Poplave u Obrenovcu Hrvate zanima jednako kao i poplave u Bangladešu

Tko nam je bliži? Obrenovac i Bangladeš ili Županja i Gunja?

 

 

• Poplave biblijskih razmjera otvorile su i sljepcima oči kako je ova vlast protuhrvatska. Vesna Pusić i Zoran Milanović prosto su se natjecali tko će ponuditi veću pomoć „majčici Srbiji“, a tko šljivi Hrvate i Hrvatsku. Pusićka je išla tako daleko da je sms porukom nazvala maloga Slobu, Ivicu Dačića, i obećala mu da će se svim snagama založiti za Srbiju u Bruxellesu. Tko šljivi Hrvate i Hrvatsku! Milanović je i na poplavnom području nastavio s glupostima kako nama ne treba ničija pomoć, a u isto vrijeme je sve činio da pomogne braći na istoku. No, kada su i oni shvatili da su poplave u Hrvatskoj isto katastrofalne kao i u susjedstvu, ipak su malo reterirali. Ali sasvim malo. I režimski mediji u Hrvatskoj su bili na jugo-tragu Pusićke i Milanovića. I njima je bilo žao Obrenovca, a ne Županje i Gunje. I njima je bilo žao Srbijanaca, a ne Hrvata. Javna radio televizija pod imenom HRT i HR poslala je i nepismenog izvjestitelja u Obrenovac i obale Kolubare i Tamnave da izvjesti hrvatske građane o svakom porastu razine tih rijeka, ne razmišljajući da Hrvate – pa da i nema poplava i stradanja u Posavini i Srijemu – stanje u Obrenovcu zanima isto kao i poplave u Bangladešu. Svaki čovjek suosjeća s onima koje pogode prirodne katastrofe bilo gdje na kugli zemaljskoj, ali tvoji ti ipak moraju biti bliži. Ministar zdravstva Rajko Ostojić proglasio je elementarnu nepogodu kada se voda počela povlačiti. Ministar policije Ranko Ostojić poslao je dva helikoptera kod braće Srba u Doboj i Bošnjaka u Zavidoviće, ali ne i da spašavaju preostale Hrvate u Orašju, Odžaku ili Domaljevcu. O pomoći Hrvatima u Hrvatskoj ne smijemo niti pomisliti. Čudno da helikopteri nisu jurnuli do Obrenovca.

• „Hrvatska će zajedno sa Srbijom, a vjerojatno i s BiH, aplicirati za pomoć Europske unije za saniranje posljedica katastrofalnih poplava koje su proteklih dana pogodile te zemlje“, potvrđeno je Hini iz hrvatskoga Ministarstva vanjskih i europskih poslova. No, ima toga još. Srbijanski mediji objavili su izjavu tamošnjeg ministra vanjskih poslova Ivice Dačića u kojoj navodi da mu je kolegica Vesna Pusić tekstualnom porukom predložila da dvije zemlje zajedno apliciraju za pomoć iz europskog fonda solidarnosti za prirodne katastrofe."Kolegica Pusić poslala mi je SMS poruku u kojoj je predložila da Hrvatska i Srbija zajedno apliciraju za pomoć EU-a poslije prirodnih katastrofa, imajući u vidu da su oni to učinili već nekoliko puta i da imaju iskustva u tome kako se to radi", rekao je Dačić.
 

• Srbija, pogođena poplavama, prije Hrvatske zatražila je pomoć u Bruxellesu i dobila ju. Pomogle su joj, među prvima, Njemačka, Bugarska, Slovenija, Austrija, Češka, Francuska, Litva, Letonija, Estonija i – Hrvatska!

 

• Kako Deutsche Welle javlja, procijenjena šteta od poplava u Srbiji trebalo bi iznositi oko 175 milijuna eura, dok bi Hrvatska trebala imati štetu od najmanje 254 milijuna eura. I prema ovim nepotpunim izračunima jako smo blizu graničnih 280 milijuna eura, što znači na veliku nesreću Vesne i Zorana.

 

• U okviru kohezijskih i strukturnih fondova do 2020. za Hrvatsku je predviđeno preko 11 milijardi eura. Jedan dio sredstava iz tih fondova može se preusmjeriti i za saniranje šteta od poplava u Posavini, odnosno Slavoniji. Ta je pomoć iz europskog fonda solidarnosti već korištena za saniranje nedavne elementarne nepogode u Gorskom kotaru. Prema pravilima EU-a, ukupna šteta mora iznositi 0,64 posto BDP-a, odnosno u hrvatskom slučaju oko 280 milijuna eura da bismo se kvalificirali za tu vrstu pomoći, cijeli paket sa zahtjevom šaljemo u unutar šest tjedana od trenutka kad je završila neposredna ugroza. Kako se radi o šteti nemjerljivih razmjera, ova će šteta biti i daleko veća. Suprotno od jugopričanja Vesne Pusić i Zorana Milanovića.

