Pretvorili Dubrovnik ovih dana u glavni grad Zapadne Balkanije i baš u srcu turističke sezone. Najprije su tamo sastančili ministri vanjskih poslova, pa poduzetnici iz „regiona“ koji su naumili od njega najprije napraviti Ballux (od Benelux) a zatim su sve to došli potvrditi i predsjednici „ex država“ plus Albanija. Počasna gošća susreta na nekoliko sati i neka vrsta „glavne sutkinje“ bila je kancelarka Angela Merkel. Što li je ona time propustila!
U berlinskoj zračnoj luci se skoro sudarila s njemačkim nogometašima svjetskim prvacima koji su došli i doma uveličati Njemačku, na koje je slavlje mogla samo odšetati, a ona se uputila u balkanska bespuća ma se jedno od njih zvalo i Dubrovnik. Nije je bilo ni u Bruxellesu gdje se biralo Junckera već se dala počastiti s društvom „hrpe“ predsjednika s čak tri bosanska, na čelu s Pahorom i Josipovićem, kao domaćinima susreta zvanog još i „Brdo-Brijuni“. Toliko je to nezgrapan naziv inicijative da ne znaš je li „Brdo“ hrvatsko ili se radi o onom okupiranom Svetom Gerom, a „Brijuni“ slovenski po rezultatu još nenapisane arbitraže. Ili se to udalo-oženilo nešto višespolno po onom zakonu, europejskom, koji od danas vrijedi, a poništio je referendum o braku.
Umjesto s herojima u Berlinu s West Balkancima u Dubrovniku
Ne bi kancelarka propustila doček svojih heroja, ali ovoga puta nije imala koga poslati na „Brdo-Brijuni“ kao rezervu. Lani je zbog predizborne kampanje poslala Hollanda. Dva puta ga slati s klupe nema smisla, a u Europi nema više nikoga ni na klupi za pričuvne igrače. Tako ju je zadesila sudbina da baš u ponedjeljak boravi na Balkanu kamo „Njemačka ni geografski ni nogometno ne pripada“, kako se jada novinar Die Welta, rijetkog medija koji je ovome susretu u ponedjeljak posvetio ikakvu pozornost. Zemljopisno Njemačka nije na Balkanu, ali je „Balkan“ izmislila i s ostalim velikima predano radila na njegovoj „izgradnji“ (Danke Deutschland!) a nogometno, o tom potom, barem što se Hrvatske tiče. Nogometna Hrvatska ju „mlati“ u raznim „sustavima“, kako političkim tako i igračkim. Eto 1998. na SP-u bi 3:0 za Hrvatsku, u Austriji 2008. na EP-u 2:1, a ubuduće ćemo vidjeti. Uostalom nogometno pripada li nasrtaj vratara njemačke reprezentacije Manuela Neuera na argentinskog Baska, napadača Gonzala Higuaina u finalu SP-a, prema kojemu je nekulturni Suarezov ugriz ubod komaraca, i koji je bio i za penal i za isključenje, pa i za više od toga, u njemački ili balkanski stil? Ah, danke Italien!
Što bi htjeli ti sudionici susreta „Brdo-Brijuni“ od kancelarke Merkel? Srbi bi, po njemačkim izvorima, prugu München-Carigrad, dok su Hrvati puno skromniji, em nemaju nikoga u zaleđini, em su već unutra pa bi samo mostić znan ovdje kao Pelješki. Bit će, bit će no o tome će u kolovozu u Berlinu predsjednici vlada West Balkanije iznositi želje. Inače kad je dolazila u društvu gradonačelnika Andre Vlahušića i Vesne Pusić neki su joj pljeskali, neki zviždali, i jedni i drugi u velikoj većini, vjerojatno čak i europski turisti. (Navodno su zviždali Šanjolci, branio nas JL!) Buka je bila tolika da su se čak i dubrovačke lastavice uplašile, piše njemački izvjestitelj. Na odlasku su joj samo pljeskali, a neki gospodin joj je dobacio „Bravo Njemačka! Veliki meč!“ Dopisnik misli kako ni slučajno nije mislio na susret „Brdo-Brijuni“. Štoviše, on se ne nalazi na brdu već u nizini, pri dnu diplomacije koja niti koga (u Njemačkoj) interesira nit će od nje tamo biti koristi, a niti štete. Odradilo se i to.
I još malo o tom west-balkanskom trodnevlju: u ime svih, bit će Ivo Josipović je stavio naglasak na pomirenje svih protiv sviju. To mu je i jedna od bitnih ideoloških odrednica mandata – zapadnobalkansko pomirenje. Pomiriti se pa što bude, bez obzira što je i kako je kome bilo i zašto se „to“ zbilo. Dvije su zanimljive podudarnosti s ovom njegovom ideologijom: prva je da za tzv. pomirbu u Hrvatskoj nije – tu je za „istjerivanje“ jedne sorte povijesne „istine“ – toliko intenzivno crvene da mu se budnom i ustaške zmije priviđaju. Druga, važnija, koja djeluje skoro kao „Josipovićev zakon“ govori: što on više o „pomirenju u regionu“, to se više Hrvata iseljava iz Hrvatske. Ne znam još djeluje li pritom jedna te ista sila pri oba fenomena. Tek sam na početku „istraživanja“, ali istodobna pojava jednoga i drugoga – ideologije „pomirenja u regionu“ i povećanog iseljavanja, većeg nego i u doba srpske agresije, svakako je znakovita. A što tek ako je pojava demografskog pražnjenja West Balkanije trenutačna njezina jedina zajednička karakteristika, izuzimajući to trabunjanje o „pomirenju“?
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više