A sada valja spašavati Hrvatsku od Milanovića

HDZ-u nije lako, posebice otkad je preplavljen Pašalićevim ljudima

Trgovac voćem i povrćem na tržnici Dolac u Zagrebu nije krio žalost za odlaskom Linića, a mene je njegova žalost iznenadila jer je Linić uveo fiskalne blagajne i na gradske tržnice. Razlog njegovoj žalosti za Linićem nije simpatija za Linića a ni za SDP nego što je, po njegovu uvjerenju, Linić počeo uvoditi red. Koliko ljudi osim određenog broja esdepeovaca žali za Linićem, ne znam ali pretpostavljam da se daleko veći broj, bolje informiranih stanovnika Hrvatske, više pobojava posljedica kaosa, nesposobnosti i lijenosti Zorana Milanovića. Sva njegova dobronamjernost ni izdaleka ne može spriječiti teške posljedice njegove kaotičnosti, nesposobnosti i lijenosti.

Kad mu je jedan od zastupnika na aktualnom satu postavio pitanje primjene Zakona o prebivalištu koji posebice pogađa hrvatske državljane na radu u Njemačkoj, Austriji i drugim zemljama EU-a, Milanović nije znao što bi mu odgovorio pa je zastupniku i drugim u sabornici bez srama rekao da će „govoriti iz glave“. Nije zastupniku čak ni obećao da će se o tom zakonu informirati pa zastupniku poslati pisani odgovor. „Govoriti iz glave“ ne može si dopustiti čak ni glasnogovornik neke sitne institucije ili tvrtke ali Milanović to može.

Njegove navedene slabosti virusno se prenose i na one ministre u njegovoj vladi koji imaju osigurana sva sredstva za uspješan rad dotičnih  ministarstava. Tako je Milanovićev virus potpuno neuspješnim učinio Arsena Bauka, ministra uprave, iz kojeg dolaze loši zakoni koji rezultiraju vrlo štetnim posljedicama kako za pojedince tako i za gospodarstvo. Usprkos povećanom broju državnih službenika, u Ministarstvu unutarnjih poslova, u Državnom uredu za Hrvate izvan RH, u Državnom uredu za stambeno zbrinjavanje i drugim nekim državnim institucijama vlada arbitrarnost i velika sporost u primjeni zakona. Još uvijek nema novog Zakona o boravištu/prebivalištu. Ne zna se kad će i hoće li svi hrvatski državljani dobiti iskaznice. Na rješavanje zahtjeva primitka u hrvatsko državljanstvo i izdavanje putovnica koji stižu putem veleposlanstava čeka se po godinu i više dana.

Milanović je u Australiju odnio novac za pomoć Macquarie sveučilištu za studij hrvatskog jezika i povijesti što bi trebalo pozdraviti kad ne bismo znali da mu nije na pamet palo posjetiti prognane Hrvate na Područjima posebne državne skrbi i propitati zašto se od njih ponovno i ponovno traže novi papiri i zašto još uvijek mnogima nije riješeno stambeno pitanje te mnogi zbog toga odlaze u prekooceanske zemlje iz kojih povratka nema. Ugledni Hrvati u Australiji koji su se odazvali pozivu na susret s Milanovićem i koji su smatrali da nije u redu prosvjedovati protiv njega jer se radi o predsjedniku Hrvatske vlade, mogli su na kraju samo konstatirati da mu je engleski dobar ali sadržaj govora jadan. Bilo ih je stid pred drugim uzvanicima, uglednim ljudima u australskoj javnosti što Hrvatska ima tako smušenog predsjednika Vlade.

Netko je za osobe Milanovićeva tipa rekao: Nisu temeljito obrazovani ali čuvajte ih se jer su lukavi. Toga nisu bili svjesni iskusni SDP-ovci pa su mirno prihvatili kad je u Saboru ubacivao tek diplomirane bez ikakva iskustva i kad je bez natječaja omogućio upošljavanje u državnim institucijama veliki broj onih koji su imali zaleđe u SDP-u i strankama Kukuriku koalicije. Nitko iz vladajuće koalicije nije pitao ni koliki je finacijski teret zapošljavanje tolikog broja ljudi ni koliko su ti novozaposleni smetnja prvedbi potrebnih reformi. Kao da nitko nije vidio da je Milanović stvorio sebi vojsku odanih radi vlastitih interesa. Zbog toga nije bilo u SDP-u nikakve pobune kad se dao izabrati kao jedini kandidat za predsjednika stranke. Postotkom dobivenih glasova nadmašio je i pokojnog Sadam Huseina. Vjerojatno ni na prijevremenim unutarstranačkim izborima u SDP-u Milanović ne bi izgubio kad bi ponovno bio izravan izbor predsjednika stranke na teritoriju Hrvatske. Milanović bi ponovno svojom retorikom i njihovim interesima na svojoj strani imao njemu godinama starosti bliže članove stranke čak i Linić potsjeća na dinosaura da o Leki, Ronku, Crkvencu, Vujiću, Mati Arloviću i drugim i ne govorimo.

