Hrvatska na udaru »kruga ubojica za pisaćim stolom«

Milorad Pupovac na Pantovčaku. Zašto ne!?

 

 

• Josip Jurčević, povjesničar s Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, izvrsno je pronašao riječi koje najbolje oslikavaju tzv. povjesničare antifašiste, poput tamo nekih markovina, jakovina, goldsteina… Jurčević ih naziva pripadnicima: "kruga ubojica za pisaćim stolom".

• Onaj koji provodi laži ovih „antifašističkih istoričara“ svakako je Milorad Pupovac. Danas je on, kao predvodnik nikad odanih Srba-dođoša, ona osoba koja je napokon došla na svoje. Više mu nitko nije ravan. S pobratimom Ivom Josipovićem sklopio je „pakt o nenapadanju“. Zoran Milanović ima i političkih i ljubavnih briga previše pa Pupovca ni ti ne primjećuje. Još samo da ušutka suca Marka Benčića koji je osudio njegovu djevojku Slavicu Lukić i – mirna Bosna. Budući je trenutačno predsjednik saborskoga Odbora za vanjsku politiku, a mrzi i Sabor, i njegove podanike iz dna duše, uskoro možemo očekivati i Pupovca na Pantovčaku. Zašto ne! Ako Amerikom može vladati Afroamerikanac, zašto Hrvatskom ne bi mogao Srbin. A kako sam došao na tu ideju? Pa, više slušajući nego gledajući Pupovca na četničkom pozivu na rušenje hrvatske države „27 jula“ u Srbu. Ako vam je promaklo, meni nije. Način govora Milorada Pupovca u Srbu je bio preslikani govor najvećih diktatora svijeta, od Hitlera, preko Mussolinija, pa sve do brace Miloševića. Nakon ovoga govora mržnje s grimasama najgore vrste više nitko Milorada ne može zvati "plačljivi prota" ili slično. Nitko mu više nije ravan.

 

• Na čudne izjave zamjenika Radimira Čačića, koji se zove Ivan Vrdoljak, da su Mađari i MOL stisnuti u stupici jer je Ivo Sanader pravomoćno osuđen, iz Budimpešte njemu i njegovim manipulatorima poručeno je: »Presuda Sanaderu je nevažna. Mi smo kupili Inu od vlade«! I to je točno. Činjenica je da je MOL kupio INU-u od Vlade Ivice Račana. Činjenica je da je ugovor potpisao tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, koji se sada pravi kao da to nije nikada bilo. I činjenica je da je druga (ras)prodaja INA-e Mađarima bila za Vlade Ive Sanadera i da je tada ugovor potpisao tadanji ministar gospodarstva Damir Polančec. Dakle, kolika je krivica Račanova, tolika je krivica i Sanaderova, ako ne ulazimo u raspravu što je bitnije prvo ili drugo, jaje ili kokoš. Također je krivica podijeljena i kod potpisnika, komuniste Jurčića i hadezeovca Polančeca. I sada još kad tomu dodajmo da je Sanader osuđen bez pravovaljanih dokaza na sudu – jer je to prije svega bilo i dalje je političko suđenje – onda je cirkus u i oko slučaja INA-MOL nerazjašnjiv.

 

• Hrvatska vlada navodno ne želi plaćati obranu Josipa Perkovićau Njemačkoj! Nikako da proniknem u pozadinu ove vijesti i nekako sam mišljenja da će se to plaćanje ipak nekako izvršiti. Zaobilazno i izvan dometa javnosti. Udba svoje ljude nikad ne ostavlja na cjedilu.

 

• Neko vrijeme nismo morali slušati Predraga Matića Freda. Negdje se skrio. Kako više nema Željka Jovanovića i sličnih njemu u Vladi, nekako se mirnije živjelo. No, dan prije odlaska na odmor (pre)umornih ministara evo ti Freda. Počeo je udarnički i borački dijeliti odlikovanja hrvatskim braniteljima. Nekolicini njih dodijelio ih je. Ne poznam branitelje i sigurno su zaslužili ta odlikovanja, ali sam još sigurniji da ih je Fred dodijelio samo u promidžbene svrhe. Kao lažni branitelj od njega se ništa drugo nije moglo ni očekivati.

Zašto Fred nikada ne će odlikovati branitelje u svome Vukovaru?

 

• U zemlji Hrvata puno se toga laže. Na to je ovih dana ukazao i prof. dr. Božo Goluža s Filozofskog fakulteta mostarskog Sveučilišta glede laži oko skakanja s mostarskoga Starog mosta. Nekima je odjednom proradilo „pamćenje“ pa lamentiraju da je ove godine održano 448. izdanje skokova, još od vremena osmanske okupacije, odnosno od njegove izgradnje, a to je laž. Sve vlasti do 1968. zabranjivale su skakanje s mosta, i okupatorske osmanske, i osloboditeljske austrougarske, kao i kasnije prvojugoslavenske, banovinskohrvatske i drugojugoslavenske. Prvi skokovi s ovoga popularnog mosta održani su 3. srpnja 1968. godine. A tada još nije bilo Bošnjaka.

