Ivo Josipović je izgubio kredibilitet!

HDZ-u najveća opasnost prijeti iznutra!

 

 

• Kada je Zoran Milanović poveo ženu i Antu Kotromanovića na dvotjedni turistički izlet pomislio sam da ćemo malo predahnuti bez njegovih glupih izjava. Ali, prevario sam se. U Hrvatskoj i bez njega nije dosadno. Podsjetimo se kako je uoči početka suđenja Srbiji za počinjeni genocid u Hrvatskoj „naša“ šefica diplomacije Vesna Pusić odjurila u Beograd kod Aleksandra Vučića i bila triput poljubljena. U isto vrijeme u Hrvatsku je u dvodnevni posjet stigao srbijanski ministar vojske Nebojša Rodić i uspio u 10:30 sati probuditi našega ministra Antu Kotromanovića. Ovo navodim kao uvod u ono što se u Den Haagu dogodilo u srijedu, kada je šef pravnoga tima Srbije, Saša Obradović, protiv Hrvatske koristio dijelove iz knjige glavnoga političkog analitičara pravdoljubivoga predsjednika RH na Pantovčaku Jugoslavija država koja je odumrla. Saša Obradović je podsjetio haaške suce na tvrdnju Josipovićeva „glavnog analitičara“, koji je prije nekoliko godina ustvrdio i zapisao da je predsjednik Franjo Tuđman bio „prvi separatistički nacionalist koji je došao na vlast u bivšoj Jugoslaviji“, a da je tek onda na scenu stupio Slobodan Milošević i njegova politika pod geslom "svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi". I što se sada događa u Hrvatskoj? Ništa! Što se događa na Pantovčaku? Ništa! Svi šute. U medijima vlada neviđena cenzura. Osim Večernjega lista nitko od medijskih mogula ni riječi ne zbori o Ivi Josipoviću i njegovome „savjetniku“. Šute i političari. Šuti oporba. Zbog čega? Ili zbog kohabitacije, ili nekog drugog dogovora. Nakon ovoga što se u srijedu dogodilo u Den Haagu, Ivo Josipović više ne može biti predsjednik Hrvatske. Može, ali više nema niti trunka vjerodostojnosti. Izgubio je sve kredite. Dejan Jović je onaj koji može savjetovati samo predsjednika Srbije, jer je radio i radi samo u interesu Srbije i Srba, a nikako više ne smije „savjetovati“ bilo kojega hrvatskoga predsjednika.

• Svi oni iz redova hrvatske vlasti misle da smo zaboravili i neke druge stvari koje ne idu u prilog njima i Srbiji glede povlačenja tužbe protiv Srbije za genocid. Evo još dva razloga da se tužba nikako i nikada nije smjela povući. Naima, nedavno je Vrhovni sud Srbije poništio prvostupanjsku presudu u slučaju Lovas, a srbijanski Ustavni sud Srbije je poništio konačnu presudu za slučaj Velepromet.

 

• Predsjednik Ivo Josipović miješa se u rad sigurnosnih službi kada misli da to nanosi štetu oporbi, a kada misli da njemu šteti onda šuti. Njemu smetaju HDZ, Tomislav Karamarko, a i brat novinara Gordana Malića kada ovaj donedavno crvenoj vlasti najomiljeniji novinar više ne piše u njihovu korist. No, Jospoviću ne smeta klasični sukob interesa od strane onih koji ga savjetuju – zapošljavanjetriju osoba iz obitelji predsjednikovog savjetnika Siniše Tatalovića, kćeri aktualnog predsjednika Sabora Josipa Leke, ili nekoliko suprugâ novinarâ Jutarnjega lista u tajnim službama, te afere vezaneza njegove savjetnike Aleksandra-Sašu Perkovićai Dejana Jovića. U ovim slučajevima pravdoljubivi Ivo pravi se slijep.

