Gaf u Rimu

U kući domaćina poštivaju se običaji domaćina

 

 

• Prije polaska na proglašenje dvojice papa svecima predsjednik Hrvatske Ivo Josipović se pobojao napada zašto on kao sin ozloglašenog partizana i kasnijeg cinkaroša srušenih hrvatskih političara nakon Karađorđeva u prosincu 1971. odlazi u Rim na ovaj vjerski događaj. Ja ga u cijelosti razumijem. On, poput drugih naših političkih (Stipe Mesić) ili bankarskih čelnika (Boris Vujčić), ovu prigodu gleda kroz najobičnije ljudske sebične naočale – iskoristi sve što možeš dok si na vlasti, jer sutra to ne ćeš moći – a ne kroz sekularne i agnostične naočale. Jedino mu se dogodio gaf što se kod ceremonijalnog pozdravljanja nimalo nije naklonio svome domaćinu, papi Franji. I ne samo što se nije naklonio, nije mu ni ruku poljubio, a to je morao. U kući domaćina poštivaju se običaji domaćina. Istina, nije lijevu ruku držao u džepu poput Bakira Izetbegovića dok se na Uskrs rukovao s kardinalom Vinkom Puljićem, ali Rim je ipak nešto veći od Sarajeva.

• Sada već bivša ravnateljica Porezne uprave Nada Čavlović-Smiljanec kazneno je prijavljena u proširenju istrage protiv bivše šefice porezne ispostave u Osijeku, Ružice Kovačević, ranije osumnjičene da je stopiranjem ovrhe nad jednom osječkom tvrtkom, proračun oštetila za najmanje 11,8 milijuna kuna. Iako se Ružica Kovačević od ožujka nalazi u pritvoru, Nada Čavlović-Smiljanec i njezin tadašnji šef Slavko Linić grčevito su se borili u uvjeravanju hrvatske javnosti da je ona čista kao suza. U međuvremenu Nada je morala otići, a javnost se pita kada će i njezin donedavni šef.

 

• Ovogodišnje obilježavanje 19. obljetnice vojno-redarstvene akcije Bljesak na Hrvatskom radiju i Hrvatskoj radio-televiziji bio je sraman i nikakav. Cijeli dan bio je prešućivan. Iako nije rečeno zašto, to se zna: vlast ne želi zamjerati se Srbima. Ali ako se već hrvatska vlast ne želi zamjerati Srbima i Srbiji, srbijanski politički čelnik Ivica Dačić je istoga dana poručio da je za Srbe stradale u Bljesku “pravda spora i nedostižna”. Mali Slobo je izrekao isto ono što i Savo Štrbac, aktivni sudionik agresije pobunjenih Srba na Hrvatsku. Osim Bljeska, 1. svibnja 2014. u državnim medijima prešućena je i 23. obljetnica doslovnog klanja 12 hrvatskih redarstvenika u Borovome Selu.

 

• Ispred katedrale Srca Isusova u Sarajevu održana je velika svečanost. Otkriven je spomenik papi Ivanu Pavlu II. Uz ovaj lijepi događaj, ima i  onih koji i nisu tako lijepi. U tom tzv. multietničkom gradu na sam svečani čin nisu došli oni koji bi to trebali. A ako već ne „trebali“, a onda onako iz – adeta. Novi reis-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović došao je dan ranije čestitati za spomenik kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu vrhbosanskom. Drugi događaj je što je jedan od organizatora postavljanja spomenika čelni čovjek HKD-a Napredak Franjo Topić, poznatiji kao jedan od tamošnjih „daidža“. Netko će se zapitati kako to da su ipak usahnuli otpori za postavljanje spomenika u središtu bošnjačke polovice BiH. Ako su usahnuli, onda zasigurno nisu niti će prestati.

• U Mostaru je studentima govorio popularni Nino Raspudić. Izrekao je činjenicu kako je Dayton promijenjen nizom odluka visokih predstavnika koje nisu prošle parlamentarne procedure čime Bošnjaci nastavljaju s nepoštenom i unitarnom praksom biranja Bošnjaka na mjesta koja pripadaju Hrvatima. Za to je okrivio Berryjeve amandmane, putem kojih je na zadnjim izborima od 17 izabrano tek 5 Hrvata, te je stoga Raspudić naglasio: „Treći entitet je prvo trebalo detabuizirati jer kada bi ga spomenuli prije nekoliko godina, odmah bi vas nazvali fašistom. To je legitimno rješenje, najjednostavnije rješenje, koje bi riješilo sve probleme koje iznosi bošnjačka elita. Reorganizacija FBiH u dvije teritorijalno diskontinuirane županije, jednu s bošnjačkom i drugu s hrvatskom nacionalnom većinom, riješila bi ključna pitanja u BiH. S trećim entitetom bi se riješilo i pitanje ‘Sejdić-Finci’, hrvatsko pitanje, ali bi se riješio i problem preskupe FBiH, samim preustrojem.“ Na redu su bošnjački talibani s novim napadima u nastavku daidžizacije Federacije BiH.

