Napokon imamo hrvatsku predsjednicu

Pred nama je burno vrijeme i pobjeda na izborima

 

 

• U nedjelju Hrvatska kreće iz početka. Kreće pravim, hrvatskim putem. Nakon petnaest godina lutanja Hrvatska se vraća kući. Pobjeda na izborima Hrvatice Kolinde Grabar Kitarović nehrvata Ive Josipovića puno Hrvata i „hrvatskih građana“ još nije svjesno. Dugih 45 godina jugokomunističke i velikosrpske indoktrinacije, uz deset godina grčevite borbe za nezavisnost i pobjedu nad agresorskom Srbijom te gotovo petnaest godina lutanja po bespućima kojima je jedini cilj bio rashrvaćenje Hrvatske, ostavili su traga nad našim napaćenim i obezglavljenim hrvatskim narodom. No, unatoč neviđenom medijskom teroru ipak smo izborili pobjedu nad Zlom, kojem se na čelu nalaze eutanizirana djeca komunizma, što nam daje nadu i za pravo da ćemo se u travnju ili koncem ove godine riješiti i preostalih zabludjelih potomaka kojima je mrska svaka hrvatska inačica.

Otkako nema među nama prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, puno se je lošega dogodilo. Na vlasti su se vratili jugokomunisti (2000. – 2004.), iznutra naslijedili „naši“ detuđmanizatori (2004. – 2011.) i povratila „deca komunizma“ (2011. – 2015.). Svi su oni na svoj način činili, i na žalost i danas čine nesagledivu štetu hrvatskome narode i hrvatskoj državi. Ne samo što su se preko noći obogatili, nego su nas ponovno počeli protjerivati iz Hrvatske. Ne samo što su se ponovno osilili, nego su nas ponovno osiromašili. Ne samo što su nas izdali stranim interesima, nego su nam počeli braniti vjeru, a materinji hrvatski jezik počeli vraćati u genitiv. Namjeravali su nam i Hrvatski Ustav srušiti i, pomoću sina jugopartizana, promijeniti mu ime u bezlični „Državni ustav“, a sadržajno ukinuti osloboditeljski Domovinski rat kao temelj obnovljene hrvatske državnosti. Pokušali su nam (po)vratiti kompleks izmišljene genocidnosti kroz lažno gomilanje grijeha hrvatske države iz početka četrdesetih godina prošloga stoljeća. Uznastojali su načertanijsko-viktornovakovske metode laži pretvoriti u istinu. Nikada nisu prihvatili tuđmanovsku pomirbu kao jedini način samoostvarenja hrvatske državnosti u promijenjenim povijesnim i geopolitičkim okolnostima. Periodično su otvarali i otvaraju ideologijske sukobe. U tomu su im posebice pomogli lukavi partijski aparatčik Ivica Račan, koji je imao neviđenu sposobnost političkoga preživljavanja. Nakon toga raznim kohabitacijskim potezima sa Stjepanom Mesićem i Milanom Bandićem to je nastavio možda i najveći detuđmanizator – Ivo Sanader. Dok je Stjepan Mesić svoju političku i ljudsku potkapacitiranost koristio za obračun s predsjednikom Tuđmanom, njegov nasljednik Ivo Josipović je, uz neviđeno materijalno bogaćenje na račun sve osiromašenijih Hrvata, svoju političku misiju u cijelosti podredio pokušaju obnavljanja neke nove jugozajednice. Zoran Milanović je poseban slučaj. Njegovi svakodnevni ispadi u javnosti ne mogu se opisati političkim rječnikom. U njegovu slučaju potrebno je odrediti dijagnozu, a to nije nit' će biti laka zadaća i najvećim ekspertima.

 

I što sada nakon što imamo hrvatsku predsjednicu? Moramo se dalje boriti demokratskim sredstvima da imamo i „hrvatsku državu“. Jer, kao što kaže prof. Zdravko Tomac, riješili smo se „crvenoga predsjednika“, ali ne i „crvene Hrvatske“. Dakle, borba tek slijedi. Borba će biti mukotrpna, dugotrajna i bespoštedna. Vodit će se na više fronti. Prosto se ne zna gdje će biti teža. Ne zaboravimo kako imamo svoje vlastite izdajnike koji su otvoreno (pri)pomogli da se agresorska Srbija ne osudi za genocid na Međunarodnome sudu pravde u Den Haagu. Članica smo Europske unije koja je prije svega interesna skupina različitih država i državica. Okruženi smo susjedima koji budno prate unutarnje podjele i razjedinjenost ne samo političke elite. U državi jačaju dezintegracijski trendovi i podjele na sjever i jug. Hrvatske branitelje sotoniziraju oni koji vladaju medijima i nikada nisu željeli hrvatsku državu. Medijski teror nam svakodnevno servira da smo neznalice, nesposobni, lijenčine… Nepismeni ministri s poštapalicama AJMO REĆI žele sve preostalo rasprodati za najobičniju proviziju i političko preživljavanje. Puno je lošega među nama. Ne će nam biti lako, ali s novom predsjednicom, napokon hrvatskom predsjednicom, možemo i moramo uspjeti. I nitko nam ne će pomoći. Doli nas samih.