 

• Napokon su objelodanjene prvostupanjske presude Ivi Sanaderu, Mladenu Barišiću i drugima. Kako su svi optuženi iz HDZ-a, ili oko njega, bezrezervno su osuđeni. Neki smješno i simbolično, dok neki opasno i svrhovito. Najgore su prošli Sanader i HDZ. Po prvi puta u povijesti sudilo se jednoj političkoj stranci. I to ne bilo kojoj, nego onoj koja je jedina stvorila ovu sadašnju Hrvatsku, i to u krvi i znoju. A tko je HDZ postavio na optuženičku klupu? Oni koji ga ne vole, reći će hadezeovci. No, nije baš tako. HDZ je na optuženičku klupu postavila i onodobna vladajuća klika unutar HDZ-a. Većina njih više nije u HDZ-u, ali ima ih još uvijek i samo su se primirili u čekanju novoga trenutka da zadaju posljednji udarac. Dok se HDZ bori s unutarnjim neprijateljem, javno djeluju vanjski neprijatelj i pikzibnerima, poput orjunaša Nenada Stazića, jugoslavena Marina Jurjevića, komesara Igora Dragovana i potrčka Ive Jelušića. Ponavljam, ne treba se HDZ bojati ovih vanjskih neprijatelja, za njegov opstanak daleko su opasniji koji su od 1990. u HDZ-u. Oni su prava opasnost.

• Osim premještanja sredstava iz mirovinskog fonda u proračun, jedan od većih prihoda viši su zdravstveni doprinosi. Doprinos koji je prije nekog vremena smanjen na 13 posto kako bi potaknuo poduzetnike na veće investicije opet je povećan na 15 posto. Za poduzetnike, koji ukupno imaju oko 250 različitih davanja, to je loša vijest: „Pretvoreni u brojke, viši izdatci koštali bi me kao 20 zaposlenih. Da bih ostao konkurentan, morao bih dakle otpuštati ljude“, objašnjava jedan austrijski poduzetnik koji u Hrvatskoj posluje već mnogo godina. A Davor Majetić iz Hrvatske udruge poslodavaca strahuje da će zbog takve mjere konkurentnost iznova pasti. To bi mogao podnijeti, kaže austrijski vlasnik tvrtke, ali mnogo su gore zapreke koje stvara pravna nesigurnost. Ona i dalje postoji, unatoč pristupu EU-u. Time se onemogućuju milijunska ulaganja koja bi mogle stvoriti više stotina radnih mjesta. Sadašnje proračunske mjere, priznao je i ministar financija Slavko Linić Stečajko, nisu strukturne prirode. A strukturne reforme neophodne su, ponavljaju stručnjaci u Hrvatskoj i EU-u, a i Međunarodni monetarni fond. S obzirom na takve probleme hrvatski mediji reagirali su zaprepašteno na dvotjedno putovanje premijera Milanovića u Australiju i Novi Zeland, to više što nije mogao uvjerljivo objasniti svrhu posjeta. Jedne su novine komentirale da je to dokaz „ pogrješnih prioriteta“. Kako kaže Aleksandra Kolarić, osoba koju je Milanović preko noći izbacio iz SDP-a, radi se o „turističkom putovanju“. No, nije to toliko opasno što ga nema dva tjedna u Hrvatskoj, opasnije je to što nikome ne nedostaje, ironično zaključuje Kolarić.

 

• Zbog nesposobnosti, neznanja i lijenosti, Hrvatska više uplaćuje u proračun EU-a nego što iz njega dobiva. To znači da ova vlast nije uspjela posve iskoristiti EU-ove fondove, a znači i doviđenja proizvodnji i izvozu. Rješenja su poznata već neko vrijeme; treba stvoriti ozračje pogodno za ulaganja i brinuti se za pravnu sigurnost. Od toga, međutim, ne će biti ništa ako reformatore na pola puta napusti hrabrost. Branko Baričević, voditelj predstavništva Europske komisije u Zagrebu o tom problemu za bečki Wirtschafblatt kaže: „Jedan od najvećih problema sposobnost je nove države članice za povlačenje EU-ovih sredstava i uredno upravljanje njima. Nadležna tijela navodno nemaju dovoljno ljudi, a dijelom nisu ni dovoljno pripremljena za kompliciran EU-ov sustav. Stoga se ne zna koliko će se od onih 8,3 milijarde eura, koji bi od 2014. do 2020. u Hrvatsku mogli doći iz regionalnih fondova, uistinu dobiti. Od 2009. do 2013. iz predpristupnih fondova u Hrvatsku je došlo oko milijardu eura; to je manje nego bi joj ubuduće svake godine moglo biti  na raspolaganju“.