 

• Jedna od brojnih medijskih manipulacija je i ona da je GONG-ov momak iz Gomirja, Dragan Zelić, prvi koji je zatražio preferencijalno glasovanje. To nije istina! Prva je takav oblik izbora zastupnika za Sabor zatražila Željka Markić, čelnica udruge U ime obitelji. I kako ju ne vole, tako ju podrepaški mediji i prešućuju.

 

• Slovenski ekonomist Jože Mencinger smatra i dalje da „recept“ Europske komisije primijenjen na Grčku bio – pogrješan i to potkrjepljuje podatcima: „U Grčkoj je od 2008. do 2013. BDP pao za 26 indeksnih bodova, potrošnja stanovništva pala je za 30 posto, potrošnja države za 20 posto, a ulaganja su smanjena za 70 indeksnih bodova, znači sad su na 30 posto nekadašnje vrijednosti, smanjen je izvoz za 17, a uvoz za 55 indeksnih bodova, dug Grčke je porastao od 113 posto BDP-a na 175 posto. Nezaposlenost je porasla od sedam na 27 posto. Teško je reći da tu ima nekog uspjeha. Jer od Grčke je stvorena  zemlja trećeg svijeta, ja bih rekao prema ovoj situaciji“, zaključuje Mencinger.

 

• Glede najavljenog rebalansa proračuna Slavka Linića br. 2 (čitaj: Boris Lalovac) zanimljivo je koliko se iz samog proračuna odvaja za umirovljenike i one zaposlene u „javnim službama“; za 1,2 milijuna umirovljenika predviđeno je 36 milijardi kuna, a za 250 tisuća zaposlenih u javnim službama 31 milijarda kuna.

 

• Gdje leži nerazumijevanje između Rusije i Zapada glede Ukrajine? U tomu što u Moskvi i dalje živi poslijesovjetsko shvaćanje susjednih država nastalih raspadom SSSR-a. Rusija ih smatra manje suverenim i dijelom ruske utjecajne sfere. Moskva je tako mislila od raspada Sovjetskoga Saveza 1992., ali Boris Jeljcin nije ratovao zbog granica za razliku od Vladimira Putina, koji je Gruziju namamio u kratak rat 2008., a otpadničke regije Anhaziju i Južnu Osetiju priznao kao suverene države. Putin je u ožujku anektirao Krim. Sada je Putin taj koji raspiruje prorusku pobunu u istočnoj Ukrajini. Što je činiti Zapadu? Sankcije sigurno nisu najbolje sredstvo. Najviše će stradati najslabiji. U ovom slučaju Hrvatska.

 

• Dok Zapad javno uvodi sankcije Rusiji, glavne zapadne države, Francuska i Njemačka, to tajno izbjegavaju. Te su se dvije države izborile da budu „iznimke“. Francuska može nastaviti s prodajom  prvog od dva nosača helikoptera Mistral Rusiji, a Njemačka ne mora brinuti o sankcijama glede ruskog prirodnog plina, o kojem snažno ovisi. Stoga, sankcije ne će učiniti ništa za rješavanje duboko ukorijenjene ruske zabrinutosti za vlastitu sigurnost. Koliko god teško bilo nekim zapadnjacima da to shvate, ona ipak zahtijeva neugodan, težak i diplomatski angažman na visokoj razini.

 

• Krunoslav Jurčić je najbolje nogometne utakmice odigrao na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, posebice protiv Japana i Rumunjske. Okušao se i kao trener i, zbog svoga jakog temperamenta, nije baš uspio. No, popularni Kruno ima „kliker“. To se očituje i po sažetoj analizi ne samo situacije u Dinamu i hrvatskom nogometu, nego ponajvećma na trenutačno situaciju u Hrvatskoj gdje na cijeni nije rad nego pljačka. Evo kako to Jurčić objašnjava: „To je posebno važno u kriznim trenucima, tada vas izvlači ta uigranost. No, znamo da u Dinamu nikad nema vremena, rezultat se traži odmah. I nije pošteno ni prema tim novim igračima, naša javnost ih za mjesec dana proglasi promašajima. Valjda je to taj tranzicijski sindrom, vidjeli smo da su se neki obogatili preko noći. Ali, u normalnom svijetu toga nema, ni bogaćenja preko noći, ni momčadi koja će se stvoriti za mjesec dana – dodao je bivši trener plavih“.

