Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

Hrvatska nova ekonomija i demografija

Rađanje je najveća »novostvorena vrijednost«

 
 
Uvod
 
Uz podršku međunarodne političke zajednice u krugovima Londona, Pariza, Washingtona, Bruxellesa, Rima i drugih manjih središta, vlada ondašnje SFRJ u Beogradu dobila je zeleno svjetlo da pacificira Hrvatsku, tj. da ne dopusti odcjepljenje ili separaciju. Smatrali su da se to može postići vojnom silom s manje od mjesec dana. To je počelo, svi znamo, barikadama pobunjenih Srba; tamo gdje su u Hrvatskoj bili u većini te se i odcijepiše i prozvaše da imaju svoju državu: Republika srpska krajina skraćeno RSK (srp. Република Српска Крајина, РСК) a bila je međunarodno nepriznata marionetska srpska paradržava unutar Hrvatske, u funkciji stvaranja velike Srbije. Formirana je tijekom 1991. okupacijom dijelova Hrvatske: nakon što je 30. rujna 1990. godine "Srpsko nacionalno vijeće" proglasilo "autonomiju srpskog naroda" u dijelu Hrvatske s većinskim srpskim stanovništvom, a 21. rujna 1990. god. je to područje prozvalo "Srpska autonomna oblast Krajina", 31. svibnja 1991. godine skupština te tvorevine donosi "zakon" kojim se proglašava Republika Srpska Krajina, na čelu s Vladom RSK i Milanom Babićem kao prvim predsjednikom. A generalštab u Beogradu je razradio ratnu strategiju od početnih intervencija na Plitvicama i u istočnoj Slavoniji do velikih operacija na grad Vukovar, Dubrovnik, Šibenik, Zadar, Pakrac, Karlovac, Osijek, Vinkovci i manje gradove  odnosno sela.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2019/02/Topography20shot-2.jpg
Nisu uspjeli u svom pothvatu, tj. pacificirati Hrvatsku, ali su uspjeli nanijeti ogromne gubitke u ljudstvu i u svim vidovima materijalnih, kulturnih, vjerskih sadržaja. Ipak, šira međunarodna zajednica, počevši od europskih zemalja (država) u siječnju 1992. pa do UN-a u svibnju iste godine, Republika Hrvatska priznata je od njihove strane. No, međutim, rat nije zaustavljen, nego su silna razaranja nastavljena pa se može reći da su ista međunarodna zajednica i UN pasivni krivci za enormne štete počinjene u Hrvatskoj. Kao, e sad tek mogu mirno promatrati, uz svoje bijele emisare odnosno promatrače (poput sladoledara) iz EU-a kakvi sve kalibri vojnog potencijala usmrćuje starce, žene, djecu i sve one koji su na tom ratnom prostoru kao i kalibri raketa, granata i raznih bacača koji razaraju sela i gradove. Oni su to brižno bilježili i izvještavali svoj šefove iz Europe. A da ne duljimo; nakon rata, tj. pobjede Hrvatske u ratu, došlo je do razaranja financijskog tržišta odnosno financijskog osiromašenja Hrvatske koja se „morala“ zaduživati preko banaka koje je bila prisiljena prodati bankovnim magnatima iz Europe 99 posto svojih banaka i vrijednih tvrtki; poput HT-e, Pliva, Croatia osiguranje i drugo.
 
