Okruženi smo poplavama, isprikama, raznoraznim primjedbama i naknadnim mudrostima. Nakon što su laburisti predlagali smanjenje visokih primanja dužnosnika i doživjeli odbijanje svojeg prijedloga, zakukurikao je Premijer i obznanio svoj premijerski prijedlog o smanjenju tih istih primanja za 6 posto. Istodobno slušam prijedlog jednog čovjeka preko radija, koji predlaže umanjenje tih primanja za 50 posto. Što bi u svemu tome mi obični ljudi najradije čuli? Prvo i iznad svega da političari i ministarstva počnu raditi svoje poslove pošteno i bez prenemaganja! No javlja se upit. Znaju li oni što i kako bi trebalo raditi? Prema svemu sudeći niti znaju niti mogu, a mi i nadalje plovimo u močvari neznanja, nesnalaženja i nepoštenja.
Predsjednik RH., koji stoluje na samom vrhu svih vrhova, i koji bi stoga trebao sve vidjeti, sve čuti, sve znati, i saznati na vrijeme, kao da zadnji saznaje što se to radi u njegovoj Republici i kako se to radi, odnosno kako se što ne radi. On je među posljednjima koji je našao za potrebno da reče po koju riječ o tim toliko "omiljenim" primanjima.
Spomenuti predsjednik penjući se uzgor raširenih je ruku obećavao pravdu i pravednost. Jesu li to bila prava ili prazna obećanja odgovara pomalo ali sigurno naša svakodnevica. Netko je mudar rekao da samo iz očišćene i do kraja rasvijetljene prošlosti možemo ući u sigurniju sadašnjost i sretniju budućnost. Bojim se da ta mudrost našem predsjedniku nije poznata ili je ON ne želi uvažiti. O, kako bi bilo lijepo kada bi on doista u okviru svoje obećane pravednosti posložio sve stvari na svoje mjesto, ali bojim se ništa od toga. Problem lustracije nije mu blizak.
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više