Predsjedniku države se zamjera, jer govori istinu, kakva god ona bila i jer ne štedi nikoga u svojim komentarima
Zakoračili smo u 2024. godinu. Uz puno toga staroga i novoga, ova nam godina donosi izbore za Sabor, za Europski parlament i za predsjednika države. Znamo samo za datum EU izbora. Za predsjednika države izbori će biti krajem tekuće godine. Za Sabor su izbori velika nepoznanica po pitanju datuma i kandidiranja, odnosno izlazaka na izbore pojedinih političkih stranaka i političkih koalicija. Tko će s kim? Tko će sam? Pitanja su koja interesiraju javnost.
Što se datuma izbora tiče, izgleda da se nikome ne žuri, posebice saborskim zastupnicima. Naime, vrlo je izgledno da će neki od njih ubuduće Sabor gledati samo izvana. Mnogi od njih će aktivirati saborsku mirovinu, koja je enormno visoka za naše prilike. Čime su to zaslužili? Naročito neki koji su u Saboru proveli sjedeći, bez aktivnog sudjelovanja. Koga briga? Mandatno vrijeme prolazi, govorio ili šutio. Unosna mirovina te čeka.
Ministri produžena Plenkovićeva ruka
Sjećam se nekih zastupnika koji nisu baš ničim dobrim doprinijeli bilo kojem pojedincu, niti ovom društvu, osim samima sebi. Jednako kao i ministri. U dva mandata aktualne vlasti tridesetak ministara je napustilo svoj položaj, uglavnom zbog koruptivnih radnji, sukoba interesa ili jednog i drugog u kombinaciji. Omiljeni ministar financija Zdravko Marić je sâm otišao, iz samo njemu znanih razloga. Smijenjeni ministar gospodarstva Davor Filipović je izjavio kako jedva čeka povratak na fakultet, svom starom poslu. Zašto se onda uopće primio ministarskog posla? To bi mnoge od njih mogli pitati. Oni su zapravo produžena ruka predsjednika Vlade. Nisu samostalni u svom radu. Dovoljno je da budu podobni i poslušni, te da imaju njegovo povjerenje. Stručnost je tu, kao i drugdje manje važna. Zato i jesmo tu gdje jesmo. Po svemu dobrome zadnji na rang listi, a po svemu lošem među prvima.
Predsjednik Vlade se hvali velikim povećanjem plaća i mirovina. Unatoč toga ta primanja su među zadnjima u EU-u. Nitko ne zna objasniti zašto je to tako. Isto tako malo tko zna objasniti zašto puno toga uvozimo, posebice hrane. Naša polja, voćnjaci i vinogradi su zarasli u korov. Razne kuge su uništile stoku i perad. Poljoprivreda je na niskim granama. Državni poticaji su krivo usmjeravani. Bilo je tu puno manipulacija i sukoba interesa. Poznato je kako su poticaje za stočarstvo dobivali oni koji nisu imali niti jednu kravu ili svinju, niti štalu, niti ikakav program za razvoj stočarstva. To je prošlo ispod radara. Malo tko se još toga sjeća. Afrička svinjska kuga je digla seljake na noge. Potamanili su im svinje bez potrebe. Od te rabote najviše je profitirao ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman, jer je njegova Agroproteinka imala enormnu zaradu.
Izborne liste za podobne i poslušne
E, da toga i tome sličnoga više ne bi bilo, bilo bi dobro i korisno izaći na parlamentarne izbore i izabrati one koji će raditi za narod, a ne samo za sebe. Lako je to reći i napisati, ali teško postići. Izborne liste sastavljaju čelnici političkih stranaka. Na tim listama su odani članovi i simpatizeri političkih stranaka. Među njima je malo sposobnih i onih koji su tu da bi doprinijeli općem boljitku i napretku pojedinca, društva i države. Prema svemu dostupnom sudeći, relativni pobjednik izbora će opet i ponovno biti HDZ. Za postizbornu koaliciju ne treba se brinuti. Treba samo odabrati prave. Naime, svi hrle u pobjednički šator i po mrvice s gazdinskog stola.
To bi se ipak moglo promijeniti, kad bi na izbore izašli u velikom broju. Oporba bi tu morala odigrati važnu i bitnu ulogu. Ljude bi trebalo probuditi i uvjeriti kako njima ovisi naša budućnost. Iluzorno je za očekivati da od toga bude nešto. Oporba je razmrvljena, neefikasna, troma i bezidejna. Njihovi lideri ne pokazuju ni najmanje volje za ujedinjenjem i zajedničkim jednim jedinim ciljem; HDZ maknuti s vlasti. Dapače! Neki od njih bi rado u postizbornu koaliciju s HDZ-om, posebice oni iz desne opcije, gdje su mnogi bivši članovi HDZ-a. Oni samo gledaju i čekaju priliku da se “zagrle” s državotvornom strankom, kako sebi HDZ-ovci tepaju.
Ta državotvorna stranka, osuđena i kažnjena za korupciju, i dovela nas je u ovo stanje u kojem jesmo. Unatoč mnogim projektima i mega projektima s kojima se aktualni predsjednik Vlade hvali u nas se teško živi. Sustav je takav da omogućuje bogatima da se sve više bogate dok siromašni sve više osiromašuju. Nikakvi jednokratni dodaci na mirovine to ne će ublažiti. Inflacija statistički opada, ali još uvijek su skupi i stalno poskupljuju osnovni artikli, posebice hrana, potrebni za svakodnevni život. Neke osnovne stvari su postale luksuz.
Oni kojima nikakav luksuz nije stran je sasvim svejedno tko će zasjesti u saborske klupe. Njima je sasvim svejedno tko će biti predsjednik države.
Sirotinji to ne bi trebalo biti svejedno. Predsjednik države bi morao i trebao brinuti o svakom svojem građaninu, posebice o onima koji su na rubu siromaštva ili u siromaštvu. Predsjednik države bi trebao osigurati dostojanstven, miran i siguran život svima. Kako sada stvari stoje aktualni predsjednik države nema ozbiljnu konkurenciju za svoju funkciju, tkogod to bio. Svojim radom i djelovanjem je sam stvorio svoj imidž. Došao je iz i od lijeve opcije. Danas je podjednako lijevi i desni, odnosno ničiji, već svoj.
Odnos između predsjednika države i predsjednika Vlade nije na očekivanoj razini, daleko je ispod toga. Njihove svađe i razmimoilaženja su obilježili ovaj mandat. Nešto je lakše otkad je u ministarstvu branitelja ministar Ivan Anušić. Tu više nema rafalnih paljbi, ni uvrjeda, što je za vojsku i obranu jako dobro.
Predsjedniku države se zamjera, jer govori istinu, kakva god ona bila i jer ne štedi nikoga u svojim komentarima. U svojim nastupima i istupima je otvoren i direktan, što ne paše vladajućima. Bilo kako bilo i nakon izbora će biti jednako, ukoliko se narod ne probudi. Najnovija istraživanja javnog mišljenja govore kako većina opet i ponovno na mjestu predsjednika Vlade želi Andreja Plenkovića. Čemu onda izbori?