 

• Veliki su izgledi da Josip Šimunić zaigra za hrvatsku nogometnu vrstu na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. FIFA je odustala od lažne optužbe da je Šimunić nakon pobjede nad Islandom u Maksimiru uzvikivao fašističke pozdrave. Zaigra li Šimunić u Brazilu, bit će to velika žalost kod raznih stevanovića, jovanovića, frljića, tomića…

 

• Crvena vlast zacrvenjela je i državnu televiziju. Sada središnje dnevnike vode ljudi bez ikakvih potrebnih kvaliteta i znanja. Tako Stipe Alfier najavljuje da je susret mladih u Dubrovniku pozdravio dubrovački biskup Ante Uz’nić!

 

• Osim crvene državne televizije, nestručnost i jugoregionalnost caruju na onim dvjema ne-javnim televizijama. Poznato je kako je Nova TV dio jugosferskog projekta u trima sjedištima bivše jugotvorevine. Kako vijesti dolaze iz istoga središta nekako su sve umorniji oni koji su zaduženi za prijevod na kakav-takav oblik hrvatskoga jezika. Već otvoreno se fonetiziraju strana imena, pa umjesto talijanskoga Angel, na teletekstu Nove TV piše Anđelo.

 

• Država hrvatska nije plaćala ono što je trebalo i Nacionalna i sveučilišna knjižnica je na koljenima. Dugovanje je nastalo za vladavine Račanovih komunista 2001. zbog neisplaćenih doprinosa te poreza i prireza na božićnice. Krajem 2006. i početkom 2007. godine veći dio duga, 4.383.199,67 kuna, državi je platila HDZ-ova Sanaderova Vlada. Još je bilo ostalo 1.667.578,82 kuna duga. U međuvremenu je 17. listopada 2007., još uvijek u vrijeme Ive Sanadera, MZOŠ (tada još s kvačicom) platio 953.203,00 kuna duga. Ostatak od 714.375,82 kuna, istina s kamatama, rastao je do danas. Dakle, Račanov dug je plaćao Sanader, dok Zoran Milanović i MZOS (sada bez kvačice) na čelu s ratnički raspoloženim Željkom Jovanovićem, očito nisu htjeli platiti dug svoga crvenog ideologa.

 

• Mediji javjaju da je sin Ivice Vrkića Domagoj Vrkić u 33-oj godini dobio vojnu invalidnost u trajanju radnog staža od 28,6 godina.Tvrdio je da je 21. studenoga 1991. udario glavom u konstrukciju nadvožnjaka. Od 2004. dobiva mirovinu s dodatcima oko 4835 kuna.

 

• Iz EU smo uzeli 186 milijuna eura, a trebali smo 858, čime je Hrvatska uspjela iskoristiti samo 21,7 posto sredstava. Hoće li tko za to odgovarati? Vjerojatno ne će. Sve su druge članice EU-a po ulasku u Uniju bolje prošle. Najslabija Rumunjska je čak dvaput više iskoristila povlačenje novca od Hrvatske, a prosjek iskorištenosti na razini EU-a triput je veći nego u Hrvatskoj, iznad 67 posto.

 

• Portal www.poskok.info piše o Nerkezu Arifhodžiću, diplomatu BiH. Radi se o čovjeku koji je bio veleposlanik u Turskoj iz kvote Bošnjaka, a sada je „iz kvote“ Hrvata veleposlanik u Italiji. Navodno je za proteklih osam godina zaradio 320.000 KM i time se obogatio zbog lažnog predstavljanja, kažu u Poskoku.

 

• Nakon Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, Njemačka traži izručenje još trojice djelatnika tajne službe u bivšoj državi Miše Deverića, Franje Vugrinca i Gorana Ljubičića. Franjo Vugrinec je u to vrijeme bio načelnik zagrebačke Udbe, Mišo Deverić je bio načelnik II. odjela (zaduženog za emigraciju), a Goran Ljubičić je bio operativac u II. odjelu.