 

• Ovih se dana ponovno ostvaruje ona Mesićeva kako Srbi u Hrvatskoj Boga mole da u Srbiji pada kiša. Naime, iako je u Hrvatskoj poplava biblijskih razmjera, Srbi iz Hrvatske ni ne pomišljaju da im pomognu. No, oni, poput Vesnice, Ivice i Zokice, organizirano pomažu braću preko Drine. Beogradski mediji slavodobitno javljaju kako se „u Hrvatskoj na više mjesta prikuplja pomoć poplavama ugroženom stanovništvu Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Tako su danas na prikupljanje pomoći pozvale organizacije Srba u Hrvatskoj – Srpsko narodno vijeće, Samostalna demokratska srpska stranka, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, Srpsko privredno društvo Privrednik i Zajedničko vijeće općina. Oni su apelirali na građane da u njihove centre dostave stvari poput higijenskih potrepština, dezinfekcijskih sredstava, opreme za djecu, dječje hrane, konzervirane hrane s dužim rokom trajanja i vodu… Za Srbiju i BiH moguća je samo uplata novca na račune otvorene za pomoć… Poziv za pomoć ugroženima u Srbiji uputilo je danas i Veleposlanstvo Srbije u Zagrebu. Na portalu veleposlanstva pozvani su građani da u njegove i prostorije konzulata u Rijeci i Vukovaru dostave pomoć u robi. Može se uplatiti i novčana pomoć na račun otvoren u Zagrebačkoj banci.“ Lepo, bogami!

 

• Kad smo kod Stipe Mesića, nekako se ljudi pitaju nije li sada ipak i on dolijao. Nakon što su Finci potvrdili na sudu da je maznuo svoj postotak od trgovine s finskom Patrijom, trebalo bi jednom doći kraj Mesićevom „šegačenju“. Nadamo se da se je i on dobrano zacrvenio, isto onako kako se je vrlo ružno izražavao o svojim kolegama iz politike.

 

• Za Mađare INA je više od Ine. INA je za Mađare funkcionalna južna grana plinskog koridora u izgradnji od životne važnosti. Hrvatska za njih predstavlja ulazna vrata na srednjoeuropsko tržište u nastajanju. Zato nikako ne će napustiti ju.

 

• Razbarušeni hrvatski intelektualac lijeve orijentacije iz Mostara Slavo Kukić ponekad zna jako dobro napisati. Pišući o posjetu Aleksandra Vučića Sarajevu, „prljavom rublju“ i slavodobitnoj atmosferi“, napisao je nešto i o Mustafi ef. Ceriću. „Bivši reis, primjerice, ovih dana najavio kako je blizu odluci kandidirati se za člana državnoga Predsjedništva. Jer to je, k’o biva, njegova obveza prema vlastitom narodu – i prema procesima koje je, među njima i ‘pitanje vjerskog i nacionalnog identiteta’, kao reis započeo. A potrebno ih je, hvalim te Bože, i dovršiti – posebice onaj koji se tiče države, i to one u kojoj bi Bošnjaci ovdje bili temeljni narod i u kojoj bi Srbima i Hrvatima bila osigurana ista prava koja Bošnjaci imaju u njihovim matičnim državama! Slavo Kukić na kraju postavlja i jedno vrlo zanimljivo pitanje: „Treba li zbog takvih teza optuživati samo Milorada Dodika i njegov separatistički koncept. Ili se, recimo, i to ništa manji, dio krivnje nalazi i izvan njegova dvorišta – u bošnjačkoj politici koja sve uvjerljivije asocira na srpsku u bivšoj zajedničkoj državi. A ta vrsta pitanja, barem što se mene tiče, nije bez osnove. U prilog njoj, uostalom, govori i priča o četniku Vučiću i planovi reisa ‘emeritusa’ te najnovija iskustva u vezi s ‘putovima revolucije'“. Napokon je i Slavo progledao i uočio unitarni karakter svake bošnjačke vlasti u Sarajevu, čiji su jedini neprijatelji bili i ostali Hrvati.

 

• Umro je Dobrica Ćosić Gedža, jugoslavenski komunist i pisac, te srbijanski političar u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića. On se nije poput kolege Branka Ćopića utopio u hladnoj Savi, ali ga je mutna Sava nekako bacila u drugi plan.

