Dirigirani napad na srbijanske vaterpoliste

Dok mi moramo stalno dokazivati da nismo fašisti, zlatousti Vučić se ponaša kao da nije potekao iz Šešeljeve kućne radionice

Postoje li slučajnosti i postoje li beznačajne stvari pokušat ću razmotriti u ovom tekstu. Po mojem mišljenju, ovi naizgled mali incidenti imaju višestruko značenje u nečemu što admiral Davor Domazet-Lošo zove asimetrični rat, ali i duboka, ponekad i plitka država. S jedne strane barbarski napadaj na mlade srbijanske športaše dolazi u vrijeme kada se vrši pritisak na hrvatsku Vladu da ne dopusti olako ulazak Srbije u EU, dok ista država ne riješi svoju domaću zadaću, tj. conditio sine qua non – rješenje nestalih osoba, odštete za hrvatske logoraše (kada već reparacija nije izgledna), poštivanje tzv. avnojevskih  granica (dunavski "džepovi"), povrat otete imovine i podjela zajedničke imovine itd. S druge strane, Vladi dobro dođe da se ne priča puno o dvije milijardi kuna za Uljanik, o Agrokoru, uništavanju referendumskih listića o Istanbulskoj konvenciji…

U veljači 1969. automobil beogradskih registracija bačen je u Splitu u

more nakon prekinute utakmice između Hajduka i OFK Beograda

Sjetiti se je golemoga kukastoga križa na Poljudu i nesposobnosti ministra MUP -a Ranka Ostojića da se nađe krivac; naravno da sigurnosne kamere nisu radile i da je bilo nekih slučajnih bliskih susreta u to vrijeme… Stajale iza navijača paraobavještajne službe ili bili oni prirodno blesavi svakako da su pokazatelj moralne i intelektualne degradacije društva, od kućnoga odgoja do školstva, sudstva i policije koje se više nitko ne boji. Kada sam vodio srednjoškolske izletnike na Kupres vozač (sredovječan čovjek vrlo inteligentan i iskusan) se čudio kako to da se mladi ljudi pristojno ponašaju i u hotelu i na skijalištu. Danas je to čudno, pa glavna stvar na ekskurzijama zna biti disco klub i pivnica, to je udarni dio skoro svakoga aranžmana.

I tako s predsjednikom Vlade, koji je iz antifašističke obitelji, s HNS-om, koji je jugoliberalna tehnokratska strana, s Miloradom Pupovcem koji je onaj koji jest, mi moramo dokazivati da nismo fašisti; dočim zlatousti Aleksandar Vučić kao da nije potekao iz Šešeljeve kućne radionice; njega (tj. Srbiju) EU želi iz strateških interesa! Eto i Budimira Lončara odlikuju u 95. godini za sva dobra koja je učinio, samo ne znam koja. Nije naivno da ove provokacije mogu naići na istovjetnu reakciju u Srbiji, što bi joj otežalo odnose s Hrvatskom upravo u procesu pristupa EU-u, ali i pokvarilo proces normalizacije odnosa BiH Hrvata i BiH Srba koji imaju zajednički interes u otporu centralizaciji i unitarizaciji zajedničke države BiH. Kada starinom neprijatelji Rusi i Nijemci rade zajednički plinovod žuti prsluci sprječavaju Francuze da ometaju ekonomsku integraciju šireg europskoga prostora. Talijanski politički vođe istodobno podržavaju žute prsluke i javno se sastaju s njihovim predstavnicima, što je diplomatski presedan. Ne radi se o tome da je u talijanskoj Vladi pokoji katolik, a u francuskoj pokoji mason, već je to politička osveta za francusko usmjeravanje arapskih migranata prema Italiji.

Stvari se ne događaju slučajno, još je Heraklit napisao da se svjetska vatra s mjerom pali i s mjerom gasi. Kao u kultnom američkom filmu, kod nas nespretno naslovljenonom "Predsjedničke laži" (Wag the dog, 1997.) kada se skreće pozornost s unutarnjih problema stvarajući fiktivnu napetost SAD-a i Albanije! Srbijanski turisti, umjetnici, športaši moraju u Hrvatskoj biti kršćanski primljeni, pa i u nevolji im treba pružiti pomoć. Krasno je to kazao pukovnik Marko Mišo Mujan kada je odgovorio srbijanskim medijima da on i njegovi vojnici ne bi otvorili vatru na vojnike JNA da su oni došli u Hrvatsku s ruksacima i priborom za kupanje, već bi zajedno popili piće. Očito da tada nisu s puškama, topovima, tenkovima i zrakoplovima dolazili brati jagode.

Teo Trostmann