Postoji li crkveno masonstvo?

Opasna je potpora pokretima koji govore o apostazi i otpadništvu u Crkvi

 

 

Razumni katolički vjernik koji je ipak uspio shvatiti da Sotona osvaja suvremeni svijet, a da pritom Crkva i dalje samozatajno i konformistički živi u svom spokoju, postavlja si pitanje je li Sveti Otac Franjo s Rimskom kurijom kadar izbaciti hetorodoksiju i razna pseudoteološka glavinjanja nastala zlouporabom „koncilskog duha“ iz Crkve, ili se sotonin dim masonstva odveć uvukao u napukline Crkve da ga je nemoguće istjerati van? Poznato je da se papa Benedikt XVI. oštro suprotstavljao toj progresevističkoj heterodoksiji i svim onim kvazikoncilskim stečevinama „slobodoumnih teologa“, ali očito da zbog starosti i pomanjkanja snage časno je odstupio. Jer ako postavimo hipotezu da se judeo-masonstvo snažno ukorporiralo u samu Crkvu, pri tom ne misleći na pojedinačne poznate prelete, da je tzv. crkveno masonstvo postalo odlučujući čimbenik u vrhu crkvene hijerarhije, onda je posve razumljiv crkveni konformizam.

Stefano Gobbi i papa Ivan Pavao II.

 

Postoji veliki raskorak između nekritičkog stava Crkve prema masonstvu, kao izvorištu Zla, i onoga što mnogi vjerski karizmatici navješćuju. Podsjetimo se na jednog od njih, na don Stefana Gobbija (1930.-2011.). Don Stefano Gobbi je 1972. godine tijekom molitve u Kapelici ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi za svećenike, koji ne samo da su osobno htjeli iznevjeriti svoje zvanje, nego su se pokušavali okupiti u udruženja nepokorena Crkvenoj vlasti, čuo nutarnji govor (locutio interna). Don Gobbi zamolio je tada Gospu da mu dade neki mali znak potvrde, što mu je Ona isti mjesec u Nazaretu i potvrdila. Gospa se od tada redovito obraćala don Gobbiju.

 

Od bojažljivog početnog susreta u molitvi don Gobbija s tri prijatelja svećenika nastao je Svećenički marijanski pokret sa sjedištem u Milanu, koji danas okuplja oko četiri stotine kardinala i biskupa, sto i trideset tisuća svećenika i desetine milijuna vjernika na svih pet kontinenata (autor ovog teksta je ponosan što je jedan od njih). Od 1974. godine započeli su i prvi Cenakuli molitve i bratstva između svećenika i vjernika koje su se proširilo po cijelomu svijetu. Iako Kongregacija za nauk vjere nije zauzela službeni stav glede autentičnosti don Gobbijevog unutarnjeg glasa, odnos don Stefana Gobbija s papom Ivanom Pavlom II. bio je vrlo blizak, poglavito i s razlogom što znamo Papinu naklonost marijanskim pobožnostima. Papa je svojim apostolskim autoritetom zaštićivao Svećenički marijanski pokret, koji je uvijek ponizno pristajao uz hijerarhijsko Učiteljstvo Crkve, a don Gobbiju je jednom prigodom rekao: „…a tvoja župa je cijeli svijet“.

 

Nutarnji glas fatimske Gospe tijekom svih tih godina govorio je karizmatičnom don Gobbiju: o krizi vjere koja danas uzima sve više maha, što je već najavila Gospa prigodom ukazanja u Fatimi; o širenju zabluda u svim dijelovima Katoličke Crkve; o velikom otpadu u kojem živimo, a o kojem piše Sv. Pavao u Drugoj poslanici Solunjanima; o crkvenom nejedinstvu koje prouzročuje osporavanje Pape i odbijanje njegovog Učiteljstva itd. U tim porukama jasno su istaknuta apokaliptičnost vremena u kojemu živimo, što možda i mnoge sablažnjava, ali iščitajmo i prepoznajmo znakove vremena i oni će nas uvjeriti upravo u to.

Fatimska Gospa govorila je don Gobbiju i o glavnom uzročniku zla, o crkvenom masonstvu. Spomenimo bar dio tog javljanja:

– U Valdragonu (San Marino), 29. lipnja 1983. godine nutarnji glas Gospe među ostalim je govorio kako se masonstvo infiltriralo u Crkvu gdje ju napada, ranjava i pokušava razoriti svojom podlom taktikom.

– Na obljetnicu drugog ukazanja u Fatimi u Dongu (Como), 13. lipnja 1989. godine, nutarnji glas Gospe upozorava don Gobbija kako crkveno masonstvo djeluje podmuklo i đavolski kako bi sve dovelo do apostazije. Njihov je cilj da nalazi opravdanje za grijeh, da ga predstavi ne više kao zlo, nego kao nešto vrijedno i dobro. Na taj način se grijeh preporučuje kao jedan način zadovoljavanja potreba vlastite prirode te ga više nije potrebito ispovjediti. Pogubni plod tog zloćudnog raka koji se rasprostranio po cijeloj Crkvi je nestanak osobne, pojedinačne ispovijedi, po cijelom svijetu.

