HrvatskaKenotaf Autor: HF23.01.2014 Molitva pred sinovljevim grobom Zašto sada u Hrvatskoj kenotafa ima? Lopovi, sotone, zvijeri mirisno poljsko cvijeće pokositi htjeli. Čudni kosci što ni kosu držat nisu znali, što su htjeli, što su htjeli? Od kamena stranica, uklesane riječi, nisu duge, imenom i prezimenom, 15.840 brojkom, bolom i tugom potpisani. Neutješni i žalosni, od vremena nesačuvani, Ono ide ono grabi, prošaralo im kose sijede, zaoralo bore dublje. Dok guraju taj život truli, izlizani molitvenik umorne im ruke drže. Pokraj Kenotafa stoje, Bogu se za dušu svojih milih mole. Oprosta vam od velikog grijeha ni na zemlji ni na nebu nema. Hrvatska vam svoja polja kositi ne dade, to ste htjeli, niste smjeli! Od kamena stranica, rijeći nisu duge od boli i tuge usta nijema oči suhe. Ima li neki osjećaj veći, kada stoje kraj praznoga groba, svojeg čeda roditelji.? Utihle čudne kose zvuci, pobjegle zvijeri, lopovi i kukavice. Sada negdje sakriveni čuče. Ima netko tko sada na vas gleda, on priliku svoju čeka. Od kamena stranica, rijeći nisu duge On neće da vam prašta On će da vam sudi! Irena Jajaš