju da nismo dužni ni, najmanje, jednome bankaru iz mreže svjetskih banaka ili bilo kojem predsjedniku iz europskih država? Dapače toliki su nam stajali na put do slobode i svestranog rasta, posebno u gospodarstvu. Koliko, doista, Svjetska banka (World Bank) od/pomaže naš razvoj nakon agresivnog rata? A zna se zašto je osnovana već tamo 1944. sa sjedištem u Washingtonu. Koliko smo ovisni o njoj preko Nizozemske konstituence i tko nam je sve u tom društvu? Zar se bojimo njezinog monitoringa kao što smo se bojali u vrijeme SFRJ monitoringa CK SKJ u Beogradu? Amerika (SAD) koristi svoj model, mehanizam ili pak instrument izlazaka iz financijske ugroze, ne pitajući nikoga i ne bojeći se eventualnih posljedica odnosno refleksije na svjetskom tržištu. No svijetu je poznato kako oni, uvijek, na kraju ili velikom početku kažu: Bože blagoslovi Ameriku! A mi, zar nama ne treba naš model, mehanizam-instrument kao i Božji blagoslov za Hrvatsku!?
 

Nikola Bašić, Vis

Zagreb i Split, Jakuševec i Karepovac, Lećevica i Resnik (Žitnjak) riješit će problem otpada

 
 
Ovih dana je aktualna tema regionalizacija Hrvatske radi zahtjeva EU-a i jednostavnijih povlačenja sredstava iz europskih fondova. To se slaže s Strategijom gospodarenja otpadom RH koja ima 4 regije plus Zagreb. To sam predložio još 2006. godine za Vladu RH, Sabor, i konačno EK koja je Strategiju prihvatila. Već tada je postavljen koncept kružne ekonomije, samo što smo ga nazvali CGO cjeloviti sustav gospodarenja otpadom ili skraćenica IVO izdvajanje otpada, vrjednovanje (mehaničko ili oporaba i energetsko ili energijska oporaba, i na kraju odlaganje inertnoga dijela ili proizvodnja betonskih proizvoda u prometu. Već tada smo imali posude kao hrvatski proizvod i nekoliko firmi danas su velike tvornice opreme i uređaja sa stotinjak zaposlenih i koji sav asortiman i izvozi u susjedne države i kontinente, a domaći lobisti danas kupuju sve to u Europi i uvoze u Hrvatsku. U tome je“ kvaka 22“. Već tada od 1990. imali smo koncesije za posude za papir, staklo, plastiku, baterije, e-otpad, 12 komunalnih oporabišta, edukaciju na svim medijima, burzu otpada, sanaciju vodonosnika Save i deponije  Prudinec, Mraclin, Trebež, Zaprešić, kredite uz 3,8 posto kamata, povoljne od EBRD-a, studije izvodljivosti za svaku vrstu otpada, knjige, simpozije, brošure, izložbu u Tehničkom muzeju, tender za energanu na ostatni komunalni otpad na Žitnjaku i riješen opasni i infektivni otpad Zagreba i dijela Hrvatske – PUTO prvo JP Partnerstvo 70/30 %. I sve to od 1990. do 2000. Tada eurozastupnik Davor Škrlec, bivši ministar, nije znao za sve ovo i uz pomoć nekakvih strančica i mandata postali su oo i njegovi „stručnjaci“ kojih se pita za rješenje, a glavni savjetnik im je Vedran Piršić koji sa Krčkog trona dijeli savjete i sa EU ravnopravno razgovara. Eto zato smo došli danas u bezizlaznu situaciju jer su neznalice, nekompetentni stranački uhljebi postavili krivi koncept Plana 2017.- 2022. pogrješnim jer su i EK i HUP i struka ukazali na pogrješke ali je Vlada RH pod pritiskom Dobrovića i Škrleca i radi rokova to prihvatila i sada smo u zamci i pred kaznama, a Dobrovića više nema, drijema u saborskoj fotelji, napadne Strategiju da je za sve kriva i opet zadrijema, a penezi pritiču sa nekoliko strane i živi se dobro i bogato.
https://lokalni.vecernji.hr/media/daguerre/2018/02/06/a08a088656fb56952190.jpeg
Splitsko odlagalište smeća Karepovac
 
I danas je problem što Hrvatska ima 20 županija koje se razvijaju neravnomjerno, struka daje podatke i argumente ali župani se ne daju, sad hoće i u EU parlament. Visoko pucaju a u 20 godina nisu bili u stanju uspostaviti sustav CGO, sanirati deponije i danas bi bili Austrija ili Danska koja se ovih dana sprema na umjetnim otocima izgraditi energanu za komunalni otpad od 1,5 milt./g. Dobrović će sa Škrlecom intervenirati u EK da je to pogrješno; neka dođu u Hrvatsku i vide kako mi to radimo.
 
Postavlja se pitanje kuda bi mi sa svim neophodnim činovnicima od župana, zamjenika župana do vozača službenih limuzina do tajnica i tajnika. To je i danas tako, teško se tu mogu očekivati promjene osim ako ne naredi EU. To je uvidjela i napredna i razvijena Danska, imala 20 jedinica i nakon studija, i rasprava demokratski i financijski se odlučila na samo 4 ili 5 regija. Mi nemamo umjetne ali imamo prave i puste otoke u kojim turizam umire 15. ili najkasnije 30. rujna i nastaje nirvana što znači nitko ništa ne radi niti zarađuje osim činovnika i komunalaca. Treba zamoliti Dance ili dansku vladu da nam pošalju kopiju toga projekta, nedavno prezentiranog od urbanista i arhitekata i ekologa.
 
