Izgubili u Haagu, pobijedili s Registrom hrvatskih branitelja

Nastavlja se urušavanje hrvatskoga suvereniteta

Ništa više ne može hrvatski narod iznenaditi što dolazi od ove ćetverokrake, jedan krak od petokrake ipak im je nestao zbog čega i jesu tako osvetnički, SDP-ovo, HNS-ovo, IDS-ovo i HSU-ove, kukuriku vlade. Zakukurikala i umuknula, jer kažu da u tom svom kukurikanju ništa nisu obećali, osim onoga da žele i hoće vlast po svaku cijenu. I osvojili su je, te na tim stolicama vlasti iskazuju nešto neviđeno u svijetu demokracije i kulture dijaloga. Pokazuju onu pravu balkansku, diktatorsko komunističku, bahatost, drskost, aroganciju, i nedodirljivu svemoć. Iz dana u dan Hrvatska sve više tone u beznađe, siromaštvo, nezaposlenost, i bijeg mladi preko granice.

Bedž ispod kojega crvena vlast na spavanje ide

Iz dana u dan se povećavaju plaće politički podobnim  drugovima i drugaricama, istarski župan, sisačko-moslavačka županica, vukovarski gradonačelnik, menadžerima, i to u tvrtkama koje su na teret državnih obveznika. A upravo ti državni obveznici iz dana u dan su sve više opterećeni raznim nametima, haračima, davanjima i porezima, u tolikoj mjeri da svaki radnik pored svoje plaće mora zaraditi još jednu za državni neučinkoviti i koruptivni aparat. U nizu tih uzimanja od radnika, što je razlog zaobilaženja stranih investitora, je i bivši doživotni predsjednik, sa svim privilegijama, povlasticama, vozačima, ćuvarima, kakve ne uživa niti jedan bivši predsjednik u svijetu.

Umreženi u takvu političku spregu nedodirljivi, bahati, drski i neodgovorni, jer nisu ništa obećali, uspjeli su u prve dvije godine vladavine standard hrvatskog naroda unazaditi u vrijeme Hrvatske borbe za samostalnost, i oslobađanje okupiranih hrvatskih teritorija od strane velikosrba i balvan revolucionara. Uspjeli su Hrvatsku pretvoriti u „slučajnu državu“, hrvatski narod svijetu prikazati kao neku mješavinu bez vlastitog identiteta, hrvatski teritorij pretvoriti u „dva kamena“, te stvoriti vojsku nezaposlenih od 378.000, a u isto vrijeme troškove ministara za putovanja, i boravke u  luksuznim hotelima Brijuna od 6 kuna za ručak, uzdignuti na stotine tisuća kuna troškova. Silni ti novci od kojih se moglo otvoriti tisuće radnih mjesta mladim obrazovanim ljudima, potrošeni su u susrete sa stranim državnicima na kojima se razgovaralo o skijanju, biciklizmu, banalnostima za koje se u zemljama duge i odgovorne demokracije, ne samo podnose ostavke, nego dobivaju i velike kazne zatvora i vraćanje svega netransparentno potrošenog novca. Stoga bi se moglo reći da je u ovoj četverokrakoj vlasti puno više politički tajkuna negoli u svim dosadašnjim koje su vladale Lijepom Našom.

Čini se, stoga, da je svaki njihov potez osvetnički, antihrvatski i antidržavni, što na neki način ima elemenata izdaje nacionalnih interesa. Jer, nije li svako birokratsko sprječavanje stranih, ali jednako tako i domaćih investitora u otvaranje novih radnih mjesta, izdaja nacionalnih interesa, indirektan progon mladi iz Hrvatske. Podsjeća to na vrijeme šezdesetih godina XX. stoljeća kada su, ovi isti današnji vlastodržci samo pod drugim imenom, na isti način, birokracijom, neodgovornošću, neinvestiranjima i velikim brojem nezaposlenih iz Hrvatske istjerali pola milijuna mladih ljudi. Danas je ta generacija, zajedno s drugom koju su odgojili u inozemstvu, na „trulom Zapadu“, zauvijek izgubljena za Hrvatsku. I danas se tretiraju, poglavito agresivno od strane bivšeg predjednika, kao „ustaše“, fašisti, nacionalisti, neprijatelji društva i države. Sve stare naljepnice komunizma i danas im se lijepe na njihovo časno i pošteno čelo. A sve to kako ta „ustaška emigracija“ ne bi došla sa svojim radnim navikama u Hrvatsku i donijela joj novu dimenziju, novu kulturu rada i odgovornosti, tolerancije i dijaloga, demokracije i europejstva.

U tom osvetničkom procesu koji sliči na suradnju s agresorom, najteži i najbolniji je bio onaj za objavljivanja Registra hrvatskih branitelja. Kako bi ministar branitelja, čiji ratni put je upitan i posao istraživača, sebe prikazao kao najzaslužnijeg za obranu Hrvatske i ponosio se sa svojim nekim brojevima devet, morao se objaviti Registar branitelja, kakav nikada u povijesti nije objavila ni jedna država svijeta. Ta objava Registra hrvatskih branitelja ravna je onoj objavi brijunskih transkripata, i onoj u kojoj je bivši drugi predsjednik otvorio sva vrata državnim tajnim stranim, a ponajviše antihrvatskim, novinarima i novinarčićima i njegovoj tajnoj suradnji s Den Haagom.

I nije slučajno Registar branitelja objavljen poslije oslobađajuće haaške presude hrvatskih generala. Nakon što su očekivali optužujuću presudu, i što su tim povodom planirali četnički govor na Hrvatskoj televiziji tamo nekog Štrbca, uz njega i Pusića, i kada im se to sve haaškom oslobađajućom presudom izmaklo i propalo, objavljen je Registar hrvatskih branitelja. Agresorima su data imena hrvatskih branitelja kako bi ih mogli hvatati po granicama kao zečeve, dizati optužnice i zatvarati kao u vrijeme režimskog „bratstva i jedinstva“. Naprosto tim registrom zatvorile su se i sve granice hrvatskim braniteljima, čime je uskraćena njihova sloboda kretanja što je zapravo kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda.

Tim objavljenim Registrom hrvatski branitelji su postali najnezaštićenija kategorija hrvatskoga društva, meta jugopartizana, „antifašista“, velikosrba i četnika, te svih onih četničko-partizanskih formacija koje štite politiku Velike Srbije. Tim registrom dati su svi podatci hrvatskih branitelja, jer ministra branitelja zasigurno iz više razloga nikada ne će progoniti, zatvoriti i hvatati na granici prema Srbiji, Republici srpskoj, Bosni i Hercegovini, Sloveniji, svim onim susjedima što pretendiraju na hrvatski teritorij. Stoga je taj registar neki oblik Berlinskoga zida za hrvatske branitelje, i jedan veći oblik zatvora. Za ovu vlast i ovog ministra branitelja to je bio cilj, a ne otvaranje novi radnih mjesta, borba protiv korupcije i gospodarskog kriminala.

Sve je to dio opasnog procesa desuverenizacije i dekroatizacije „slučajne Hrvatske“, koja bi nakon ove objave trebala postati „zahrđana država“. Običnom malom, gladnom, nezaposlenom, obespravljenom, pokradenom i haračima pritisnutom hrvatskom čovjeku izgleda da „slučajna“ i „zahrđala“ Hrvatska „šaptom pade“ i pada na Balkan i juzajednicu „pogašenih svjetla“.

Vinko Đotlo