Kenotaf

Molitva pred sinovljevim grobom

 

 

Zašto sada u Hrvatskoj kenotafa ima?

Lopovi, sotone, zvijeri mirisno

poljsko cvijeće pokositi htjeli.

Čudni kosci što ni kosu držat

nisu znali, što su htjeli,

što su htjeli?

 

Od kamena stranica, uklesane

riječi, nisu duge, imenom i prezimenom,

15.840 brojkom, bolom i tugom potpisani.

 

Neutješni i žalosni, od vremena nesačuvani,

Ono ide ono grabi, prošaralo im kose sijede,

zaoralo bore dublje.

 

Dok guraju taj život truli, izlizani molitvenik

umorne im ruke drže.

Pokraj Kenotafa stoje,

Bogu se za dušu

svojih milih mole. 

 

Oprosta vam od velikog grijeha

ni na zemlji ni na nebu nema.

Hrvatska vam svoja polja

kositi ne dade,

to ste htjeli, niste smjeli!

 

Od kamena stranica,

rijeći nisu duge

od boli i tuge

usta nijema oči suhe.

Ima li neki osjećaj veći,

kada stoje kraj praznoga groba,

svojeg čeda roditelji.?

 

Utihle čudne kose zvuci,

pobjegle  zvijeri, lopovi i kukavice.

Sada negdje sakriveni čuče.

Ima netko tko sada na vas gleda,

on priliku svoju čeka.

Od kamena stranica,

rijeći nisu duge

On neće da vam prašta

On će da vam sudi!

   

Irena Jajaš