Vlak, kojega čekamo Oduvijek je vlak života Po neravnu i po ravnu, Kroza zbilju, prošlost davnu Prepun tuge i ljepota Jurio u susret nada. Nije stao. Nije smio Ni kad mu je put prekrio Jauk, oganj s barikada. Još i danas vlak se kreće Noseć teških briga breme. Hod mu spor je. Al' stat ne će. Hrvat mu već doček sprema Pjesmom, cvijećem, vatrometom, No vlaka još nema. Nema… (15. 1. 1992., priznanjem Europske unije, Hrvatska je postala samostalna, slobodna država!) Malkica Dugeč, 15. 1. 2014.