Da je bilo sabranosti i snage u vodstvu vlasti RH, neposredno iza rata pa i sve prema ovamo moglo se izbjeći toliko zaostajanje, posebno u gospodarstvu, da je cijeli ekonomsko financijski sustav nekakav, nazovimo ga, državni menadžment postavio na svoje noge, tj. ne činiti ga ovisnim u okruženju lihvarskih banaka. A da i sada to nije kasno moramo iskoračiti u svijet pobjedom poput one ratne, operacijom „Oluja“, također operacijom do sada neviđenom u svijetu. A, ukratko, procjena svih ratnih i poratnih (financijskih) šteta, i znamo tko su svi uzročnici, tj. aktivni i pasivni, varira kod raznih procjenitelja. No, one još uvijek rastu, jer smo u takvom okruženju (gore spominjano) onda se možemo zaustaviti na jednoj aproksimaciji da se radi o vrijednosti od 100 milijardi eura ili netko će reći 750 milijardi kuna. Pa kao što smo u ratu pobijedili, tj. nisu nas pacificirali ni oni s istoka ni oni sa zapada(big braderi), i baš u samome ratu smo kroz naša najviša državna tijela donosili odlučujuće rezolucije, konstitucije, odcjepljenja, ustavne odluke nasuprot kojekakvim embarzima, moratorijima, konvencijama, rezolucijama VUN-a (Vijeća UN-a) i danas možemo na financijsko gospodarskom planu učiniti snažan zaokret dopuštenim instrumentima na financijskom tržištu ili pak i našim orginalnim instrumentom, kojeg nam nitko ne će i ne može zabraniti, a o njemu će biti riječi u nastavku, kao što nam nitko nije mogao zabraniti ili osporiti obranu u ratu i našu valutu zvanu kuna, koja je uvedena kod nas baš još ratne 1994. godine. Ondašnje ili tadašnje vlasti nisu se bojale uvesti našu valutu na financijsko tržite.
 
Za očekivati je i od sadašnjih vlasti u RH da hrabro donose odluke za nove pobjede odnosno uzlet u gospodarskom i u svakom validnom obliku u okruženju i šire prema svijetu. A kada je riječ o valuti, kod nas kuna, važno je istaknuti da je ona validna kroz novac; papirnati i kovani. Papirnati novac ima potpis guvernera Hrvatske narodne banke. A i svi zakoni, doneseni u krovnoj instituciji jedne države, kod nas u Saboru RH su potpisani od predsjednika Sabora te se isti šalju predsjedniku RH da ih proglasi validnim ili ih vraća na „popravak“ ukoliko smatra da nešto ne štima. I svi drugi akti doneseni u Saboru imaju potpis predsjednika Sabora kao što su razne odluke, deklaracije, rezolucije, povelje i sl. Dakle sve ide u realizaciju nakon potpisa i objave. Pa poznato nam je kako je kroz povijest doneseno raznih akata od raznih vladara; careva, kraljeva, tirana, tetrarha, ovih i onih monarha i diktatora. Sve je to stavljano na papir uz pečat i potpis.
 
Bilo je među njima, može se reći, zauvijek čuvenih poput one o slobodi svih vjera u rimskom carstvu, a nadasve značajno za kršćanstvo koje je zatirano i progonjeno, po takozvanom Milanskom ediktu 313. Od cara Konstantina.* Pa i onda ona čuvena: Magna carta libertatum (engl. The Great Charter, hrv. Velika povelja sloboda) je povelja koju je engleski kralj Ivan bez Zemlje prihvatio 15. lipnja 1215. primoran oružjem engleskog plemstva. (wikipedia) A zar nisu za nas značajne one „zlatne bule“ ugarsko hrvatskih kraljeva: Andrija II. Arpadović 1222. i njegov sin Bela IV. 1242. Ova od Bele je posebno zanimljiva za grad Zagreb odnosno ondašnji Gradec na Griču, pa da malo“ zagrizemo u bulu“: ,Stoga, budući da se našoj volji svidjelo u Zagrebu, na brdu Griču sagraditi slobodan grad i tamo sazvati građane te onaj dio kraljevstva utvrditi i učvrstiti radi sigurnosti granice i drugih koristi… ispravom dajemo na znanje, kako sadašnjima, tako i potomcima, da smo proveli u djelo svoju nakanu, dopuštajući da na prije spomenutom brdu bude slobodan grad, da se građani slobodno naseljavaju i da imaju, drže i postojano čuvaju zemlje i posjede, uvjete i slobode koje smo doznačili i potpisali”. Sada dodajmo i u naše vrijeme što znači ona odluka Sabora RH (u podrumima INA-e) na 8. listopada 1991. I zar se toliki ne sijećaju onog momenta kad je podpredsjednik Sabora Vladimir Šeks pročitao ove riječi: "Republika Hrvatska, od dana 8. listopada 1991. godine, raskida državnopravne sveze na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ."? Konačno prijeđimo na naš glavni predmet ovoga rada, tj. na našu „Zlatnu bulu“ koju neka donese isti naš Sabor RH odnosno sadašnji mandatari u njemu a dajmo mu ili  njoj naslov – ime: DRŽAVNI AKREDITIV REPUBLIKE HRVATSKE (DARH)
 
