U Srbu Hrvatska pada ili o(p)staje

Crna rupa u glavi velikosrbina Milorada Pupovca!

Provokativnom Pupovčevu govoru u Srbu trebalo je za uvod pridodati samo jednu rečenicu kojom bi se zakrpala 'crna rupa' u njegovoj historijskoj amneziji: srbijanski četnici pod 'komandom' Dražina, kraljevskog oficira Đoke Jovanića (i srodne mu bratije) potpomognuti od braće po oružju – talijanskih fašista – digli su ustanak protiv hrvatske države i izvršili neviđeni pokolj nedužnog hrvatskog naroda, mahom civila, u istočnoj Lici i zapadnoj Bosni. Dakle, doslovno rečeno, 27. srpnja 1941., pobivši vlak pun hodočasnika uključivo i na zvjerski način ubijenog drvarskog biskupa Waldemara Maximiliana Nestora (jednako tako i grahovskog Jurja Gospodnetića) oni su „zajedno oslobodili Drvar da bi u njega (puno kasnije, o. a.) mogao doći Josip Broz Tito. A iako nekima to danas ne vrijedi govoriti, treba znati da u Drvar nije došao Draža, nego Joža“, baljezga u Srbu taj beogradski trabant, Milorad Pupovac, i drsko dodaje:

„Više će odjeknuti 'ovo' dolje, što ječi u onoj (fašističkoj!?, o.a.) rupi. To su naši mediji, demokratski i tolerantni koji jednako tretiraju i antifašizam i ‘fašizam’. Koji jednako tretiraju i one koji govore historijske istine i one koji žele iskriviti historijske istine”. A Milorad ne da iskrivljuje istinu nego bezočno laže po uzoru na Dobricu Ćosića! Ironizirajući protestni skup Hrvatskih pravaša (osiguran jakim kordonom Ostojićeve 'milicije', o.a.) riječima 'tamo dolje u rupi', nema dvojbe, Pupovac ih smatra fašistima a 'ona rupa' bi mogla biti i jama Golubnjača nedaleko 'Jožinog' Drvara u koju su četnički 'antifašisti' pobacali tijela pobijenih hodočasnika; po Pupovčevoj kvalifikaciji, valjda, klero-fašista!?

Pa, pamtimo dobro da je upravo Milorad Pupovac za vrijeme Domovinskog rata optužio i Franju Kuharića za izvjestan oblik 'klerofašizma' zbog bestidne, lažne klevete kako je uzoriti kardinal 'prekrstio' na katoličanstvo 11 tisuća pravoslavne nejači!? Nego, skoro će i Dan pobjede, Domovinske zahvalnosti, ujedno i Dan hrvatskih branitelja koji je za razliku od ovog nelegalnog četničkog derneka u Srbu, državni blagdan. Za hrvatskog državljanina Milorada Pupovca to nije pobjeda nad fašistoidnom JNA i jednakim joj četnicima nego je to dan srbijanske tuge i žalosti; zbog vojničkog poraza u Oluji koju on i danas drži 'genocidnom akcijom' ili 'etničkim čišćenjem' unatoč pravorijeku ICTY-ja!?

Za njega su Mladen Markač i Ante Gotovina bili i ostali ratnim zločincima premda su oslobađali i njegovu domovinu!? Je li Pupovac kao lojalni politički Hrvat s hrvatskom Domovnicom u džepu dužan slaviti ili barem poštovati hrvatskim Ustavom 'ozakonjeni' Dan Pobjede jer Hrvatska bi trebala biti i njegova domovina; ili mu je kao promućurnom 'etno-biznismenu' tek puka imovina!?

Moguće, iz obiteljske solidarnosti Milorad Pupovac žali i tuguje nad veličanstvenom pobjedom hrvatskih branitelja u 'Oluji'(uključivo i onih srpske nacionalnosti, o. a.) jer su i njegova dva 'burazera', Vojislav i Mladen pripadali elitnoj četničko-fašističkoj formaciji zvanoj 'ALFA' pod zapovjedništvom zloglasnog ratnog zločinca, takozvanog 'kapetana Dragana'! A on sam ništa nije učinio da bi braću 'preodgojio' računajući valjda kako je blizu ostvarenju velikosrpskog sna Dražinog ideologa Stevana Moljevića zvanog 'Homogena Srbija' (iz 1941.), etnički čista!

