Karakter i Augijeve štale

U ljudskoj prirodi (karakteru) nije se ništa promijenilo

Tekst o ljudskom karakteru započinjem stručnim objašnjenjem: „Karakter označava ključno obilježje osobnosti, specifičan sklop emocionalno-motivacijskih, socijalnih, moralnih i kognitivnih (spoznaja) izrazitih crta po kojima se ono razlikuje od svih drugih.“ Slijedi zanimljiv napis nepoznatog i razočaranog Dubrovčanina o karakteru građana Dubrovnika čiji je komentar objavljen u lokalnoj tiskovini prije skoro devet desetljeća. („Narodna Svijest“ od 21. 1. 1931., br. 3.)

»BEZ KARAKTERA

Veliki je broj ljudi danas bez karaktera. (Od) kuda vjetar puše, tamo se oni i priklanjaju. Ne će da znadu što je princip, a ipak danas davaju ton našem društvu. Prema jačim su sitni do gada, a pred slabijim se gigantski isprsavaju. Uvjerenja nemaju nikakva, a pokazuju fingirano uvjerenje prema tomu kakva struja dolazi. Oni su republikanci i monarhisti, – socijalisti pa i nacijonalisti, – u jednu riječ pristaše su svake vlasti, makar bilo kako obojena. Već su po svojoj prirodi ulizice koji svakomu, koji je jači, skute grle i kadri su da se ponize do nevjerojatnosti. To je najgori element u našem društvu koji će danas biti za tebe, a sutra proti tebe. To je elemenat koji čini društvo nepostojanim i nikako mu ne dopušta da se stabilizuje.

Kakvi su ti bezkičmenjaci u javnom životu, takvi su i u privatnom. Ono što karakteran čovjek ne može ni da zamisli, čovjek bez principa je kadar da uradi i da pretrpi bez protesta. Ima vrlo debelu kožu, koja može da podnese bezbroj čušaka (uvreda, poniženja). Infamentna (nečasna, podla) djela (prema drugome) za njega ne znače ništa, dapače mnogi se od njih njima i diči. Preko mnogih stvari, za koje je prije vladala najveća osjetljivost, čovjek bez karaktera prelazi mučke premda da sav grad o njemu glasno govori (ili ga ogovara). Uopće bezkarakteran čovjek ne zna i neće da zna što je to čast, dostojanstvo, ugled, autoritet.

Ta je pošast nažalost i u Dubrovniku veoma jaka te je napravila i u našem društvu užasan kaos, a još je teže što se preko te kuge prelazi bez riječi i tim ona biva jača. Bezkarakterna osoba i u javnom i u privatnom životu, ima (ih) i u našem gradu veliki broj i one su na površini kao ulje povrh vode, te davaju zakone lijevo i desno. Malo je danas ljudi u Dubrovniku koji će podići glas proti društvenim nametnicima, a još manje onih koji će protivniku oštro pogledati u oči. Ali sam duboko uvjeren da će se u ne dalekom vremenu i kod nas naći na okupu mitski junaci, koji će gvozdenim metlama očistiti staje kralja Augije.

Civis ragusinus

Augija, mitski kralj u grčkoj pokrajini Elidi, imao je velike staje sa 3000 goveda. Heraklo je od kralja Euristeja dobio nalog da ih očisti jer 30 godina nisu bile čišćene. Očistio ih je tako što je u njih skrenuo tokove rijeka Alfeja i Peneja. To je jedno od 12 Heraklovih djela. Izrazom „Augijine staje“ danas se označuje nešto čemu je potrebno temeljito čišćenje. Naveo sam mitsku priču, ali je danas nedvojbeno potrebno puno temeljitih čišćenja od ljudskih parazita koji su nametnici za hrvatski narod. O ljudima bez karaktera rečeno je mnogo misli, a izabrao sam nekoliko.

„Istinoljublje je osnovna i najbitnija crta karaktera. Čovjek koji laže nema karaktera.“ – I. Kant.

 „Dobre i plemenite obično veoma jako mrze, jer su redovno iskreni nazivajući stvari njihovim pravim imenom.“ – Leopardi.

„Više volim neobrazovana a čestita čovjeka, nego obrazovana a nepoštena.“ – Petrarca.

„Neki karakteri su nesalomljivi, ali su rastegljivi.“ – S. Jerzy Lec.

„Jedini antički novac koji je i danas u optjecaju je – trideset srebrnjaka.“ S. J. Lec.

„Ako želiš imati mnogo vrlina ispuni samo jednu, budi častan.“ – Ivo Mijo Andrić.«

Iz citiranog novinskog napisa od prije skoro 90 godina može se zaključiti da se u ljudskoj prirodi (karakteru) nije ništa promijenilo. Bez obzira je li se radi o monarhiji, komunizmu, vladavini vojne hunte, autokratskoj vladavini, demokraciji ili nekom drugom društveno-političkom sustavu, u prošlosti čovječanstva uvijek je bilo i biti će ljudi „nahvao“ bez karaktera i to je neminovna činjenica. „Sette bandiere“ poznat je podrugljivi izraz za prevrtljive osobe, koje se prilagođavaju svim političkim prilikama. (tal.: bandiera znači zastava, barjak, ali i mutan, promjeniti mišljenje – nap. D.R.).  Razlika je samo o „količini“ beskarakternih osoba u pojedinim društvima.

Damir Račić