Bliži li se politički kra(h)j Vesne Pusić!?

Zapadne liberalne vrijednosti zastupaju manje više svi naši političari

Postoji plemstvo mača, plemstvo novca (trgovina, industrija, banke) i plemstvo činovništva, tj. političko plemstvo. Plemstvo duha je upitno; prvo jer se ne nasljeđuje, drugo jer ljudi duha u političkoj močvari gube svoju duhovnu čistoću i moć, postaju ljudi svijeta; svijet od svijeta. Ako postoji san koji vodi HNS to je prije svega američki san. Nije slučajno da je gđa Pusić svoje formativne godine provela u SAD-u; a i cijela naša politička "elita" je zadojena zapadnim vrijednostima. Djeca "avangarde radničke klase" postaju, kako Milovan Đilas reče "crvena aristokracija" – tako da potomci revolucionara vjeruju zapravo liberalne vrijednosti.

Mladi Ivica Račan je čitao zapadne književnike, nosio dugu kosu i pušio joint; predsjednik Zoran Milanović je ulazak u NATO doživio slavodobitno kao ulazak u elitni klub. Liječniku Vlahi Vlahušiću je siromaštvo nešto odiozno predviđeno za drečeće askete, kao što je protestantima noćna mora biti "luzer", tj. ne uživati u plodovima rada. Zapadne vrijednosti zastupaju manje više svi naši političari, da se samo prisjetimo Nadana Vidoševića, dr. Ive Sanadera, gđe Marine Lovrić Merzel, „newdealovca“ Rade Čačića…

HNS po svojim vrijednostima (liberalizam, karijerizam, feminizam, sloboda pobačaja, slobodno poduzetništvo, elitizam, pogodovanje manjinama, istospolni brakovi) jako sliči Demokratskoj stranci u SAD-u, s tim da HNS glumi da njeguje socijalne (lijeve) osjećaje. Nizak rejting (oko 5 posto biračkog tijela) rezultat je nekadanje snage SDP -a i pojave laburista, kojima je čelnik (štogod o njemu mislili) Dragutin Lesar čovjek iz naroda koji osjeća bilo malog čovjeka i izuzetno spretno taktizira.

Glasači su prepoznali HNS kao elitno tehnokratsku stranku s vrlo neugodnim aferama bivšeg šefa Čačića, koji je usto silno bahat čovjek. Da bi se razumjelo jednog čovjeka treba voditi računa o okruženju u kojem je odrastao, tj. o sredini i o precima. Osobno nastojim suditi čovjeka po njegovim djelima i smatram da nije fer spominjati pretke; ipak napominjem da su preci gđe Pusić bili vrlo snalažljivi u svom vremenu (otac Eugen, braća Anđelinovići) i vrlo odlučni u obrani svog interesa. Takva je i ona, intelektualka jasnih stavova, oštra jezika, odrješita poput "alfa vučice", koja je u skladu s nemilosrdnim zakonima prirode uklonila dotadašnjeg suradnika i prijatelja ing. Čačića, koji je svojom liberalnom strankom vladao "neprikosnoveno" u maniri socijalističkih faraona. I u svojem znanstvenom radu dr. Pusić se još u doba socijalizma zalagala za razvoj materijalnog položaja tehnokrata, tj. stvaranje društvene piramide nejednakosti.

U svojoj karijeri znala je prelaziti granice dobrog ukusa, npr. kada je igrajući na kartu straha podsjetila umirovljenike da bi mogli ostati bez mirovina ako projekt EU-a ne prođe, ili kada je javno optužila Hrvatsku za agresiju na BiH. Ja to ne ću nazvati beskrupuloznošću, iako ne vidim mnogo sličnih primjera u drugim državama, tj. da netko od političara svjesno odašilje tako rezolutne poruke u javnost. U poslovanju njena supruga s HTV-a nije uočen sukob interesa. Naša politička elita (Picula, Šimonović, Pusić) vrlo je rezolutno podržala interese Zapada u Siriji (Društvo prijatelja Sirije), Ukrajini i Rusiji – potpuno zaboravljajući osnove diplomacije malih država, među kojima neutralnost, nemiješanje u odnose Velikih sila i vođenje računa o vlastitim ekonomskim probicima jesu politička abeceda. Moja prognoza da će Picula zamijeniti Milanovića, a gđa dr. Pusić biti izgledan kandidat za šefa UN-a, ili neko visoko mjesto u diplomaciji, vjerojatno će se ostvariti. Talentiranim ljudima samo nebo je granica.

Teo Trostmann