U jednom drugom kontekstu fetivi Splićani su znali reći: „Pusti zeca, ubij Vlaja“. Riječani izgleda za tu uzrečicu nisu čuli ali Vlaj Milanović ih je nadmudrio. Ni ne pomošlja optužiti Linića za kriminal. Brani čak i Marinu Lovrić-Merzel. U Saboru je osigurano mjesto i Slavka Linića i za Nadu Čavlović-Smiljanec, bivšu šeficu Porezne uprave a i Branko Šegon je dobro zbrinut i ponovno zaposlen. Nikom od njih ne prijeti brisanje iz SDP-a i nitko se od njih troje ne će pred DORH-om utjecati obrani Ante Nobila ili Čede Prodanovića. Zbog toga držim da HDZ ne može očekivati da će se SDP zbog odlaska Slavka Linića raspasti i da će Kukuriku koalicija biti lako prisiljena na skore prijevremene izbore. Previše je njih u koaliciji i oko koalicije zabrinuto za svoje konkretne interese koji bi bili ugroženi prijevremenim izborima.

Za Hrvatsku ali i za HDZ i njegove koalicijske partnere odlazak Linića bio bi dobar kad bi uskoro bili raspisani prijevremeni izbori. Bude li se naprotiv Milanović održao kao predsjednik Vlade do kraja mandata,  HDZ i partneri imat će velike muke dok Hrvatsku izvuku iz stanja u kojem će se naći zahvaljujući kaotičnom Milanoviću i njemu sličnim ministrima. Pored teškog stanja u Hrvatskoj, HDZ i njegove partnere, ne bude li HDZ s partnerima osvojio dovoljan broj glasova za vladanje, mogla bi pritisnuti nužda primanja u kaoliciju čak i Saveza za Hrvatsku.  Primjećuje se naime već sada kampanja koja dolazi iz rovova današnjice da se HDZ natjera da primanje u koaliciju Saveza za Hrvatsku. Osim kaosa koji je sada zamjetljiv u Savezu za Hrvatsku, HDZ i partneri mogli bi se naći pred teškim problemom kako namjestiti toliko stolica koliko bi stražnjica iz Saveza za Hrvatsku zatražilo pet članica tog saveza.

Istina, u Savezu za Hrvatsku znaju da osim Glavaševe stranke, druge stranke jednostavno nemaju članstvo odnosno imaju nešto članova otpadnika iz HDZ-a ali to ne znači da se ne bi našlo velikih broj zahtjeva za važnim funkcijama u državi. Za HDZ-ovu koalicijsku vladu mogao bi to biti nepodnošnjiv teret ne samo financijski nego i teret lijenih, nestručnih i nesposobnih osoba.

HDZ je bez velikih potresa mogao reintegrirati u stranku povratnike iz Pašalićeva Hrvatskog bloka jer HDZ nije osvojio vlast pa se u HDZ-u nisu osjetili veći unutarstranački sukobi. Radi odgovornosti za Hrvatsku, HDZ ne bi smio popustiti sirenskim pozivima na kaoliranje s onima koji bi mu postali teški, nepodnošljivi teret makar protiv sebe imao svu ovdašnju digitalnu rulju. U HDZ-u treba prevladati preuzimanje  odgovornosti za Hrvatsku a ne čežnja za popularnošću.

Nešto bi se moglo naučiti iz sudbine HDZ BiH. Da se iz Hrvatske nije podržavalo otpadnike koji su osnovali stranku koju su nazvali HDZ 1990., ta bi stranka nakon poraza na izborima postala nezamjetljiva i većina članova bi se vratila u HDZ BiH. Pritisak na HDZ BiH da koalira s HDZ-om 1990. urodio je štetnim posljedicama i za Hrvate u BiH i za Hrvatsku. U svakom slučaju, držim da HDZ i njegovi koalicijski partneri već sada trebaju uzeti u obzir različite mogućnosti temeljito isputijući željene i neželjene posljedice konkretnih odluka.

Zrinko Horvat