 

• Sad su se priležnički mediji raspisali o zlu u Libiji, a kada je Zapad inicirao rušenje Muamera Gadafija onda su bezrezervno podržavali okupaciju Libije i njegovo rušenje. Prosto su se natjecali tko će se više dodvoravati gospodarima rata i svojim crvenim vođama na Pantovčaku i Banskim dvorima. Sada kada je od strane Zapada došlo do očekivanog građanskog rata najtežih razmjera, sada se ti isti mediji ponašaju kao da prije nekih godinu dana nisu ništa skrivili. Sadašnje ratno stanje u Libiji je zajednička sramota i krivnja, kako SAD-a, Francuske, Velike Britanije, Njemačke i Italije, tako i naše nesposbne i nesnalažljive vlasti i priležničkih medija. Protiv okupacije Sirije jedino je bio Hrvatski fokus. Za okupaciju Libije, Tunisa, Egipta, Jemena i Sirije bili su svi drugi i pogriješili su. To nepostojanje političkog stava službenog Zagreba danas se najbolje vidi i u ratu u Gazi. Čitaju se fraze, a ne govori o ljudima koji ginu na obje strane.

 

• Zadnjih dana mediji se raspisali i o tobožnjoj promjeni stava SAD-a glede hrvatskoga trećeg entiteta u BiH. Navodno Međunarodna krizna skupina (ICG) u svom posljednjem izvješću o BiH zagovara potporu ideji uvođenja tri entiteta, dakle i entiteta s hrvatskom većinom, kako je objavljeno i u analizi Instituta za društvenopolitička istraživanja iz Mostara. Odmah je reagirala Srbija i izvršni direktor beogradskog Centra za stratešku suradnju Dragomir Anđelković, kako to nema veze s Republikom srpskom, nego da je to pitanje Hrvata da se izbore u Federaciji za što bolji status. Drugim riječima, baš ih briga neka se Hrvati i Bošnjaci svađaju oko i u onih 51 posto teritorija izvan srpske države u državi. Što znači da je malo vjerojatno da će nešto Ameri poduzeti, pogotovo u vrijeme kada su – nakon što su doveli do nasilja u arapskom svijetu – podvili repinu i prepustili Libijcima, Iračanima, Sirijcima, Palestincima… da se do mile volje tuku. A o izdaji Ukrajinaca da i ne govorimo. Američka vanjska politika je u rasulu bez ideja i bez predsjednika, pa je malo vjerojatno da se odjednom počelo misliti o tamo nekim Hrvatima u BiH.

Dragomir Anđelković

 

• Preko beogrdske televizije B 92 saznajem da su otac i sin, Slavko i Ivo Goldstein preko svojih veza u Njemačkoj pomogli Zdenku Ropcu da dobije azil i njemačku putovnicu i pobjegne u Njemačku.

 

• Hrvatska vlada namjerava u Kazneni zakon unijeti i psihičko nasilje u obitelji kao kazneno djelo. Ključna će biti provedba zakona. Kao i uvijek do sada.

 

• Budimpešta je nedavno ušla u politički prijepor s Norveškom nakon što su mađarske vlasti pretresle urede nevladinih organizacija koje su bile  uključene u upravljanju pomoći iz ove nordijske države. Vlada Viktora Orbána je optužila norveški fond za potporu oporbenim političkim skupinama. Kako bi bilo lijepo da i naša Vlada to makar pokuša učiniti.

 

• Englezi nam povremeno serviraju neke strašne priče. No, ne rade to Englezi doslovno, to za njih odrađuju njihove sluge. U najnovijem članku The Economista »Bolesna Hrvatska, Veliki nered. Hrvatska je najnoviji beznadni slučaj Europske unije« (Ailing Croatia, A mighty mess, Croatia Is the EU's newest basket case) kao sluga odnosno autorica članka pojavljuje se Sabina Šelo-Šabić iz Gračanice, koja je magistrirala u Zagrebu a radi za Hrvatsku vladu u Institutu za međunarodne odnose u Zagrebu. Doktorirala je u Italiji na temu "Stvaranje države pod stranim nadzorom: Intervencija u Bosni i Herecegovini 1993.-2003."

 

• Na portalu www.dnevno.hr u tri nastavka priča poznati emigrant Nikola Štedul. Između ostaloga govori da ga je svojedobno predsjednik Franjo Tuđman natjerao da radi s Josipom Perkovićem. Javlja se sada kad su pomrli neki koji mnogo više znaju o njemu, poput Srećka Rovera, koji mu je bio predsjednik Otpora. Sve je to tužna hrvatska priča.

 

• Iz EUFOR-a su u BiH stigla 24 britanska vojna vozila koja nose imena "Šakal", "Pantera" i "Kojot". Vozila su britanska i poslana su za očuvanje reda tijekom nadolazećih listopadskih izbora. Nakon vozila na vrijeme će stići i britanski vojnici, njih stotinu s kacigama i oklopom za ulične borbe s mogućim prosvjednicima.

 

Marijan Majstorović