 

• Iako se čelnici crvene vlasti zaklinju kako ne će biti novih poreza i udara na građane i poduzetnike, ovih dana je objelodanjeno kako slijedi novi udar na građane. Taj se opasni naum nalazuu tzv. programu konvergencije prema kojem 2015. dobivamo porez na kamate od svake štednje, a evo i potvrde: „Hrvatska stenje pod novim porezima – sada su na redu ušteđevine“, piše innsbruški Tiroler Tageszeitung.

 

• Predsjednik Ivo Josipović se prije neki dan zahvalio Mladenu Bajiću na svemu što je odradio na dužnosti glavnoga državnog odvjetnika. Prije svega mu se zahvalio što nije ništa odradio u Ivinoj aferi Zamporion. Kako je afera Zamporion prijavljena i Uskoku, ali već godinama leži u ladici, trebao se zahvaliti u Dinku Cvitanu, donedavnom čelniku Uskoka. Dok su njih dvojica (Cvitan i Bajić) na čelu Uskoka i DORH-a Ivi ni kosa ne smije niti će pasti s glave.

• U Europskom parlamentu Tonino Picula je podsjetio kako je iz Hrvatske opljačkano 22.829 muzejskih predmeta i 3097 kulturnih dobara. Veliki dio je vraćen do 2008. godine, ali od tada, bez obzira i na potpisani sporazum o povratu hrvatskog kulturnog blaga, u Hrvatsku je vraćeno samo nešto više od stotinu predmeta.

 

• Osmoga travnja navršene su 73 godine od pokolja Hrvata od srbijanske ruke, jedinice starojugoslavenske vojske „Dušan Silni“ u Donjim Mostima kod Bjelovara, nije naodmet prisjetiti se riječi i rječnika dr. Ive Goldsteina od 10. travnja 2011. u KIC-u u Zagrebu kada je izgovorio ove riječi: „Taj zločin se uopće nije dogodio“. (http://www.youtube.com/watch?v=jHY11rEYfu4) Danas je taj isti čovjek hrvatski veleposlanik u Parizu!

 

• Po svemu sudeći drugi otpadnički hercegbosanski HDZ 1990 nalazi se pred novim raskolom. Izazvao ga je novi predsjednik Martin Raguž uvlačanjem u stranku Hrvatski narodni savez Krešimira Zubaka. Dosadašnji čelni ljudi HDZ-a 1990. već su najavili ili već podnijeli ostavke jer, kako ističu, ne će biti u stranci koja se ujedinjuje s Zubakom, ali i koja surađuje s tzv. Alijansom i Platformu, koje pk sotoniziraju sve hrvatsko u BiH. Slaven Raguž i drugi ne žele ni poslijeizborno koaliranje sa strankama na čijem čelu su Živko Budimir, Zvonko Jurišić i braća Lijanović. A da su Slaven Raguž i njegovi istomišljenici u pravu potvrđuje to što Martin Raguž žarko želi ući u buduću vlast u Federaciji BiH i to pomoću suradnje sa SDP-om Zlatka Lagumdžije. A još kad znamo da to dodatno podržavaju istaknutiji predsjednik Napretka Franjo Topić, fra Luka Markešić, Slavo Kukić i drugi namjere novoga vodstva HDZ-a 1990. su preočite da bi od te stranke Hrvati u BiH mogliimati ikakve koristi.

 

• Planovi su bezvrijedni, ali planiranje je sve, primijetio je jednom američki general i predsjednik Dwight Eisenhower oslanjajući se na svoje golemo vojno i političko iskustvo. Isto bi se moglo reći i za strategiju, kaže Lawrence Freedman (1948.), bivši vanjskopolitički savjetnik Tonyja Blaira i profesor političke povijesti i rata na Kraljevskom koledžu u Londonu, u svojoj nedavnoj povijesti toga predmeta. Ako je strategija samo predodređen plan za postizanje nekog određenog cilja, ona nije naročito korisna u nepredvidljivom realnom svijetu. Ali ako je strategija sposobnost reakcije na promjenu unutar promjenjive vizije ciljeva koji se mogu dosegnuti, što je u biti ono što Freedman zaključuje, onda ona uistinu znači razliku između života i smrti. Jako zanimljive misli.

 

Marijan Majstorović