UGODNO JUGO-ĆASKANJE – I. Mandić i D. Ćosić-Gedža

 

• Hrvoje Hitrec se opravdano žali što ga nisu pozvali na na braniteljsku odnosno veteransku konvenciju u Lisinski, a pozvali jednoga Josipa Leku. No, Hitrec je od strane sadašanjega čelništva makar pozvan u Cibonu, dok drugi nisu ni na jedan takav skup HDZ-a, a trebali su…!? I dalje ostaju nedokučivi putovi nebeski…

 

• Stalno bombardiranje NASA-a i drugih svjetskih političkih, financijskih i medijskih moćnika o tzv. globalnom zatopljenju je najobičnija laž. Nikad i ničim znanstveno dokazana. To tvrdi i hrvatski znanstvenik Vladimir Paar, sa čime se u cijelosti slažem.

 

• Na cesti u selu Debelo Brdo kod Korenice opet velikosrpski balvani. Na cesti kroz to selo Debelo Brdo napisani su grafiti ispisani ćirilicom: "Ovo je Srbija!" i ispisana su 4 slova s na ćirilici. Na tragu obrazovnog sustava čika Jove.

 

• Uz potpisivanje gospodarskog sporazuma između Kine i Rusije, ove dvije velike države idu dalje. Predsjednik Kine Xi Jinping založio se u Shangaiju za stvaranje nove azijske strukture za regionalnu suradnju, uz oslanjanje na Konferenciju za interakciju i izgradnju povjerenja u Aziji (CICA), čije su članice Rusija i Iran, ali ne i SAD. Članice CICA-e su, pored ostalih, Južna Koreja, Tajska (eng. Tajland), Turska, Izrael, Mongolija i Uzbekistan. Japan ima status promatrača. Xi je rekao kako CICA treba postati "platforma za sigurnosni dijalog i suradnju" i "ustanoviti mehanizam za obrambene konzultacije". Predsjednik Kine je predložio ovom diskusijskom forumu da razmotri stvaranje "centra za sigurnosni odgovor" koji bi služio u slučaju krupnih, izvanrednih situacija na regionalnoj razini.

 

• Turski predsjednik vlade Reçep Tayyip Erdoğan je već tri puta dosad uzburkao tursku zajednicu u Njemačkoj svojim populističkim predizbornim istupima. Sada opet dolazi kod milijuna Turaka u Njemačkoj. Na jednom prijašnjem skupu, 2011. u Düsseldorfu, Erdoğan je svojim zemljacima preporučio da svoju djecu prvo nauče turski a tek nakon toga njemački. I tako se otvoreno narugao svim naporima njemačkih vlasti da ostvare što bolju integraciju milijuna Turaka koji ovdje žive. Još veću pljusku pokušajima integriranja turske zajednice u njemačko društvo Erdoğan je dao nekoliko godina prije, 2008., kada je na jednom skupu u Kölnu svoje zemljake pozvao da se odupru navodnim pokušajima asimilacije. „Asimilacija je zločin protiv čovječnosti“, rekao je popraćen frenetičnim odobravanjem 20.000 okupljenih poklonika. Erdoğan polarizira i to potpuno svjesno i neodgovorno.„Njemačka ovaj nastup ne može zabraniti. No Erdoğan njime skrbi za nove podjele između Turaka i Nijemaca. To je neodgovorno i daje razloga za ljutnju. I tko god u subotu bude prosvjedovao protiv ovog skupa, naravno mirno, to čini s punim pravom i time šalje ispravne signale“, kaže Christian Strack iz Deutsche Wellea iz Bonna.

 

• Svima nam je poznato kako u državama gdje se živi prema okrutnim pravilima vjerskoga šerijatskog prava nije lako nemuslimanima, no u Sudanu je možda i najteže. U toj mješovitoj arapsko-afričkoj državi većina Sudanaca su pripadnici islamske vjeroispovijesti, dok su kršćani manjina i uglavnom su s animistima živjeli na jugu koji se i odcijepio od Karthuma. Potvrda islamskoga terora stigla je i ovih dana, kada je vjerski sudac osudio kršćanku Meriam Yehya Ibrahim Ishag na smrt vješanjem zbog, kako on kaže – "odmetništva", a to znači – prelaska s islama na kršćanstvo. Meriam je inače kći kršćanke i muslimana. Odrastala je s majkom, a ne s ocem i kao takva, popu svoje majke, cijeli život osjeća se kršćankom. To ništa ne znači za bešćutnog suca, pa ju je zasad od smrti spasila trudnoća, ali nakon poroda sudanski vjerski dželati će ju ipak objesiti.

 

Marijan Majstorović