 

• SDP je preko noći dustao od ideje da se kandidiranje zabrani i onima protiv kojih postoji pravomoćna optužnica, ali se založio da se zabrani kandidiranje pravomoćno osuđenima na zatvorsku kaznu dulju od šest mjeseci, bez obzira o vrsti kaznenog djela. Time je Zoran Milanović pristao na ucjenu HNS-a i njegove čelnice Vesne Pusić, koja tim manevrom želi iz političke pozornice izbaciti svoga dojučerašnjeg miljenika Radimira Čačića. Prihvati li Sabor SDP-ov amandman, značilo bi to da bi se za zastupnika u ovom trenutku mogao kandidirati Branimir Glavaš ili Milan Bandić, ali ne i Radimir Čačić kojemu traje rehabilitacijski rok nakon izdržane kazne zatvora za ubojstvo dvoje Mađara u prometnoj nezgodi.

 

• Vojno-sigurnosna obavještajna agencija – VSOA za tzv. uspostavu samostalnih satelitskih veza tijekom 20l5. godine nepotrebno troši oko 3,5 milijuna kuna godišnje. Navodno iza svega stoje ili su stajali Čačić i Preost. Radi se o generalu Gordanu Čačiću, koji je bio na čelu VSOA-e i poznatom alkaru generalu Ognjenu Preostu, bivšem šefu tehnike VSOA-e kojem se, inače prijatelju Stipe Mesiću, sudi za utaju sredstava Agencije. Sklapali se nepotrebne ugovore s nepoznatom tvrtkom bez javnoga natječaja od 2007. godine. Jutarnji list piše da se navodno radi o zagrebačkoj tvrtki CROATEL. Od 2007. pa do kraja prošle godine na ovu je uslugu potrošeno oko 40 milijuna kuna.

Ognjen Preost

 

• Šestero bošnjačkih imigranata optuženo je za slanje novaca i taktičke opreme borcu ISIL-a iz Saint Louisa. Od šestero optuženih u Saint Louisu su živjeli Armin Harčević i bračni par Ramiz Hodžić i Sedina Hodžić. Od ostalih troje Mehida Salkičević i Jasminka Ramić živjele su na području Chicaga, a Nihad Rosić živio je u mjestu Utica u državi New York. Inače, na području Saint Louisa žive iseljeni bosanskohercegovački Muslimani, njih 70.000 ljudi, što je jedna od najvećih bošnjačkih zajednica izvan BiH. S njima u ovome gradu Missourija žive i muslimani s Kosova, Sandžaka, Crne Gore…, koji su pobjegli pred srpskim etničkim čišćenjem.

 

• Rusija je dobila ponudu od Cipra da izgradi zrakoplovne i mornaričke baze na teritoriju te zemlje. S obzirom da je jedna od 28 država članica EU-a, taj potez Ciprana izazvao je priličnu zabrinutost europskih saveznika. Ciparski predsjednik Nikos Anastastijades izjavio je da je njegova država spremna "ugostiti" ruske vojne baze na svom teritoriju. Službeni dogovor dviju država trebao bi se potpisati 25. veljače. Analitičari javljaju da će Rusija koristiti vojnu bazu "Andres Papandreu", kao međunarodni aerodrom Pafos na jugozapadu Cipra, što je svega 50 kilometara udaljeno od britanske baze "Akrotiri". Osim toga, ruska će mornarica moći trajno koristiti luku Limassol. Ovo je, nakon Grčke, novi udarac Bruxellesu. I opet od pravoslavnih Grka, Ovaj put od ciparskih.

 

• Federacija BiH je dobila novo vodstvo i uspostava nove vlasti 118 dana nakon izbora može početi, javljaju agencije iz Sarajeva. Novi predsjednik Federacije je Marinko Čavara (HDZ BiH), dok su potpredsjednici Melika Mahmutbegović (SDA) i Milan Dunović (DF). Predsjednik Čavara je Hrvat, a potpredsjednica Mahmutbegović Bošnjakinja. Drugi potpredsjednik Milan Dunović je tzv. Srbin. Srbin Željka Komšića! Ovo je prvo vodstvo koje je izabrano mimo volje Doma naroda, odnosno mimo volje Srba u Federaciji, ali nije to baš neki udarac za Banja Luku. Miloradu Dodiku je najvažnije da vlada u svome RS-u.

Milan Dunović – i Srbi dobiše svoga Sejdu Bajramovića

 

• Ivo Josipović je prije odlaska odlikovao neke momke i djevojke. Među njima našao se bivši sandžački jugokomunist, a nakon 1990. muslimanski islamist Ejup Ganić. Nije omiljen niti kod Srba, ali niti kod Hrvata. Bio je predvodnik militantne bošnjačke politike čiji je cilj bio vojno zauzimanje Neuma i kasniju islamizaciju toga hrvatskoga kraja. Možda se ovom Ganićevom „vrlinom“ vodio naš predsjednik na odlasku kada ga je iznenada odlikovao i to Redom kneza Barnimira. Time nas je Josipović osramotio, a posebice ovaj Red.