„Akreditiv je pismo ili instrument plaćanja kojim nalogodavac akreditiva, preko banke, stavlja na raspolaganje korisniku akreditiva određeni iznos, a koji korisnik može naplatiti kada ispuni određene uvjete tj. obveze prema nalogodavcu akreditiva. Akreditiv je vrlo često korišten instrument plaćanja u trgovini jer pogoduje objema stranama.
 
Primjer funkcioniranja akreditiva:  Nalogodavac tj. kupac dobara otvara akreditiv kod banke, na koji polaže sredstva  u korist prodavatelja tj. korisnika akreditiva. Banka zatim dostavlja prodavatelje informacije akreditivu i visini sredstava koje glase na akreditiv, te uvjetuje prodavatelja raspolaganjem akreditivom time što mora  isporučiti robu nalogodavcu ili kupcu akreditiva“ (Moj-bankar.hr). I dodajmo k tome da imamo, otprilike, u ili na financijskom tržištu oko 9 vrsta akreditiva. Skupno možemo rabiti, kada je riječ o akreditivu, pojam kako je akreditiv vrijednosni papir (VP) Od 9 vrsta akreditiva možemo navesti, radi usporedbe u nastavku, po nama interesantnima kao što su: opozivi akreditiv, neopozivi, obični akreditiv, rotativni (revolving), s crvenom klauzulom itd. I konačno, što bi bio državni akreditiv Republike Hrvatske? (DARH, a može i daRH) Bitno bi se ili bitno se razlikuje od svih do sada u upotrebi, jer ga zapravo nismo do sada imali i zajedničko mu je s ostalima da je, ili trebao bi biti, instrument plaćanja odnosno vrijednosni papir (VP). Ako se pozovemo na razloge, navedene u uvodu ovoga rada, onda  ovaj akreditiv može imati dvostruku funkciju, tj. mogućnost plaćanja: retroaktivno i anticipativno. Retroaktivno plaćanje je zapravo podmirenje svih dugova države RH nastalih koliko je stara i sama RH a anticipativno plaćanje za izvjesne državne investicije koje bi slijedile nakon otvaranja ovog akreditiva. Svakako treba napomenuti kako u našem Saboru mogu donijeti odluku o otpisu ili gašenju nekih dugova koji su upravo nastali uzrokom rata. To je posebna tema koja ne spada sada u ovaj rad. Radije se fokusirajmo na ona plaćanja koja dospijevaju a odnose se na onu narav dugova, nastalih stvaranjem novih vrijednosti nakon domovinskog rata, kao što su HAC-e, tj. Hrvatske autoceste i sl. Vrlo je važno podmiriti dugovanja iz zdravstvenog sektora jer nas guše i gubimo zdravstveni kadar.
 
Čulo se je (fama est) kako neki predlažu da Vlada oformi državno vijeće za investicije. Evo nešto što može uključiti i ovaj rad, tj. kako operacionalizirati ovaj posve novi akreditiv za val novih i obimnih investicija koje će gospodarstvo, kod nas, uzdignuti do zadivljujućih visina. Investicije u svim granama industrije, a posebno infrastruktura kao što su ceste, željeznice, luke (morske i zračne), navodnjavanja polja, energetika (posebno hidroenergetika, sađenje šuma gdje zjape velike površine krša ili krasa. Kod cesta posebno naglasiti tunele, zaobilaznice, priključenja gradova i većih mjesta na državne ceste; povezivanje otoka s kopnom (mostovi-tuneli) te između samih otoka. Usput, zašto nebismo naš otok Brač pretvorili u najnapučeniji otok na Jadranu? Po površini je veći od Malte koja ima oko 400 tisuća stanovnika, a Brač…? (ne smijem od sramote navesti).
 
Kakva je geografska konfiguracija ova dva otoka, bolje da ne spominjemo koliko je Brač u prednosti. Sami brački kamen bi mogao pokriti proračun Malte godišnje kad bi se tek optimalno eksploatirao. I onda bi bilo vrijedno premostiti kopno s Bračem na optimalnoj lokaciji pa ako bi trebalo i 2 do 3 umjetna otoka između formirati (nasuti) i mostovima povezati. Nakon otvaranja akreditiva odmah početi s radovima stvaranja umjetnih otoka. Oh kakvih li projekcija i natječaja!
 
Naravno, svih interesira kako otvoriti akreditiv zvan DARH-e i kako ga koristiti!? Zašto nebismo, a već imamo praksu, i ovdje u Saboru RH donijeti nekakav „lex akreditiv“. A to bi bila ona naša nova „zlatna bula“, ne nešto što dolazi iz Beča, Budimpešte, Beograda, Bruxsellesa nego nešto naše, kao što je naša nova država nastala 25. lipnja 1991., a potvrđena 8. listopada iste godine, kao naša Oluja kojom smo došli na svoje granice, otete kako je rečeno u uvodu.
 
OTVARANJE I RAD S AKREDITIVOM DARH
 
U uvodu smo također naveli kolika bi nam svota novca trebala glasiti na ovom novom akreditivu, tj. koliko za pokriti sve izgubljeno u ratu devedesetih i poslije rata. Ako bi bilo pretjerano iznijeti potrebitu sumu od 1000 000 000 000,00 kuna** (bilijun) tj. pretjerano malo onda za stjecanje iskustva krenimo ipak s ovim iznosom jer, zapravo, nas zanima ovo anticipativno djelovanje akreditiva odnosno sigurnost ulaska u nove državne investicije i blagi otklon ovisnosti od banaka, koje neka ne reagiraju, jer isti Sabor bi mogao donijeti „lex bankama“, ako ne će ovaj projekt s DARH-om, tj. djelomičnom reetatizacijom banaka koje je država RH, pritisnuta financijskim siromaštvom i bolju iz rata, jeftino prodala i potom se kod istih ponovo kreditno zaduživala uz visoke kamate a one su akumulirale dobit i prisvajale ga, što je i sada u tijeku, a ne prošlo svršeno vrijeme i ne samo država nego i građanstvo od kojega dio završava na ulicu ovrhama od banaka kod kojih su se zadužili i lihvarskim mehanizmima isprevareni odnosno osiromašeni (slučaj franak).
 
Dakle, napokon, Sabor RH donosi odluku (zakon) da se otvori DARH na rečeni iznos ili pak veći-manji. Raspiše Vlada, nakon toga, odnosno neko ministarstvo natječaj za dizajn vrijednosnog papira koji će imati naslov DARH te i iznos kao što ga imaju novčanice kune, a veličine A4 papira te na licu (kao i novčanice), za primjer, sliku trojice na trgu sv Marka u Zagrebu, a to su: crkva sv. Marka, Banovina ili Vlada RH i Sabor RH. Naličje: motiv sa kninske tvrđave gdje prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman ljubi hrvatsku zastavu u kolovozu 1995. Isti VP doslovno protkati zlatnim nitima da nam bude naša „zlatna bula“. Potpis na VP, sličan na novčanicama, od predsjednika Sabora umjesto guvernera. Nakon objave u NN o donošenju DARH u Saboru RH neka bi trojica zastupnika (vladajući i oporba) uz odluku iz Sabora taj dizajnirani VP (vrijednosno papir) koji je u stvari DARH donijeli i uplatnicu (virman) na iznos koji je na DARH i to na novootvoreni račun s nazivom REPUBLIKA HRVATSKA.
 
Hrvatska nova ekonomija, na banku kojoj je država većinski vlasnik, a to bi bila, ako se ne varam, Hrvatska poštanska banka. Blagajni(k)ca unosi u platni promet, u obradu na isti način kao i sve druge uplate, svakodnevno. Ali na kraju dana ne mora saldo blagajne ispisivati neobično velikim iznosom nego se može dogovoriti unaprijed kako taj iznos izraziti. Evo već i ovdje prijedlog za taj slučaj. Primjer: saldo blagajne (ulaz izlaz) je, recimo, 1000 000 105 634 275,00 kuna. Ona vrijednost od bilijuna označimo s simbolom ɸ pa bi iznos izgledao ovako: saldo blagajne = ɸ105 634 275,00 kuna.*** Na kraju radnog vremena odluka i VP se odlažu u trezor u poseban portfelj ili prikladnu fasciklu. Vlada RH bi konstituirala nekoliko agencija po teritoriju Hrvatske koje bi imale tim namještenika od financijske struke, građevinske te voditelja koji bi provjeravali situacije po investicijama kao i inspekcijske nadzore koliko je sve izvođeno po struci od strane izvođača po investicijama. Voditelj bi izvještavao Vladu mjesečno ili tromjesečno o visini i kakvoći izvršenih radova. A na sve prigovore oko ovoga; iz svijeta banaka, svjetske politike i raznih domaćih i stranih krugova, kako će to narušavati finsncijske odnose kod nas i u svijetu neka odmah postanu svjesni kako smo mi a ne oni trpjeli sva ubistva, razaranja i muke neviđene, uz njihovo dopuštenje, neka sada izvole dopustiti da se Hrvatske podigne bez njih i njihove daljnje eksploatacije! Kada bi netko u Vladi RH ipak potražio ili inzistirao da se starta s manjim iznosom od jednog bilijuna, a i treba imati i drugu soluciju onda bi donja granica mogla biti od 750 milijarda, al pari na 100 milijardi eura. Alternativa kao i kompromis uvijek su dobro došli; neka bi i ovaj akreditiv mogao biti rotativni, tj, prvi put na 500 000 000 000, 00 kuna, drugi put 300 000 000 000,00 kuna i treći put 200 000 000 000,00 kuna. Ukoliko bi se pokazala zavidna stopa rasta u gospodarstvu odnosno BDP i nakon prvog otvaranja akreditiva od 500 milijardi kuna, mogao bi biti dovoljan razlog za zatvaranje akreditiva ili pak drugi akreditiv da bude u znatno manjem iznosu. I sve ovo može biti definirano u zakonu o državnom akreditivu.
 
HRVATSKA NOVA DEMOGRAFIJA (HND)
 
Kada bi krenule investicije u RH prema konceptu odnosno realizaciji DARH odmah bi se to reflektiralo i na povećanje demografije kod nas, tj zaustavilo bi se iseljavanje iz Hrvatske a dijaspora bi bez posebne animacije bila inspirirana povratkom u domovinu ili pak ona populacija koja je ne baš tako davno napustila domovinu. Ali i bez toga mora se promijeniti državna demografska politika na način da se poveća natalitet na sasvim novi ili učinkovitiji način. Tek obitelji sa četvero djece mogu  povećati natalitet. I to bi trebalo istražiti ili izračunati koliki bi, de facto, u Hrvatskoj u odnosu na sadašnje brojčano stanje stanovništva, trebao biti broj obitelji sa četvero djece? A da bi se dogodio taj broj obitelji onda te obitelji treba motivirati odnosno osigurati im životnu egzistenciju. I za ovo je potreban jedan poseban financijski mehanizam sličan prethodnome. Ali prije utvrdimo koliko bi trebalo dodatnih financijskih sredstava od strane države jednoj obitelji sa četvero djece. Za njih bi prestalo financiranje u vidu dječjeg dodatka. Novina je i u tome što bi jedan od roditelja trebao ostati doma uz djecu i imati stalno primanje kao da je zaposlen(a) sve dok najmlađe dijete navrši 24 godine, a poslije toga isti može, ako želi naći si posao ili prihvati ostati uz neto novčano primanje u iznosu visine republičkog prosjeka neto plaća, kao umirovljeni(ca)k. Za start bi bio prikladno primanje u iznosu od 6000,00 kuna, što znači 1500,00 po djetetu.
 
Zatim, ako netko ima više od 4 djece tada se primanje povećava: za 5. i 6. dijete 1000,00 kuna više; ukupno 7000,00, a za 7. i 8. još 1000,00 dodatnih kuna; ukupno 8000,00 kuna. Kako krenuti u sadašnjem trenutku sa obiteljima koje sada imaju 4 i više djece. Možda je jednostavno odrediti limit za one obitelji koje imaju najstarije dijete od 16 godina. Njih već treba financirati po ovom modelu. Ali, da ne zaboravimo, da se primanja umanjuju za 1000,00 kuna u trenutku kad najstarije dijete kod roditelja prijeđe starost od 24 godine i tako sve do republičkog prosijeka neto primanja. Izvjesno je također kako se netko od djece može zaposliti i nakon starosti od 18 godina života i pošteno je da se primanje roditelja smanji, po prethodnom primjeru. Izvor financiranja po gornjem modelu, za novu demografiju, neka je sličan modelu onome za novu ekonomiju, ali s razlikom da se odrede brojke za kraće planirano razdoblje te bi se otvorio rotativni DARH-e. Kada se isprazni ili potroši naznačeni iznos na DARH za demografiju onda bi se, skraćenim postupkom ponovila radnja. Iz predhodnog se vidi kako je istovjetno potrebno otvoriti posebni žiro račun pod nazivom: RH NOVA DEMOGRAFIJA a akreditiv bi imao naziv: DARH za demografiju. U dogledno vrijeme akreditiv bi se ugasio i financiranje bi se nastavilo iz državnog proračuna, kad se gospodarstvo ili popularno rečeno kad BDP poraste u postotku do visine kad je sasvim izvjesno da je moguće financirati iz proračuna.
 
* Romani religio sit libertas… (u cijelom rimskom carstvu neka je sloboda  vjere…)
** sit fiat billion…… (neka bude bilijun )
*** saldo blagajne = ɸ105 634 275,00 kuna
(bilijunstopetmilijunašestotridesetčetritisućedvijestosedamdesetpet kuna)
φ – upravo ovaj znak označava 12 nula (bilijun), tj. prekriženje tih nula da postanu jedan znak
 
ZAKLJUČAK
 
Za očekivati je reakciju bankara na ovaj fenomen financiranja državnih investicija, jer gube velikog klijenta na poduže vrijeme, ali isti bi mogli razumjeti kako privatno poduzetništvo jednako može porasti upravo zbog sređene infrastrukture na cjelokupnom prostoru države. Nije za očekivati ni potres na tržištu dionica. Dapače one bi trebale porasti. Svakako ne zaboraviti na ulaganja i u nadgradnju; prvenstveno u znanost ili bolje rečeno u odgoj i obrazovanje, kao i u sigurnost zemlje kroz vojsku, policiju i druge sigurnosne službe. Uz sanaciju dugova u zdravstvu i tu se mora investirati odnosno modernizirati kao i povećati sve standarde na tom području, osobito plaće zdravstvenih zaposlenika. Koja god Vlada u RH ima priliku, a neka bi to bila baš ova, da izvuče zemlju iz siromašenja i depopulacije i uzdignuti je do neslućenih visina razvoja u svim segmentima života jedne zajednice odnosno društva koje ima svoju državu, ima svoju Domovinu, ima svoju bogatu povijest svekolikih vrijednosti, neka bude odlučna. Naši prethodnici, a i sada je većina od njih živa, iz devedesetih godina imali su razuma, snage i volje oduprijeti se agresiji, tj. odbaciti je, pobijediti i stati na svoje noge. Zar danas ne možemo i većim snagama, voljom i razumom još, značajno i snažnije, učiniti potrebne korake kad smo već na svojim nogama? Zar nam nije bilo dosta gubistva ljudskog potencijala u poginulima u ratu, razaranja izgrađenog i svakojakog vrijednog u kulturi i baštini, pa zar da opet postanemo dužnici ili financijski robovi pred istim svjetom sila koje su pasivno podržavale sve prethodno uništenje!? Stvarati nove vrijednosti možemo bez zaduživanja prema vani ili bilo kojim subjektima koji su strano tijelo u našoj državi (banke). Dakle, ponovno, zašto nekome iz svijeta biti do ropstva dužan za svoje novostvorene vrijednosti, iz svojih državnih resursa, kako onih iz intelektualnog svijeta tako i iz čiste prirode (geo i zoologije). Za roditi i odgojiti četvero i više djece u domovini Hrvatskoj čemu biti u dugu nekome strancu?
 
Za sada, još uvijek, ekvivalent za novostvorenu vrijednost, a rađanje je najveća “novostvorena vrijednost“ uslugu i avans za iste jest novac, u početku ili kadkada VP (vrijednosni papir) i svaka država odlučuje o tom novcu-valuti pa i o VP. Zar ćemo čekati da nas netko ponovo raketira i da „negdje u podrumima“ donesemo povijesnu odluku (Banski dvori 7. listopada 1991.)!? Pitanje svakome umniku na svijetu osobito umniku političaru: komu je Republika Hrvatska dužna što je postala slobodna država odnosno Republika, tj. kome su građani iste republike u svijetu dužni što žive u slobodnoj državi RH? I mala djeca znaju da nismo dužni ni, najmanje, jednome bankaru iz mreže svjetskih banaka ili bilo kojem predsjedniku iz europskih država? Dapače toliki su nam stajali na put do slobode i svestranog rasta, posebno u gospodarstvu. Koliko, doista, Svjetska banka (World Bank) od/pomaže naš razvoj nakon agresivnog rata? A zna se zašto je osnovana već tamo 1944. sa sjedištem u Washingtonu. Koliko smo ovisni o njoj preko Nizozemske konstituence i tko nam je sve u tom društvu? Zar se bojimo njezinog monitoringa kao što smo se bojali u vrijeme SFRJ monitoringa CK SKJ u Beogradu? Amerika (SAD) koristi svoj model, mehanizam ili pak instrument izlazaka iz financijske ugroze, ne pitajući nikoga i ne bojeći se eventualnih posljedica odnosno refleksije na svjetskom tržištu. No svijetu je poznato kako oni, uvijek, na kraju ili velikom početku kažu: Bože blagoslovi Ameriku! A mi, zar nama ne treba naš model, mehanizam-instrument kao i Božji blagoslov za Hrvatsku!?
 

Nikola Bašić, Vis

Povezani članci

Predstavit će se tradicijska kuhinja s otoka Hvara

HF

Smanjenje “parafiskalnih nameta”

HF

Večernjakov analitičar ne poznaje pravo stanje stvari

HF

Trošimo li previše na lijekove?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...