Ivo Josipović nije uvjerio brojne potomke žrtava Titina zločinačkog sustava
“Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman postavio je bistu predsjednika Tita u uredu predsjednika, bivši predsjednik Mesić i ja smo je zadržali, i vjerujem da tu bistu neće micati ni budući hrvatski predsjednik ma tko to bio”, rekao je Ivo Josipović na proslavi u šumi Brezovica kod Siska 22. lipnja 2014. O, bravo, ali neka mi, ili nam drug Josipović odgovori: zašto je Tuđman postavio poprsje Tite? Ako mi pruži zadovoljavajući odgovor, meni zadovoljavajući, onda će mi biti lakše shavtiti
Tuđmanovu pobjedu nad vojskom maršala Tite u Domovinskom ratu devedesetih prošlog stoljeća, takozvanu JNA u kojoj je Tuđman postigao čin generala, vojsku koja je Tuđmana granatirala u Banskim dvorima 7. listopada 1991. I, da ne nabrajam datume i događaje oko odvajanja Hrvatske od Titine Jugoslavije, baš sljedećeg dana, nakon granatiranja, rečeno je: adio Titinoj Jugoslaviji! To ne ćete proslaviti u nekoj šumi ili šumici odnosno magli, kao što je inače maglovit datum, nazovimo partizanskog, ustanka u šumi pokraj Siska. Pročitajte i poslušajte svjedočanstva o tom takozvanom ustanku pa ćete se čak i posramiti, gdje se vi današnji drugovi i drugarice skupljate i što proslavljujete pokraj Siska. Znate li druže Josipoviću, ja revno čuvam sve moje svjedodžbe iz osnovne škole, gimnazije, indekse i diplomu s fakulteta, a sve su iz SFRJ-jota, a imam sačuvane slike s odsluženja vojne obveze iz JRM-a (1969./71.). Imam i famoznu putovnicu iz SFRJ. I koješta toga iz doba totalitarizma, ali nije tu sve bilo bezvrijedno. Dapače, ono što sam nabrojio je tako vrijedno da naprosto sada uživam u mirovini.
Vjerujem da je i Tuđman uživao svaki dan u predsjedničkim dvorima (Pantovčak) i kazati pobijeđenom Titi, a i sama kuća (dvori) su Titina ostavština, ili uskliknuti: Sit tibi tera levis! (neka ti je laka zemlja!). I sad treba dobro pripaziti na razliku i smisao pojmova: vjerovati ili znati. Ja ne znam zašto je Tuđman postavio poprsje Tite u svom uredu, ali vjerujem da se, friško (svježe), svakog jutra osjećao pobjednikom nad tim devetim ili desetim svjetskim komunističkim zločincem, kako ga svrstavaju svjetski autoriteti, glede analogije svjetiskih zločina u prošlom stoljeću. Isto tako ne znam, kako se dogodilo, bez mene pitati, da dođem na ovaj svijet, ali vjerujem da sam plod Božje ljubavi odnosno roditeljske, kao i kako sam baš „upao“ u ovaj svijet baš na teritorij SFRJ u kojoj sam dospio i u zatvor jer sam izrekao jedan stih 1981. ispred jednog apartčika, kad je ovaj rekao da vodi svoje radnike, svoj OUR, u posjet kući cvijeća: O kakva sreća! A on će meni: molim, kakva sreća? A ja njemu: Kakva je sreća vidjeti kuću cvijeća!
Vjerujem, da je Tuđman bio, na stanovit način sretan kad je Titu odnosno njegovo poprsje mogao postaviti u svoj ured a da mu to nije bilo naređeno. Bilo bi mi izvanredno drago kad bi netko mogao autentično posvjedočiti da zna primarni razlog postavi tog poprsja zločinca Tite u Ured predsjednika, tj. da mu je Tuđman kazao uz još nečije svjedočanstvo. No, ovdje je slobodno vjerovati ili sumanjati u sto i jedan razlog toga. Ali ipak je jedno sigurno: Tuđman je, hrvatskom vojskom, pobijedio Titinu JNA i Hrvatska je odcjepljena od njegove Jugoslavije, što proslavljujemo svake godine u Kninu i diljem Lijepe Naše.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više