 

• Crnogorsko ministarstvo unutarnjih poslova naredilo je parohu Srpske pravoslavne crkve Veliboru Džomiću da napusti teritorij Crne Gore, na temelju procjene Agencije za nacionalnu sigurnost da on predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost države. Paroh Džomić je bio pravni savjetnik mitropolita SPC-a u Crnoj Gori Amfilohija Radovića. Kada bi se samo malo slijedio ovaj primjer crnogorskih vlasti, Hrvatsku bi zbog izdaje trebalo napistuti nekoliko stotina tisuća njezinih izdajnika.

 

• U Golubiću u Zadarskoj županiji održan je okrugli stol s kojega je objavljen zbornik naučnih radova "Srpsko-hrvatski politički odnosi u 20. vijeku – zaštita identiteta". Radi se okruglom stolu na kojem se svake godine okupljaju srpski i hrvatski povjesničari, jugonostalgičari i velikosrbi, koji prodaju maglu o potrebi „normalizacije odnosa između Srbije i Hrvatske“ kroz priču: Tko nas to, bre, zavadi? Zbornik su izdali »Centar za istoriju, demokratiju i pomirenje« iz Novog Sada i »Udruga za povijest, suradnju i pomirenje iz Golubića«.

 

• „Hrvatska ucenjuje kao Austrougarska“, naslov je članka u beogradskom Blicu od 6. II. 2015. autora M. R. Petrovića, kao odgovor na izjavu Zorana Milanovića da će Hrvatska blokirati Srbiji put u EU ako se ne odrekne mjerodavnosti nad hrvatskim državljanima koji su tobože činili ratne zločine nad Srbima. Ova asocijacija na lipanj 1914. samo je potvrda da u vrijeme u Srbiji stoljećima stoji.

 

• Hrvatsko gospodarstvo nalazi se u vrlo teškom stanju. Od 2008. svake se godine smanjuje ili stagnira, a ove se godine očekuje dodatno smanjenje. Kreditiranje je skromno, a neotplaćenih kredita zbog krize je sve više. Mnogim hrvatskim kućanstvima i poduzećima pristup kreditima je onemogućen, i to bilo formalno (računi otprilike 317.000 građana su blokirani), bilo realno (banke nevoljko izdaju kredite). Udio poduzetničkih kredita koji se ne otplaćuju 2013. je dosegao 28,3 posto, dok se takvi potrošački krediti nalaze na nižoj, no zabrinjavajućoj razini od 11,1 posto, izvještava Deloitte.

 

• Bilanca za deset mjeseci prošle godine ilustrira da se ukupni dug opće države popeo na 261,5 milijardu kuna ili gotovo 80 posto BDP-a, pokazuju podatci Hrvatske narodne banke. S obzirom na visinu fiskalnog manjka te neplaćene obaveze, dug će na razini cjelokupne 2014. dosegnuti 269 milijardi kuna, odnosno 82 posto bruto domaćeg proizvoda.

 

• Branko Mamula, jugoslavenski „savezni sekretar za narodnu obranu Jugoslavije“ u razgovoru za podgoričku Atlas televiziju rekao je kako je poslije smrti Josipa Broza Tite JNA trebala "na određeno vrijeme" preuzeti upravljanje tom državom u raspadu. Priznavši da je u to vrijeme bila teška gospodarska kriza i „veoma narušeni međunacionalni odnosi“, „vojno preuzimanje upravljanja državom možda ne bi bio državni udar“. Još je dodao kako u slučaju "vojnog udara" u Jugoslaviji ne bi bilo ratova i krvoprolića u razmjerima do kojih je došlo. „Možda bi nekih sukoba i krvoprolića bilo, ali ne ovako kako se to dogodilo“, bubnuo je admiral Mamula, inače hrvatski Srbin rođen 30. svibnja 1921. u Slavskom Polju kod Gvozda.

Branko Mamula

 

• Na međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji u Münchenu srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić sastao se 6. veljače s glavnim tajnikom  NATO-a Jensom Stoltenbergom, koji je tom prilikom rekao kako njega, „pored profesionalnog odnosa, za Srbiju prije svega vežu osobni odnosi“. Stoltenberg je rekao kako je kao mali živio u Beogradu, u ulici Koce Racina i da se „sjeća šetnji Kalemegdanom“. Inače, Jens je sin Thovarlda Stoltenberga, poznatoga norveškog komunističkoga i socijalističkog političara, koji je 60-ih godina bio norveški veleposlanik u Jugoslaviji, od 1993. bio je posebni predstavnik glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda za bivšu Jugoslaviju i dopredsjednik Nadzornog odbora Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji. 

 

Marijan Majstorović