Hipotetski: Što bi se dogodilo da su kojim slučajem pobunjeni krajinski Srbi na sastanku u Ženevi prihvatili ponuđeni plan Z-4 umjesto što su ga bahato i prepotentno odbili vjerujući u snagu i nepobjedivost svoje krajinsko-četničke armade i svesrdnu pomoć balkanskog krvnika Slobodana Miloševića i njegove, rigidno fašističke 'JNA' s ('antifašističkom') zvijezdom petokrakom na čelu? Ili, što bi se desilo da je krajinska vojska, dobro naoružana po SDP-u predanim oružjem hrvatske TO, izvojštila pobjedu u Oluji umjesto što je poput zečeva kukavičji pobjegla? E, tada bi vjerojatno Milorad Pupovac politički avansirao i postao gubernatorom te fašistoidne tvorevine, samo-proglašene SAO-Krajine iz koje je tijekom pet godina krvave okupacije(od rujanskih balvana 1990. do Oluje, 5. kolovoza 1995.) etnički očišćen skoro sav nesrpski živalj (više od 200.000 'krivovjeraca') i porušene mahom sve katoličke bogomolje!

Tada bi i 5. kolovoza bio Dan pobjede i neovisnosti SAO Krajine a 17.kolovoza mogao bi biti Dan balvanskog ustanka srpskog naroda jednako kao što je danas 27. srpnja samoproglašeni Dan ustanka tog istog naroda; dakako, nelegitiman, nelegalan i protuustavan! Svesrdnu podršku Pupovcu daje predani (kripto)antifašist Stipe Mesić koji je svoje domoljublje-u sprezi s Josipom Manolićem-'dokazao' pokušajem puča u Hrvatskom državnom saboru 1994., zatim tajnim-zaštićenim svjedočenjem protiv 'svoje' hrvatske države i 'svoga' predsjednika Tuđmana, u Haagu 1997. i na koncu protuzakonitom i protuustavnom predajom 666 transkripata s oznakom državne tajne britanskim MI6-špijunima nakon što je došao na vlast 2000.-te; bez sumnje veleizdajnik ali, još uvijek na slobodi!

A danas zajedno s Pupovcem i ostalom pročetničkom bratijom u Srbu izvodi on, metaforički rečeno, 'ples antifašističkih vampira', morbidno se izrugujući kostima nedužno pobijenih Hrvata iz Srba, Brotnja, Boričevca, Bos. Grahova, Krnjeuše, Vrtoče, Kulen Vakufa… Kao i nekad tako i danas, jugofilima-orjunašima i četnicima, antifašizam služi tek kao prozirna krinka za počinjene zločine nad hrvatskim narodom! Četnički dernek u Srbu ciničko je izrugivanje i s najvećim blagdanom hrvatske države, Danom pobjede, nevjerojatno, uz prisutnost izaslanika jadnog nam predsjednika države Ive Josipovića, pokrovitelja derneka.

A notornom velikosrbinu i petokolonašu Miloradu Pupovcu, zbog crne mu historijske rupe u glavi, trebalo bi ponoviti riječi koje je o tom istom 'vampirskom balu' izrekla Savka Dabčević-Kučar, još davne 1971.: „Bio je vedar, sunčan dan. Kad smo se pojavili na improviziranoj pozornici, na otvorenom, pred golemim mnoštvom ljudi (dovezenih) osjetili smo prema sebi zid otpora i mržnje. To je bio miting velikosrpske bodlje mržnje prema hrvatstvu i Hrvatskoj. Nikako ga drugačije ne mogu shvatiti!“(Savka Dabčević Kučar – 'Hrvatski snovi i stvarnost')

Kako onda tako i danas, dokle!? Ove riječi Savka, doduše, nije izrekla javno i glasno pred nabrijanim četničkim mnoštvom okupljenim na mitingu nego ih je tek zapisala jer šutnja je bila i ostala 'jako oružje' hrvatske, standardno podrepaške politike!? I što reći na kraju nego citirati riječi Marka Ljubića, 'Politika', 27. srpnja 2014.: „Dok god postoji mogućnost i pravo u Srbu govoriti o 'antifašističkom  ustanku' bit će to jasan znak kapitulanstva hrvatske državne politike i jasan pokazatelj snažnog velikosrpstva u Hrvatskoj. Onaj tko pretendira istinski povesti hrvatski narod u svekoliki razvoj i prije svega mir, mora zabiti glogov kolac tome vampiru upravo u Srbu.“Dakako, za to treba imati muda!

Damir Kalafatić