Dok je ove vlasti Hrvatska nema budućnosti

Voze se u skupim automobilima…

Lijevo ostaje uvijek lijevo. Jednom Juda, uvijek Juda. Jednom komunist, uvijek komunist. Jednom Jugoslaven, uvijek Jugoslaven. To je logo aktualne hrvatske lijeve vlasti koja se nikako ne snalazi u europskom društvu demokratskih zemalja, čak ni pod drugim esdepeovskim omotačem u koji se skrili i pod koji su sakrili svoju prošlost. A upravo ispod toga lažnog, zbog starosti sve providnijeg omotača, na sve strane vire stare navike, znakovlja, i boje proletera, komunista, jugoslavena i partizana.

Više se i ne nastoje podvlačiti pod taj svoj novi ideološki ogrtač. Više im je stalo da narod uguraju u tu prošlost i boju. Nepromijenjena boja kojom se pokazuje novo ime Partije, znak je ideološkog kontinuiteta jednobojnosti i jednoumlja, kao znakova crvene prošlosti. Tranzicija im nije bila ni potrebna, a o lustraciji se ne smije ni govoriti, jer ostaviti staro negativno, rušilačko i zločinačko, te prijeći u novo pozitivno, graditeljsko, slobodno i demokratsko, za njih je iznevjera partijskih ideala, i klasne borbe proletera. U mučnom i krvavom hrvatskom izlasku uz režimskog sužanjstva komunističko-partizanske ideologije zločina, lijevi su izašli iz Hrvatskoga sabora, i hrvatski izlazak u slobodu i demokraciju, u Europu i neovisnost, nazvali  „opasnim namjerama“. Kada uviđaju da ne mogu zaustaviti hrvatski hod u slobodu i Europu, mijenjaju ime partije, te pod novim imenom, sa starim sadržajem, čekali i dočekali svoj ponovni povratak na vlast.

Tamo gdje su zaustavljeni snagom hrvatskoga zajedništva iskazanog i pokazanog u pomirbi, dvije tisućite kreću sa svojim prepoznatljivim i u prošlosti korištenim sredstvima, te revolucionarno zaustavljaju Hrvatsku na njenom putu europeiziranja, demokratiziranja, te iznad svega nasilnički je zaustvaljaju na putu kroatiziranja. I ne samo da je zaustavljaju, već je i vraćaju u svoje crveno-crno vrijeme, unoseći prošlost u sadašnjost iz koje je svakim danom njihove vladavine hrvatska budućnost sve zamračenija i nevidljivija.

Kako vidjeti budućnost Hrvatske i hrvatskog naroda, iz sadašnjosti siromaštva, nezaposlenosti, bahatosti vladajuči, rasipničkim trošenjem novca poreznih obveznika koji plaćaju najveći harač u Europi? Imaju li hrvatski građani budućnost iz ove sadašnjosti koja je obilježena svađama vladajućih sa svakim u Hrvatskoj, pa i u Europi? Može li biti hrvatske budućnosti iz ove suvremenosti koja je sve crnja odlaskom u inozemstvo mladi, liječnika, i hrvatske intelektualne snage budućnosti? I dok su u prošlosti  prisiljavali radnike i „neprijatelje“ države na odlazak u inozemstvo, na truli Zapad, danas prisiljavaju liječnike,visokoobrazovane i mlade da odlaze bez povratka. Time, također pokazuju da se nisu ni u čemu promijenili.

Svakim odlaskom mladih i visokoobrazovanih hrvatska vladajuća birokracija je slobodnija u svom ponašanju, raskošnija u življenju. Sve je više govora kako neke tvornice skupih automobila u Njemačkoj rade i proizvode samo za hrvatsku raskošnu vladajuću birokraciju. Tristo osamdeset tisuća nezaposlenih i samo malo više zaposlenih, ovih dana kupuje hrvatskim vladajućim automobile za vozikanje i slikanje u vrijednosti, mizernih 280 milijuna kuna. Pa šta je to, sitniš, u zemlji otkrivene nafte koja nas uzdiže na razinu Norveške. Ni 3,5 milijuna kuna poreznih obveznika za snimanje bošnjačkih filmova u susjednoj Bosni i Herecgovini, kap je u bogatstvu hrvatskoga siromaštva. Da je to malo vidjeli su i oni Bošnjaci kojima je vlast dala te novce, te su premijeru rekli „marš kući“.

Milanović i njegovi partijski drugovi i drugarice se rasipaju novcima poreznih obveznika toliko neodgovorno da bi po tom pitanju imao posla i DORH. A budući da on o tom trošenju ništa „ne zna“, ostaje i dalje po starom. „Psi laju karavana prolazi“. Županica iz njegove partije plaća automobil gotovo pola milijuna kuna, dok županiju već godinama potapaju kiše i rijeke. Nema novca, kažu iz vlasti. Ravnateljica Nacionalnog parka Plitvička jezera naručuje auto za sitnih 400 tisuća, a da ne bi ministri bili ispod tih sitnica za njih se naručuju automobili i do 650 tisuća kuna. A za samo 40 milijuna kuna kupuju se pametni telefoni bahatoj i rasipničkoj vlasti. Sve to premijer nadgleda iz helikoptera kojim ga vozaju po otocima i iznad potopljenih naselja županice sa 13 savjetnika. Iz tih svojih visina gleda, jer iz skupi automobila zamračenih stakala ne vidi i one što ručak traže po kontejnerima. A kako jedan od tih „radnika“ što ih zaposlila ova vlast reče, i kontejneri su sve prazniji pa za ručak treba „raditi“ cijeli dan i preko ruku prebaciti i tone smeća. Jedino koje je ova vlast zaposlila, uz svoje političke istomišljenike i čuvare režima, su „čistači kontejnera“ ljudi koji kruh svoj svagdašnji traže po smeću ispod zlatnih stolova raskošne crveno-crne vlasti. Iz ovakve sadašnjosti, Hrvatska nema budućnosti. Ova vlast i ne radi za budućnost, ona obnavlja prošlost. 

Vinko Đotlo