Davno si me napustio

Nestalom prijatelju iz Domovinskoga rata

Pričao mi je tiho, o svom djetinjstvu, negdje u Slavoniji.

Prtili smo duboki snijeg koji je noćas napadao,

disali sjeverni vjetar oštar kao da u nosu imamo sâmo inje.

Bili smo dobro odjeveni, a ruksaci na leđima

grijali su nas svojom težinom.

Pomislio sam kako je glupo i

besmisleno uvijek ići istim putem

na davno rutinsku ophodnju.

Niti jedan od nas nije imao "metak u cijevi",

a puške smo uvijek "držali zakočene".

Sutra sam se razbolio, samo povišena temperatura,

a on je dobio drugoga za "rutinsku ophodnju".

Taj je zasigurno morao slušati o Slavoniji.

S ophodnje toga dana nisu se vratili…

Sada, u toploj sobi, godinama poslije rata,

žao mi je što ga nisam pozornije slušao

dok mi je opisivao svoje radosne igre

negdje tamo, u njegovom mirnom selu.

Robert Tomšić