 

• Ministar pravosuđa Orsat Miljenić potvrdio je kako njegovo ministarstvo priprema prijedlog zakona o osobnom stečaju, kojim bi se dužnicima, kroz projekciju kolika im je imovina i iznos duga, omogućio povrat duga, dio kojega bi se mogao i otpisati. Ministar Miljenić je kazao kako su brojni hrvatski građani, ne svojom krivnjom, ostali bez primanja i ne mogu servisirati svoje dugove, te da im se novim zakonom želi omogućiti da pokrenu osobni stečaj. Ovo izgleda humano uz veliki ali. Što će reći oni koji otkidaju od svojih usta i redovito plaćaju kredite i ostaloa davanja? Smatrat će se izigranima.

 

• Evo popisa portala kojima je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić dao novac:

Index.hr                    489.000 kn

Politikaplus.com          450.000 kn

Zagrebancija              405.000 kn

Dnevno.hr                 228.000 kn

Novi-zagreb.hr           158.000 kn

Mojzagreb.info           147.000 kn

Tjedno                      138.000 kn

Zagrebonline.hr            24.000 kn

Udruga-zg.hr               24.000 kn

Redosljed je po količini novca.

 

• Dok traje suđenje Srbiji za počinjeni genocid nad Hrvatskom potrebno je ponavljati lažne žrtve četnika Save Štrbca, bivšega ministra nepostojeće tvorevine:

– Đuro Arbutina rođ, 30. 4. 1962,, umro 15. 10. 1992 u svojoj obiteljskoj kući nakon obavljanja dužnosti od infarkta.

– Simo Begović rođen 28. 7. 1952., poginuo 3. 3. 1993. u Petrinji u naselju Veljka Vlahovića gdje je kući vozio svoju obitelj, na istog je pucao "komšija" Saša Dragosava Lisov koji ga je smrtno pogodio.

– Slobodan Bera rođen 17. 11. 1964., poginuo 19. 11. 1991 tako što je ušao u vlastito minsko polje.

–Simo Radišević iz mjesta Joševica poginuo 12. 12. 1991 "nesretnim slučajem" tako što je suborac iz svog džepa vadio upaljač i tom prilikom mu je ispao pištolj koji je opalio i ubio Simu.

– Milenko Roksandić iz Rosulja, u pijanom stanju ranio se iz puške u palac lijeve noge dana 28. 12. 1991. godine.  

Savo Štrbac

 

• Ovako danas piše dr. Muhamed Borogovac, glavni urednik chicaškoga Bosanskog glasnika: Sjetimo se da je Alija Izetbegović predlagao "asimetričnu federaciju", tako da BiH ostane u krnjoj Jugoslaviji. Zatim, kada su Slovenija i Hrvatska povukli svoje predstvnike iz Skupštine SFRJ, Izetbegović je preko Irfana Ajanovića u Skupštini SFRJ predlagao da se "ustanovi novi kvorum od onih koji žele Jugoslaviju". Zatim, on je poslao (Muhameda) Filipovića i (Adila) Zulfikarpašića (Slobodanu) Miloševiću da naprave "historijski sporazum Muslimana i Srba". Zatim, govorio je da "JNA nije okupator u BiH", pa da "rata ne će biti" itd.“ Hvala Muhamedu Borogovcu na podsjećanje onima profesionalno „zaboravnima“.

 

• Bošnjaci su „oduševljeni“ komentatorom Marjanom Mijajlovićem, koji im na privatnoj FACE televiziji prenosi utakmice nogometne vrste BiH na lepoj srpskoj ekavici. Tko je Marjan Mijajlović nitko ne će reći. Odakle je, također svi šute. Bitno je da se hercegbosanska raja ekavizira i srbizira.

 

Marijan Majstorović