U Europski semestar smo uključeni tek neformalno

Iz godine u godinu, Ministarstvu financija i vladama se opravdano prigovara zbog nepridržavanja rokova, nerealističnih pretpostavki i neadekvatnog sadržaja ključnih dokumenata (strateški planovi, strategije i smjernice) koji služe za pripremu trogodišnjeg proračuna. Te manjkavosti dovode do čestih rebalansa proračuna i nezadovoljavajućih fiskalnih rezultata. Kako će ulazak Hrvatske u EU utjecati na ekonomsku politiku i javne financije u Hrvatskoj? Kako će se odraziti na proračunski proces – od strategije, smjernica, do plana proračuna? Što će se točno događati kad uđemo u EU? Što se već počelo događati?

Europski semestar

Ekonomska kriza ukazala je na potrebu snažnije koordinacije ekonomskih politika članica EU-a, usklađivanja procesa i ciljeva nacionalnih proračunskih politika i politika rasta i zapošljavanja. Zbog toga na razini EU-a od 2011. djeluje tzv. Europski semestar koji se tako zove jer se glavnina ciklusa koordinacije odvija u prvih šest mjeseci svake godine. Članice usklađuju proračunske i ekonomske politike s ciljevima i pravilima dogovorenim na razini EU-a kako bi osigurale zdrave javne financije, potakle ekonomski rast i spriječile pretjerane makroekonomske neravnoteže. Po utvrđenom kalendaru primaju upute na temelju kojih podnose nacionalne programe koji se ocjenjuju na razini EU-a. Nakon ocjene nacionalnih programa, članice dobivaju individualne preporuke za nacionalne politike proračuna i reformi. Ako je potrebno dobivaju i preporuke za ispravljanje makroekonomskih neravnoteža. Cilj je da članice uzmu u obzir preporuke kad definiraju proračune za iduću godinu.

Novi ciklus Europskog semestra otpočinje ponovo krajem godine, kad Europska komisija objavljuje Godišnji izvještaj o rastu s pregledom ekonomske situacije i ocjenom napretka svake članice u primjeni preporuka iz prošlogodišnjeg semestra. Upute za izradu strateških planova za trogodišnje razdoblje, koje su do sredine ožujka trebale biti poslane ministarstvima i drugim državnim tijelima, na web stranici Ministarstva financija objavljene su tek krajem travnja. Kašnjenje je uobičajeno – prošle je godine, umjesto do sredine ožujka to učinjeno u travnju – pa su i iduće faze kasnile. Trogodišnju strategiju, koju mora donijeti do sredine svibnja, Vlada je donijela tek sredinom srpnja, a smjernice ekonomske i fiskalne politike umjesto do sredine lipnja, tek u kolovozu. Posljedično su kasnile i upute, prijedlozi, nacrti i konačno usvajanje proračuna. Prošla godina nije nikakva iznimka; bilo je godina kada su kašnjenja bila i znatno duža. No, kašnjenja u fazama hrvatskog proračunskog procesa i nisu njegova najveća boljka. Ozbiljniji problem su manjkave i, na neadekvatnim makroekonomskim pretpostavkama utemeljene strategije i planovi, te slaba provedba planiranog, iza čega slijede česti rebalansi i konstantno loši makroekonomski rezultati

Utjecaj europskog semestra na proračunski proces u Hrvatskoj

Ulaskom Hrvatske u EU, pa time i u Europski semestar, dolazi do ključnih promjena:

- Ministarstvo financija će se pri sastavljanju upute ministarstvima i drugim državnim tijelima za izradu strateških planova – koje donosi do sredine ožujka – morati oslanjati na prioritete zacrtane u Godišnjem izvještaju o rastu, Izvještaju o znakovima na uzbunu i Smjernicama za zaposlenost. Ti su dokumenti u razdoblju od studenoga prošle, do veljače tekuće godine, prošli Europsku komisiju, Vijeće EU-a i Europski parlament. Kako bi do 15-og, a najkasnije do 30-og travnja EU-u dostavila nacionalni program stabilnosti i konvergencije sa srednjoročnom proračunskom strategijom i programom reformi s planom strukturnih reformi usmjerenih na poticanje rasta i zaposlenosti, Vlada će trogodišnju strategiju, koju za domaće potrebe mora donijeti do sredine svibnja, sada morati sastaviti mjesec dana ranije.

- Europska komisija će u svibnju ocijeniti hrvatski nacionalni plan i dati konkretne preporuke za njegovo poboljšanje, pa će Ministarstvo financija te preporuke moći ugraditi u prijedlog smjernica ekonomske i fiskalne politike koji do kraja svibnja mora predložiti Vladi.

- Vlada će do sredine lipnja moći donijeti kvalitetne smjernice ekonomske i fiskalne politike koje će uvažavati ocjene i preporuke Europske komisije iz svibnja, te Vijeća EU-a iz lipnja.

- Vijeće EU-a u srpnju usvaja konačne preporuke za svaku pojedinačnu članicu, a od članica se očekuje da ih primjenjuju. Stoga će i Hrvatska – kao i sve druge članice – u srpnju, pri uputama za izradu i samoj izradi prijedloga proračuna, morati uzeti u obzir preporuke Vijeća EU-a, neophodne za provedbu zacrtane politike.

Ulazak Hrvatske u EU i Europski semestar sasvim će sigurno utjecati na rokove i kvalitetu, pa time i na transparentnost strategija, planova i proračuna u Hrvatskoj. Pozitivan utjecaj tih promjena neće, naravno, ovisiti samo o europskim institucijama i procesima, već i o zainteresiranosti i angažmanu hrvatskih ministarstava i Vlade za praćenje i razumijevanje funkcioniranja europskih institucija i procesa, te pravovremeno ugrađivanje europskih uputa i preporuka u hrvatske dokumente.

