Da su srpski zločinci završili na robiji…

Javnost treba znati tko su roditelji, djedovi i pradjedovi splitskih huligana

Jesu li SMS afere Milijana Brkića posljedica unutarnjih obračuna u HDZ-u? Ne znam. Ali vidim da je afera s prostitucijom alibi za neprocesuiranje srpskih ratnih zločina. Plus toga, ove „Brkićeve afere“ moraju se povezati s uspjehom hrvatske nogometne reprezentacije na SP-u u Rusiji 2018., sa svim Sanaderovim aferama, Agrokorom, sa onom Nenada Stazića „45. nismo obavili posao do kraja“, te sa ovim prosvjedom u Vukovaru 13. listopada ove godine. Kako i zašto? Ako posao 1945. nije obavljen odmah, posao se može obavljati i puno poslije 1945. Pogotovo kad „objekt posla“ ostvari velik međunarodni uspjeh. A koliko mogu shvatiti, prva Brkićeva SMS poruka je povezana s tim međunarodnim uspjehom. Odnosno s nogometom i s pravosudnim procesom protiv Zdravka Mamića. Svakako da taj veliki međunarodni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije ide u korist obrane Zdravka Mamića. Pa tužitelj nastoji zagaditi taj pravosudni proces s nekakvim porukama koje ništa ne znače. Ako je netko iz policije osumnjičenom poslao poruku da se pazi, da je pod nadzorom policije, te da uništi za njega kompromitirajući materijal; on nije ugrozio pravosudni proces. Jer osumnjičeni nije pobjegao, a kompromitirajući materijal koga je osumnjičeni mogao uništiti, valjda ima i policija.

Milijan Brkić

Isto tako, ni Brkićeve SMS poruke u svezi sa prostitucijom ne mogu se mjeriti s porukama koje iz Sabora šalje Nenad Stazić, opsjednut '45-om. Osim one poruke o '45-oj, imamo Stazićev sukob u Saboru sa Stevom Culejom, koji sasvim opravdano traži da se Hrvati u pograničnom području naoružaju. Što je za Stazića fašizam – naoružavanje samo Hrvata. Strašno, prestrašno. Svi znamo da je prije 25 godina najmanje 1000 Srba trebalo biti osuđeno na doživotni zatvor. Što je bio osnovni preduvjet za civilizirani način života na prostoru bivše države. Nasuprot tome, imamo veliku podršku jednoj bolesnoj, gotovo sotonskoj političkoj zajednici na tom prostoru.

Mnogi srpski ratni zločinci prije 25 godina nisu imali obitelj, pa da su završili na doživotnoj robiji, njihov biološki život bi bio prekinut. A kad su ostali na slobodi, mnogi danas imaju nove silovatelje Hrvatica. Da humane devijacije budu konačne, srpski ratni zločinac koji bi morao biti na doživotnoj robiji zbog zločina nad Hrvatima, iz hrvatskog državnog proračuna prima mirovinu i opet ima automatsko oružje. Sve to uz asistenciju „hrvatskih elita“ iz kazališta Olivera Frljića i sa Brijuna.

Ako je hrvatsko pravosuđe korumpirano, treba pitati Slavena Leticu, Zdravka Tomca, Silvija Degena, Matu Arlovića, Dražena Budišu, Ivu Banca, Ivana Turudića, Veljka Miljevića, Ivana Zvonimira Čička, Milana Bandića… jesu li oni za reviziju pravosudnog procesa protiv Mirka Norca? Jer neki vide vezu i genezu tog pravosudnog procesa s  pravosudnim procesima protiv Dinka Šakića i Andrije Artukovića. Zbog toga, ja se usuđujem reći da bi prvi korak u borbi proti korupcije u pravosuđu, te sondiranju geneze te korupcije trebao biti odnos prema pravosudnom procesu protiv Mirka Norca, koji je bio zatvoren za javnost. Što ovi navedeni, s obzirom na njihov autoritet mogu pokrenuti? Samo jedan od njih da na HRT-u reče da mu je pravosudni proces protiv Mirka Norca sumnjiv, to bi bio početak novog hrvatskog proljeća. Ustvari, to bi bilo pravo hrvatsko desničarenje. A elite iz Frljićeva kazališta bi imale velikih problema.

Problem sa splitskim huliganima se ne može riješiti bez objave njihovih imena, imena njihovih roditelja, baka i djedova. Ako je na jednoj utakmici bačeno stotinu pirotehničkih sredstava, pogrješno je reći kako se radi o pojedincima. Problem treba generalizirati. Isto kao srpstvo. Danas u prosjeku, sigurno Srbi imaju najviše ubojica, makar u Europi. To nisu ubojice s fronte u ratu. To su ekstremne ubojice koje ubijaju nemoćne – žene, djecu, ranjenike i goloruke vojnike. Često je to ubijanje popraćeno najtežim mučenjem: Kusonje, Borovo Naselje…

Dakle, samo istina o Srbima može spasiti Srbe. Za tu istinu mora znati cijeli svijet. Ustvari, ta bi istina razorila srpstvo. Mnogi Srbi posrbice bi se morale vratiti svojoj naciji i vjeri. Koliko je Hrvata posrbljeno za vrijeme Turaka i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije? Samo povratak posrbicai i poturica u Hrvate može biti rampa Erdoğanu na Balkanu. Da bi do toga došlo, u Hrvatskoj moraju pasti oni koji govore (pišu) i lažu da se u Jasenovcu ubijalo samo zato što si bio drukčiji, što si bio Srbin, Židov… A njihov pad može uzrokovati baš revizija pravosudnog procesa protiv Mirka Norca ili Dinka Šakića. A ima li netko od navedenih, i neki urednik na Prisavlju, hrabrosti sebe dovesti u položaj Igora Vukića i Karoline Vidović Krišto? Nadajmo se da je u pitanju strah od '45., a ne podrška njoj.

Jure Vukić, Tribanj