Igra dodjele i oduzimanja odličja

Za šibicarenje u Hrvatskoj nisu dovoljne tri kuglice

Maca dala, maca uzela

Nedavno se zbio zanimljiv, prvenstveno medijsko-politički i predizborno kampanjski događaj u trokutu naših bivših i sadašnjih vladara, koje smo si pritom navodno sami izabrali. Aktualni Predsjednik Ivo Josipović oduzeo je bivšem i sad konačno osuđenom Predsjedniku Vlade RH Ivi Sanaderu neko vrhunsko odličje koje mu je svojedobno dodijelio predsjednik Mesić, trenutačno aktualni doživotni bivši predsjednik, stolujući aktualno „u kupleraju“ (S. Mesić), a što mu plaćaju aktualni porezni obveznici. Trenutačni doživotni je i vlasnik potvrde  finskog tužiteljstva da se protiv njega ne vodi kazneni postupak u Finskoj u slučaju „Patria“. Javnost je, barem ona oficijelna, provladina i projosipovićevska, a takvi  čimbenici ju najvećma čine i kroje, oduzimanjem odličja Ivi Sanaderu i još više tvrdnjom Ive Josipovića kako je Sanaderovo zlodjelo veleizdaja, a on veleizdajnik, oduševljena.

V  E  L  E  I  Z  D  A  J  A

Čak je i sam Sanader u svom obraćanju javnosti iz zatvora ustvrdio kako je to, ili bi bila, veleizdaja, kad bi on počinio što mu se stavilo na teret i zbog čega je pravomoćno osuđen. Usuprot i Josipoviću i  Sanaderu smatram kako je ovo zlodjelo ispod razine veleizdaje već se radi o običnom „kokošarenju“, istina na visokoj dužnosničkoj razini i s nešto „skupljim“ posljedicama po državu od sličnoga čina običnoga maloga „kokošara“. U presudi se ona, država, i ne spominje. Kad je riječ o Sanaderu čin (vele)izdaje je njegov još uvijek neobrazloženi bijeg s položaja predsjednika Vlade čak i ako se plašio otkrića i posljedica svojih nedjela, koja on uporno ne priznaje. Naravno, trebao je čekati eventualno uhićenje i optužnicu na dužnosti koju je obnašao, a ne kukavički zbrisati odatle. Nitko ga uostalom s tog mjesta ne bi odveo u Remetinec, već „malo kasnije“. Moralna je to i politička (vele)izdaja te izdaja stranke kojoj je bio na čelu.

Što je veleizdaja, tko su veleizdajnici, pitanje je sad

Druga dimenzija Josipovićeva „krštenja“ Sanadera „veleizdajnikom“ je čisto pravna – proces još nije dovršen, slijedi postupak pred Ustavnim sudom te pred sudom „super države“ u Strasbourgu. No, profitabilno je predizborno malo javne omraze Sanadera gurnuti u predkampanju. Ako to mogu činiti politički pik zibneri poput Stazića i Jovanovića to Predsjedniku ne bi trebalo biti dopušteno najmanje kao politički nekulturno. Postoji i svojevrsna „umiješanost“ Ive Josipovića u slučaj jer jedan od glavnih, ako ne i krunski, svjedok je i izvjesni Robert Ježić, navodni prenositelj mita od MOL-a koje, navodno, još uvijek počiva na njegovim računima u Švicarskoj. Nejasno je je li dotični Ježić svjedok pokajnik, optuženik u istom procesu.

Kako bilo, ako je Sanader „veleizdajnik“ Ježić je glavni pomagač u veleizdaji. Istodobno je on jedan od većih donatora Josipovićeve predsjedničke kampanje. Taj je investirao predizborna „jaja“ po košarama širokopojasno te se tako i Josipović našao uz njegovoj „kajgani“ pa su mu „velike riječi“ i utoliko  barem „neukusne“ i neprimjerene. Kod oduzetoga Mesićeva odličja Sanaderu naglasak, što se mene tiče, nije na „oduzimanju“, već na davatelju i davanju. Mesić je imao razloga odlikovati Sanadera – ta pomogao mu je u osvajanju drugoga mandata osim ostaloga i zabranom kandidature Andriji Hebrangu te dodjelom „zečice trkačice“ Kosorove  kao protukandidatkinje, kojoj se Mesić u kampanji smio rugati do mile volje – ni „babe“ ni „žabe“ ju nisu  štitile.

Mesić je i inače nadario odličjima mnoge s kojima ne bih, što rek'o Mesić „ni u tramvaj“, a glede takvih ni Josipović ne zaostaje. Sve u svemu ta priča o oduzimanju odličja Sanaderu i njegovoj veleizdaji uglavnom je šuplja i prazna, u nekim elementima i opasna, recimo kao brisanje prošlosti unazad i ima tek svoja moguća predizborna značenja te ju i shvaćam kao političko „šibicarenje“ s javnošću i u javnosti. Reponja mi ne da mira pa smišljam obnovu stare već izumrle  vašarske igre „šibicarenja“ za koju su u ovoj inačici potrebne tri prazne kutije žigica slučajno s imenima „Mesić“, „Sanader“, „Josipović“  i omanja kuglica od staniola na kojoj piše „izdajnik“. Gdje se kuglica skrila, ne smijem ni pomisliti, osim što me isti reponja vuče i govori kako je za igru jedna premalo.

Mato Dretvić Filakov