Već i prije formalnog članstva, Europska je komisija pozvala Hrvatsku da se neformalno uključi u Europski semestar, pa je Vlada 18. travnja prihvatila Ekonomski program Republike Hrvatske 2013. koji će dostaviti Europskoj komisiji. Ne ulazeći u detaljnu analizu Programa, već je na prvu očito da je – kao i gotovo svi dosadašnji hrvatski dokumenti – rađen na preoptimističnim pretpostavkama. Vlada u Programu predviđa rast BDP-a od 0,7 % 2013. i 2,4 % 2014., dok nam Europska komisija predviđa pad od 0,4 % 2013. i rast od samo 1 % 2014., a Međunarodni monetarni fond pad od 0,2 % 2013. i rast od 1,5 % 2014.

Otpočeli smo, dakle, s preoptimističnim pretpostavkama koje ne uzimaju u obzir čak ni predviđanja hrvatskog gospodarskog rasta te iste Europske komisije kojoj program šaljemo. Vidjet ćemo, stoga, kako će Program biti ocijenjen i kakve će nam preporuke na temelju njega dati Europska komisija, Vijeće EU-a i Europsko vijeće. Shvatimo li te preporuke ove godine olako – u Europski semestar smo uključeni tek neformalno – u idućim godinama to neće biti moguće, jer se od članica očekuje da preporuke i primjenjuju. Budući da je dosljedna primjena preporuka neophodni preduvjet za davanje financijske pomoći članicama koje zbog previsokog deficita i duga ostvaruju to pravo – a Hrvatska već sada zadovoljava uvjete za primanje te pomoći – valjda će to biti dovoljan motiv za dosljednu primjenu. No, barem smo otpočeli, pa se u idućim godinama valja nadati realističnijim, pravovremenijim i kvalitetnijim strategijama, planovima, programima i proračunima, te dosljednoj primjeni europskih preporuka. Time bismo postali i zemlja s dugoročno zdravijim i transparentnijim javnim financijama.

Katarina Ott, Institut za javne financije

"Hrvatska se mora odreći uporabe imena prošek, jer ćemo u protivnom mi na to uložiti žalbu"

Prvoga srpnja balkanska država ulazi u EU i bit će prisiljena promijeniti ime svog vina prošek: ali se tome opire. Prvoga srpnja Hrvatska će ući u Europsku uniju službeno postajući 28. država članica. Ipak, čini se da slaveći taj događaj građani balkanske zemlje neće moći nazdraviti s jedim od svojih tradicionalnih pića, prošekom. Prema EU normama, naziv tog vina previše nalikuje talijanskom proseccu i neće se moći prodavati u Europi. Hrvatski se vinari s time ne slažu i najavljuju borbu za obranu jednog od svojih najstarijih proizvoda.

Prosecco nije prošek

Razlike

Ironija ovog slučaja koji po tko zna koji put dijeli Italiju i Hrvatsku jest u tome što je riječ o potpuno različitim pićima. Hrvatski prošek slatko je desertno vino, dok je talijanski prosecco, kao što to dobro znaju proizvođači iz pokrajina Veneto i Furlanija Julijska krajina, bijelo vino nalik šampanjcu. Unatoč velikim razlikama, talijansko vino proizvod je kontroliranog porijekla i prema europskim zakonima ime prosecco može se koristiti samo za ona vina koja su napravljena od vinove loze uzgojene u pokrajinama Veneto i Furlanija Julijska krajina.  

Pravna bitka

Hrvatska je osam godina pregovarala svoj ulazak u Europsku uniju, ali političari te balkanske zemlje nisu se potrudili registrirati neke od svojih tipičnih proizvoda. Glavna žrtva je upravo prošek koji će, osim ako EU nenadano ne popusti, morati promijeniti ime ukoliko želi ostati na europskom tržištu. „Ako žele vinski rat, dobit će ga“, objašnjava Andro Tomić, jedan od najvećih hrvatskih proizvođača vina. „Imali smo toliko vremena i mogli smo učiniti mnogo više kako bi zaštitili naše proizvode, ali ministarstvo se nije konzultiralo s nama“. Poduzetnik koji svoje vino proizvodi prvenstveno u Jelsi, na otoku Hvaru, tvrdi da su se hrvatski vinari spremni obratiti europskom sudu kako bi ostvarili svoja prava: „Prošek se u našim krajevima proizvodi već preko 2000 godina i nastao je mnogo prije nego talijanska država. Prošek je jednostavno dio naše tradicije. To je kao da kažu da žele dio našeg mora“.

Talijansko stajalište

O sukobu koji dijeli Italiju i Hrvatsku oglasio se i predsjednik regije Veneto, Luca Zaia, koji je u prošloj vladi bio i ministar poljoprivrednih i prehrambenih politika. Prošlog mjeseca, tijekom posjeta sajmu Vinitaly, zastupnik Sjeverne lige bio je jasan: „Hrvatska u srpnju želi ući u Europu i ako želi ući mora to učiniti poštujući europska pravila. Mi želimo Hrvatsku u Europi, želimo da Istrani, koji su naša braća po krvi, ostanu u izazovu Euroregije s Koruškom, Furlanijom Julijskom krajinom, Slovenijom i Venetom; ali, Hrvatska se mora odreći uporabe imena prošek, jer ćemo u protivnom mi na to uložiti žalbu“.

Francesco Tortora, Corriere della sera, Milano