Slična je prezentacija Projekt SAVA u hotelu Esplanade na kojem sam bio, ali mislim da smo mi čak bolji jer smo taj projekt prezentirali tri puta u 25 godina i sad je upitno za koju ćemo se varijantu odlučiti jer se u mnogočemu razlikuju. Zašto sam spomenuo Split i Karepovac, Zagreb i Jakuševec. Zato što je na tom projektu radio moj prijatelj i kolega Jakša Miličić, a ja na Jakuševcu, deponij smo zvali Prudinec, koji je saniran a na Karepovcu se upravo sanira I. faza. U Japanu smo upoznali novu tehnologiju obrade otpada plazmom i moguća primjena u Hrvatskoj. Tehnologija dolazi za komercijalnu uporabu u razvijenim državama, ali Hrvatska za to još nije spremna.
 
Kod sanacije deponija imamo istu ideju i Jakša Miličić koji je bio potešta - gradonačelnik i ja kao direktor ZGO-a. Obadva koja su pala predlažemo da se deponija Prudinec sa 15 milijuna m3 otpada i Karepovac sa 6 milijuna m3 otpada iz grada maknu, a ne kapsulira što smo mi u Zagrebu na Jakuševcu za sada napravili. Tada je bilo jedino moguće rješenje i zaustavljanje zagađenja vodonosnika nizvodno od Jakuševca prema crpilištu Črnkovcu koje smo spasili i spasili vodoopskrbu Zagreba za sto godina, ako se ne pojavi neka budala pa napuca cestu ili željeznicu preko izbušenih bunara!!
 
Umjesto deponija Prudinec u Jakuševcu i Karepovca u Splitu treba napraviti naselje za ljude, za obitelje koje nam bježe iz Hrvatske bezglavo. To se može napraviti, imamo o tome puno studija i studija izvodljivosti i to bi se isplatilo, država bi pomogla i EU. Na tom projektu trebaju surađivati Zagreb i Split jer je problem isti, imamo struku, ne trebaju stranci, znamo to sami riješiti i očistiti od smeća ne samo Zagreb i Split, nego i sve gradove i cijelu Hrvatsku i dobiti čistu Hrvatsku i to je ono što zovemo „zero waste“, a ne ono što zeleni spominju kao rješenje oporabom. Pokušao sam pomoći u početku sanacije Karepovca kod monitoringa i iskopa te pokosa i poslao materijale po kolegici iz HGK. To smo sve već prošli sa inženjerima i profesorima i ako treba  stavljam se na raspolaganju za bilo koji problem jer je sada Prudinec saniran i podzemna voda zaštićena, mada i tu ima posla. Cijeli posao je koštao 65 milijuna eura i mogli smo proći i jeftinije i drugačije  da smo imali tehnologiju kakvu imamo danas. Zato nudimo suradnju i da zajedno to riješimo. Moram se ispričati radi svojatanja jer na Jakuševcu godinama radile desetine projektanata, inženjera, doktora, profesora, radnika i danas rade, instituti, fakulteti i poneki strani konzultanti.
 
Ukratko koncepcijski predlažem: Danas u Hrvatskoj se proizvode postrojenja koja mogu automatski bez ručnoga rada sortiranja, automatski razvrstavati 5 do 7 vrsta otpada uredno ga složiti, balirati i poslati na daljnju obradu i korištenje. Ti se strojevi proizvode u Hrvatskoj i oni nam trebaju i radi oporabe i radi pripreme za energetsku oporabu ili u HEP-ovim energanama ili u cementarama,ili u TE-TO koje imaju za to liniju ili u izvoz. Postrojenje različitih kapaciteta se proizvodi u firmi Tehnix u Međimurju i pogoni su od 5 do 40 t/h, a to znači od 35.000 t do 280.000 t godišnje za stari otpad i takvo ili slično postrojenje za novi otpad u kombinaciji, dva postrojenje za sanaciju Karepovca i jedno za lečevicu i za Prudinec dva postrojenja 40 t/h i dva postrojenja za Zagreb istok i Zagreb jug. Uz ovakvu kombinaciju ne bi niti trebale stotine tisuća kontejnera,  posuda, kamiona za pojedine vrste otpada jer bi sve se sakupljalo u 60 litara vreće plastične i odvozili u postrojenja za razvrstavanje i oporabu. Mnogim bi se sada direktorima digla kosa na glavi i pomislili da su to nebuloze, ali takve i još više odgovorne treba poslati u milijunski grad u Francuskoj Versailles koji to radi godinama na zadovoljstvo građana i obitelji koji za uslugu odvoza i obrade otpada plaćaju ravno – zero - nula ili ništa, jer sve je ukalkulirano u dobiti od proizvodnje toplinske i električne energije koja se od otpada preostalog nakon odvajanja korisnog i isplativog dobiva spaljivanjem bez ikakvih zagađenja zraka ili vode.
 
Eto to je ta priča za Zagreb i Split, ne izmišljamo toplu vodu, u svijetu se prakticira i ništa pogriješiti ne ćemo. Samo ćemo ono što smo pogriješili i zagadili sami popraviti i urediti uz financijsku pomoć Zeusove ljubavnice Europe, a tada bi se dinamovci i hajdukovci prestali „šorati“ nego voljeti. Kako smo se držali skupa dok smo četnika gonili preko Dunava, Save, Neretve i Srđa i vratili odakle su nesretnici došli.
 

Stjepan Nikolić, dipl. ing., direktor ZGO gospodarenje otpada Zagreba u mirovini

Anketa

Jesu li hrvatske vlasti dobro postupile što su dozvolile da se u Muzeju Mimara slavio Dan agresorske "Vojske Srbije"?

Nedjelja, 24/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1100 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević