Jugofili pokušali zlorabiti posjet njemačke kancelarke
• „Mi svi želimo da jugoistok Europe nađe svoje mjesto u EU-u. Za to nam je potrebno pomirenje. Bez njega ne može doći do jače suradnje“, pučkoškolski u Dubrovniku danima pjeva Ivo Josipović. Ovo me podsjeća na vrijeme srbocrnogorske agresije na Hrvatsku i okupaciju trećine Hrvatske kada su neki drugi bivši josipovići tražili mir. Nit' nam je onda trebao mir, jer nam je trebala sloboda, oslobođenje i pobjeda nad agresorom, nit' nam sada treba lignjino „pomirenje“ bez prihvaćanja osnovnih uvjeta tih agresora. A to su samo neki:
– precizno i točno, a ne skriveno i zamagljeno priznanje Srbije i Crne Gore da su 1991. izvršili agresiju na Hrvatsku;
– pristanak Srbije i Crne Gore na plaćanje velike ratne odštete zbog počinjenih velikih tvarnih i ljudskih šteta;
– recipročni odnos Srbije i Podgorice prema hrvatskoj manjini u Srbiji i Crnoj Gori s obzirom na (pre)velika prava srpske manjine u Hrvatskoj;
– povlačenje Srbije iz okupranih devet hrvatskih enklava na lijevoj obali Dunava i svih hrvatskih ada na toj hrvatskoj rijeci;
– prestanak crnogorskoga svojatanja Prevlake i mora na ulazu u bokokotorski zaljev;
– davanje svih podataka o ubijenima i mjestima na kojima su sahranjeni Hrvati tijekom srbocrnogorske agresije na Hrvatsku;
– davanje popisa svih zarobljenih hrvatskih vojnika i civila u brojnim srbijanskim i crnogorskim koncentracijskim logorima;
– prekid uhićivanja hrvatskih državljana prema rasističkim zakonima bivše JNA, SFRJ i SRJ;
– prekid progona i uhićivanja hrvatskih branitelja prema rasističkim zakonima bivše države i zločinačke JNA;
– oslobađanje iz srbijanskoga zatvora Veljka Marića i svih drugih nevinih Hrvata…
Ivo Josipović i Ivica Dačić
• Novinar Die Welta Thomas Sebastian Vitzthum nazvao je skup u Dubrovniku "vašarom taštine" i "takozvanom inicijativom Brdo-Brijuni". To najbolje govori o tomu kako se u Dubrovniku nije događalo ništa korisno niti potrebno z Hrvatsku. Sastanak u Dubrovniku može se smatrati uvodom u veliku konferenciju o zapadnom Balkanu koja će se održati u Berlinu 28. kolovoza, na kojoj će se sastati šefovi vlada i ministri vanjskih poslova i gospodarstva sedam država koje su proizašle iz Jugoslavije + Albanija. Ako je komu koristio skup u Dubrovniku pod bezveznim nazivom Brdo-Brijuni, onda je to prije svega pokušao iskoristiti Ivo Josipović u svojoj petogodišnjoj predizbornoj kampanji i za drugi mandat na Pantovčaku da i dalje može voditi jugoslavensku jedinstveno-bratstvujuću politiku. U tom smislu ide i njegova izjava u Dubrovniku u cilju „regiona“: „Ključni projekti su završetak Jadransko-jonske autoceste i željezničke pruge München – Istanbul, preko Ljubljane, Zagreba i Beograda, vidimo kao europske projekte iz svih aspekata“. Ni riječi o nama jedino važnom „projektu“ Pelješkom mostu. Što će nama pruga Ljubljana – Zagreb – Beograd. To možda treba Njemačkoj na putu za Carigrad i Bagdad. To svakako treba Srbiji, ali nama to nije toliko važno. I zato ne smijemo ponovno birati Jugoslavena Ivu Josipovića.
• Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić je u Dubrovniku na Hrvatskom forumu rekao: “Nadam se da smo sinoć malo više pridonijeli zbližavanju naših naroda i to ovdje u Dubrovniku koji je bio meta bombardiranja i uništavanja, što Srbija, naravno, osuđuje”. Za neke, poput Vesne Pusić, to je osuda agresije Srbije na Dubrovnik, za mene nije. To je najobičnije diplomtski manevar koji nema veze s isprikom za počinjenu agresiju i počinjene zločine.
• Evo triju povijesnih izjava naših jugofila da se nakratko prisjetimo tko nas (pred)vodi: »Hrvatska jest članica EU-a i NATO-a, ali naš pogled seže i dalje« (Ivo Josipović); »Nama je u interesu da nam susjedi budu članice EU-a« (Zoran Milanović); »Transformacija je vidljiva diljem regije. Dugogodišnje vođenje pregovora o članstvu sa zemljama regije predstavljalo bi političku digresiju« (Neven Mimica). Tu je komentar suvišan.