 

– U Rubbiou (Vicenca), 31. prosinca 1992. godine, nutarnji govor ukazuje na lažne učitelje i čuvene teologe koji više ne naučavaju evanđeoske istine, već pogubna krivovjerja, što dovodi do gubljenja prave vjere i širenja otpada od vjere. Gospa upozorava da će tek doći još veći lažni proroci koji će zavesti mnoge.

– Tijekom Cenakula sa svećenicima i vjernicima 11. ožujka 1995. godine u Fatimi, nutarnji glas Gospe preko don Gobbija proriče kao će se u Crkvi privesti veliki otpad koji će se proširiti na cijeli svijet, a u nju će ući nečisti čovjek koji će se suprotstaviti Kristu i koji će u Crkvu unijeti odvratnu pustoš, ostavljajući strašno svetogrđe o kojemu je prozborio prorok Danijel.

 

– Svojom zadnjom porukom u Milanu, 31. prosinca 1997. godine, Gospa među ostalom don Gobbiju govori kako je čovječanstvo palo pod moć Sotonine velike sile koju provode sotonske i masonske snage, a Crkva je zamračena njegovim dimom koji je u nju ušao. Jasno da na kraju nutarnji glas Gospe govori o konačnom trijumfu Njenog Bezgrješnog Srca i o slavnom trijumfu njenog sina Isusa Krista, ali Gospa traži od vjernika svoje glasonoše, apostole ovih zadnjih vremena. (Svećenicima Marijinim predragim sinovima, Svećenički marijanski pokret, Palmotićeva 33, Zagreb, 2009., str. 8., 275., 457., 561., 633. i 717.)

 

Prepoznatljiva „Plava knjiga“ s Marijinim porukama don Stefanu Gobbiju, koju je odobrila Sveta Stolica, tiskana je u milijunskim primjercima na mnogim jezicima svijeta (u Hrvatskoj je izišlo desetak izdanja). Za vjerovati je da svaki laik, član tog karizmatičnog bratstva posjeduje „Plavu knjigu“. Isto tako nadati se da je svatko tko je dobio knjigu (knjiga se ne prodaje već se daruje tijekom Cenakula uz primanje milodara koji vjerojatno pokrivaju troškove tiskanja slijedećeg izdanja), da ju je i pozorno pročitao. No ostaje dvojba, jesu li čitatelji „Plave knjige“ osposobljeni da shvate poruke, pa makar i hipotetski? Prepoznaju li apostazu i otpadništvo u Crkvi, lažne proroke, moć Sotone i masonsku snagu, te sotonin dim koji je zamračio Crkvu, kako je poručila Fatimska Gospa?

Đuro Daničić nam je podmetnuo srbizam Otkrivenje

 

Čitajući Ivanovo Otkriće (Otkrivenje je pogrješan prijevod Srbijanca Đure Daničića) vjernik koji je spoznao svu silinu urote masonstva protiv Crkve s pravom se upita tko je druga Zvijer koja izlazi iz zemlje („I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj“, 13, 11)? Jesu li ta dva roga poput jaganjca povezana sa svećenstvom? Znamo da je vrhovni svećenik Starog zavjetanosio kapu s dva roga. Mitru nose i biskupi Crkve kako bi označili puninu svoga svećenstva. Pitajmo se, predstavlja li druga Zvijer s dva roga koja liči janjetu masonstvo koje se uvuklo u vrh Crkve, odnosno tzv. crkveno masonstvo?

 

Nužno je danas da se Crkva ozbiljno suoči s možebitnim crkvenim masonstvom, kao podzemnom crkvom koja na najtermitskiji način želi urušiti temporalnu vlast Svete Stolice. Za početak je možda i dovoljno priznati da ono postoji, ako zaista postoji. Ne se zakukuljiti u mističnu ljušturu, zatvoriti oči i misliti kako će se taj zagušljivi dim molitvom, kontemplacijom i evanđeoskim milosrđem istjerati iz Crkve, a one koji malo slobodnije govore o tome izolirati iz crkvene javnosti.

 

Gordijski čvor treba što prije presjeći. Ako stvarno nema crkvenog masonstva, teološkog progresivističkog avanturizma, antidogmatizma, heterodoksije i krivovjerja u Crkvi, onda Crkva treba drugačije gledati na karizmatične pokrete, poput Svećeničkog marijanskog pokreta, jer u tom slučaju „Gospa ne govori istinu“, i tko je onda uopće taj nutarnji glas koji je govorio karizmatskom don Gobbiju?

 

Ako pak Crkva daje potporu takvim pokretima koji upravo govore o apostazi i otpadništvu u Crkvi, tada Crkva mora priznati da je sotonin dim ušao među njene zidine, i nužno joj se suočiti s crkvenim masonstvom te sa svim lažnim „prorocima“ u Crkvi. Tada će Sveti Otac, uz potporu cijele Crkve, moći uspješno replicirati super moćnoj masonskoj vrsti prema van, koja gradi, ne Kristovu globalnu državu, već razvratni novi Babilon, jednosvjetsko sotonino kraljevstvo – Novi svjetski poredak. Treće opcije nema, izuzev konformizma kao „samouništenja“ Crkve. (Korišteni dijelovi iz knjige Tko želi razoriti Crkvu)

 

Mladen Lojkić