PROSTITUCIJA – Licemjerje u svoj svojoj punini

Nisu prostitutke uvijek žrtve!

Znamo što je licemjerje. Svakodnevno smo njime okruženi, svud oko sebe. Neki na licemjerju egzistiraju, traju i opstaju, penju se po profesionalnoj, društvenoj i političkoj ljestvici, postaju elita, koja nam onako s visoka poručuje, što je njeno poslanje, citirajući pri tom svjetovne  i duhovne velikane, što je određena blasfemija i obmanjivanje.

U svim područjima i segmentima života i rada pojavljuje se, raste, razvija, širi, umrežuje, strukturira, ustrojava, isprepliće laž, prevara, krađa, korupcija, pretvaranje, obmanjivanje i licemjerje. Najveće licemjerje u svoj svojoj punini nailazimo u području prostitucije, štogod ona značila, ne nužno i uvijek u spolnom (seksualnom) području i smislu. Prostucije ima u svim područjima. Mnogi se za mnogo toga danas  prostituiraju. Glavno pitanje je, pritom, je li ta njihova prostitucija nasilje (prisila) ili izbor.

Pojam prostitucija dolazi od latinske riječi prostituere – “javno izlagati”, “odati se bludu”, poniziti se, obeščastiti se. Prostitucija kao najstariji zanat na svijetu je prodavanje seksualnih usluga za novac ili neku drugu uslugu. To je univerzalni društveni fenomen globalnih razmjera, vrlo kompleksan i slojevit, različit u pojavnosti i oblicima, ovisan o mnogobrojnim društveno-ekonomskim, kulturnim, civilizacijskim, prostornim i povijesnim datostima i okolnostima. To je određeni  dogovorni odnos, zapravo transakcija između prodavača i kupca, ne nužno seksualnih usluga, zavisno o određenoj permisivnosti i rodnoj neravnopravnosti. Prostitucija je pojava u mnoštvu oblika  s povijesno kulturnim karakteristikama određenog društva. Glavni oblici su bordeli, ulična prostitucija, escord usluge seksualni turizam i prema istraživanjima danas najrašireniji oblik prostitucije  je “call girls” iliti elitna – nevidljiva prostitucija.

O vidljivosti, odnosno nevidljivosti, mjestu obavljanja, uloženom kapitalu i profitu postoji niska (ulična), srednja (po unajmljenim stanovima, motelima, lošim hotelima) i visoka prostitucija, (skupi hoteli, jahte, privatne  vile, ekskluzivna ljetovališta, zimovališta…). U svom temelju bilo kojeg oblika te nepoželjne i sramotne društvene pojave je  posebna patologija, najčešće socijalna s dubokim korijenima defektnosti: frigidnost, Edipov kompleks, odbačenost od obitelji (majke), homoseksualnost…

Nisu prostitutke uvijek žrtve. One su vrlo često vješte “poduzetnice”, što svojevoljno odabiru taj posao, preferiraju brzu veliku zaradu, lagodan život, na visokoj nozi, skupu obleku, putovanja, uživanja, provode, diploma, doktorate, penjanje po profesionalnoj, društvenoj i političkoj ljestici. Postaju elita i “uzori” postignuća i uspješnosti. Drugo su one jadnice koje po ulicama i kolodvorima zarađuju svakodnevni kruh. Njih se najčešće proganja, uhićuje, sramoti, gura u blato i “uništava”, tako da postanu dno dna društva i zajednice. O njima nitko ne brine, jer su sramota i ruglo, vidljive su, besprizorne i kao takve nepoželjne. One su zapravo sramota društva koje nije dovoljno socijalno osjetljivo, nedovoljno angažirano u prevenciji i edukaciji, kao i mogućnosti zapošljavanja tih djevojaka i žena s margine društva. Međutim to isto društvo brine o elitnoj prostituciji, naročito klijentima koji takve usluge pronalaze i koriste, jer su to “stupovi” društva, časni muževi, pažljivi i odani supruzi, odgovorni očevi i ugledni građani. Kad bilo što nedolično, negativno, neprimjereno i neprihvatljivo iz tog kruga ispliva na površinu, nastoji se umanjiti i što prije zataškati, što nam zorno pokazuje najnovija afera u vrhu naše politike, što pokazuje dvostruki moralni standard, vrhunsko licemjerje, što otvara pitanje legalizacije i regulacije, a ne samo restruktarizacije prostitucije u smislu njene nevidljivosti i seljenja u logističko paraobavještajno  podzemlje, pod vodstvom mafiokracije, što jamči eskulpiranje od zakonske odgovornosti.

Može li se to regulirati Zakonom o kršenju reda i mira, što je u nas  diskriminatorno i nefunkcionalno, ili je potrebno donijeti poseban zakon o toj društvenoj pojavi, što u stopu prati svako društvo od prapovijesti do današnjih dana? Pri tome je važno kakav stav i poznate polazne postavke:

marksističke – ukinuti prostituciju,

liberalne – prostitucija je obična transakcija,

radikalno feminističke – prostitucija je uvijek nasilje prema ženama, nasilnike kazniti, žene osloboditi,

teorija stigme – osobe koje prodaju seksualne usluge trpe represiju i društvenu stigmu,

liberalno feministički model i model seksualnih radikala – prodaju seksualnih usluga prihvatiti i regulirati kao svaki drugi oblik najamnog rada.

To je pitanje i problem eksperata mnogih područja koji se bave ovom problematikom, kao i političara koji će to pokušati ozakoniti. Prostitucija je kao i svaka druga trgovina ovisna o ponudi i potražnji. U nas je nuđenje kriminizirano, dok je u naprednim zemljamapotražnja kažnjivo djelo. U SAD-u, u većini zemalja, klijenti se osim kazne, javno ponižavaju objavljivanjem u medijima i šalju u rehabilitacijske centre – “škola za uhićene klijente”. Kod nas je primarna “pragmatična tolerancija”, pri čemu eskalira licemjerje u svojem punom obliku i veličini. Piramida temeljnih ljudskih vrijednosti se izokrenula u svijetu, pa i u nas. Bilo bi dobro da tu piramidu malo pomalo pokušamo uspraviti. Dok se to ne dogodi bit ćemo svjedoci dokaza Machiavellijevog poučka: “Onaj tko je uzrok tome da je netko postao moćan propada, jer će ga uništiti taj novi moćnik kojemu je omogućio uspon.”

Ankica Benček