• Za Ivu Josipovića nema odmora. Sve je podredio drugom predsjedničkom mandatu, jer jako dobro zna da mu ne će biti lako kada siđe s Pantovčaka. Intervjue daji svima koji ga traže. U jednom od njih njemu u cijelosti naklonjena novinarka ga priupita: »Bavimo se ustašama i partizanima, a što je s politički motiviranim optužnicama koje su se 1991. podizale u Srbiji protiv istaknutih hrvatskih političara i formalno su još na snazi?«, na što Ivo odgovara: »Važno je da danas surađuju državna odvjetništva Hrvatske i Srbije u progonu zločina. Točno je da ima optužnica koje nije podigla sadašnja srpska država nego su naslijeđene od vojnog tužiteljstva bivše Jugoslavije i one izazivaju ozbiljne prijepore. Imao sam odgovor kako to riješiti, no prošla Vlada donošenjem u Saboru zakona o nevažnosti tih optužnica spriječila je realizaciju. S bivšim predsjednikom Borisom Tadićembio sam već dogovorio da domicilne države riješe sve te predmete. Tada bi i sve te politizirane optužnice bivšeg vojnog tužiteljstva JNA u vrlo kratkom vremenu pale. No zbog zakona se dogovor nije mogao realizirati i zato danas imamo i dalje te slučajeve i nitko od ljudi koji su obuhvaćeni takvim optužnicama ne može bez straha prijeći granicu. To je nedopustivo i mora se promijeniti, te se optužbe moraju odbaciti, ali ne zakonom, već u odgovarajućem postupku.« Dakle, njemu smeta Zakon Zakon o ništetnosti određenih pravnih akata pravosudnih tijela bivše JNA, bivše SFRJ i Republike Srbije (Narodne novine, 124/2011.), jer se on ne uklapa u njegovu srbofilsku regionalnu politiku.
Ivo Josipović bi od svojih srbijanskih prijatelja trebao zatražiti oslobađanje Veljka Marića
• Okružni sud u Haagu proglasio je Nizozemsku odgovornom za smrt 300 od oko 8000 bosanskih muslimana koje su u Srebrenici prije 19 godina poklale srpske postrojbe. Sud je odlučio da nizozemska država mora isplatiti odštete članovima njihovih obitelji. Sad se postavlja pitanje zašto su Srbi krivi za samo 300, a gdje je odgovornost za onih preostalih 7700? Odgovor je da je to ta naša Europa. Europa s dvostrukim mjerilima. Europa koja se s krajnjim cinizmom odnosi s perifernim dijelovima kontinenta.
• Nervoza u Ljubljani. Nakon slavlja zbog pobjede na izborima sina slavnoga gimnastičara Miroslava Cerara na konju s hvataljakma, uslijedio je brzi šok iz Europe. Veliko vijeće Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu jednoglasno je potvrdilo prvostupanjsku pilot-presudu iz 2012. kojom su Slovenija i Ljubljanska banka proglašene odgovornima za povrat stare devizne štednje dvojici štediša Ljubljanske banke Sarajevo iz BiH. U obrazloženju drugostupanjske presude presuđeno je da je Slovenija u slučaju štediša iz BiH kršila njihovo pravo na zaštitu imovine i djelotvorno pravno sredstvo.Presuda je konačna, što znači da će Ljubljanska banka samo štedišama iz BiH bez kamata morati platiti 127 milijuna eura. Kako je ova presuda, pravničkim rječnikom rečeno presedan, morat će platiti i hrvatskim štedišama još nekoliko stotina milijuna eura. Također bez obračunatih pripadajućih kamata.
• Prošle godine u Hrvatsku se doselilo 10.378, dok se 15.262 osoba odselilo iz Hrvatske. Doseljeni su i dalje u većini iz BiH, njih 47,2 posto. Isto se tako najviše ljudi iz Hrvatske odselilo u BiH i to 26,8 posto, te u Srbiju 26,2 posto. Time nedativan saldo migracije stanovništva Hrvatske iznosi -4.884.
• Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu je završilo, i to po mjeri onih koji vode FIFA-u, svjetsku nogometnu organizaciju. Dok je UN diktatorska, dotle je FIFA čista rasistička organizacija, organizacija krupnoga kapitala. U njoj nema mjesta za siromašne i obojene. Suđenje je bilo upravo onakvo kakvo je trebalo da na kraju pobijede bijeli i bogati. Budući je domaćin Brazil bio slab, da je bilo imalo pravde i poštenja, naši bi nogometaši na otvaranju pobijedili i plasirali se u sljedeće kolo. U nastavku je sve bilo podređeno da nitko od nogometno i politički malih ne dođe do četvrtfinala, a kamo li do polufinala. Nigerijcima su poništili regularni vodeći gol protiv Francuza, Meksikance su u sudačkoj nadoknadi oštetili protiv Nizozemaca, te u produžetcima dosudili protiv njih jedanaesterac koji nije bio. Nizozemce su pogurali i protiv Kostarikanaca. U borbi za treće mjesto prva dva gola protiv Brazila idu na ruku suca. Kod 0:2 bio je čisti jedanaesterac za domaćine i isključenje nizozemskog igrača. I finale je neregularno. To što su Nijemci igrali bolje, ukupno gledajući na prvenstvu, nije smjelo utjecati na suđenje protiv Argentinaca. U finalu su Argentinci bili bolji i gotovo. Njemački vratar Manuel Neuer je skrivio kazneni udarac nad argentinskim Baskom Gonzalom Higuaínom i trebao je biti isključen. To znači jedanaesterac, 1:0 za Argentinu i ostatak utakmice Nijemci s igračem manje. No, FIFA to nije dala. Zbog svega toga moramo svi mi "mali ljudi", kako bismo spasili svoje živce, već unaprijed znati da će se za četiri godine u Rusiji isto to ponoviti. Više mali i obojeni ne mogu uspjeti u toj igri sve dotle dok FIFA-u vode ovakvi ljudi. A to se ne će promijeniti. Najbolji primjer je europska Liga pravaka u kojoj su po četiri engleska, njemačka, talijanska ili španjolska kluba, dok prvaci iz većine ostalih država moraju igrati kvalifikacije. Zato se i događa da prvak Europe postaje Chelsea koji godinu prije u Engleskoj nije bio ne samo prvi ili drugi, nego nije bio niti treći.
