Odlazak iz Vukovara

Ništa od suživota…

Draga braćo i sestre

Danas se opraštam s Vama i s Vukovarom, doduše samo po svojoj vanjskoj i fizičkoj nenazočnosti. Što se pak tiče one unutarnje i duhovne povezanosti s Vukovarom, od nje se ne mogu oprostiti, jer Vukovar je postao sastavni dio mene samoga…

Koliko god mi bio blizu sadašnji Vukovar, uključujući i vas u njemu, onaj iz 1991. godine mi je puno bliži i – paradoksalno! – znatno življi…Njegovi, naime, teški uzdasi i tjeskobni vapaji još danas živo odzvanjaju mojom dušom. I odzvanjat će dokle budem živ.I sad, kad čovjek s takvim raspoloženjem duše čuje riječi Premijera Hrvatske vlade, koje je izrekao prigodom nezakonitog i nasilnog uvođenja ćiriličnog pisma u Vukovaru, a one glase: Dosta je bilo žalovanja dvadeset godina, a noćne more koje prate Vukovarce, i one će s vremenom prestati…

Ma, kad čovjek tako nešto čuje on se doslovno sledi, i sa snebivanjem se pita: gdje je tu humanost, gdje je tu čovječnost? – Zar on doista misli da se prisilom i nasiljem može ostvariti zdrav suživot Srba i Hrvata, a napose nakon izvršene agresije u Domovinskom ratu?! Tim se sredstvima desetljećima gradilo "bratstvo i jedinstvo", koje se u konačnici izrodilo u krvoproliće… Neki ljudi kao da ništa nisu sposobni naučiti od povijesti…Istinski suživot među ljudima može se graditi samo na istini, pravdi, ljubavi i slobodi… Svi drugi pokušaji svršavaju s porazom i to često stravičnim…

Uz sve poštovanje koje imam prema lojalnim i istinoljubivim Srbima, moram reći: Sa srpskom agresijom učinjena su stravična zla u Vukovaru, a da za ta zla gotovo nitko nije odgovarao… Danas, u takvoj situaciji uvesti ćirilično pismo u Vukovaru, uistinu znači rehabilitirati sve zločince, zaštiti ih, dapače i "nagraditi"… A s druge pak strane, onim nevinim žrtvama koje su toliko propatile, to doista znači zadati im dodatni udarac, na sve one već primljene udarce…

I jasno da se na kraju svega toga čovjek pita: a gdje je tu poštivanje istine, pravde i dostojanstva ljudske osobe? U stvari, tu se nagrađuje nepravda, laž i zločin… – I u  tom se krije istinski problem…Na žalost, naš Predsjednik Države to odobrava: brižno prati, ljeporječivo gladi i balansira… I to čini on koji tako često ističe da se neće umoriti čineći pravdu… – Žao nam je što tu brigu za pravdu nije ispoljio ovdje u Vukovaru. Mogao je da je htio. – Ovako je ostavio dojam da on, zajedno s Premijerom, čine jedan tandem koji vozi istom cilju s istim namjerama, gazeći pri tome po istini, pravdi i dostojanstvu ljudske osobe. Upravo uvođenjem ćirilice u Vukovaru, u svima nam dobro poznatim okolnostima, oni su doslovno popljuvali dostojanstvo Hrvatskog naroda, jer se Hrvatski narod poistovjetio s Vukovarom.

Kad se sve to ima na umu, onda se ne treba čuditi što njihove javne nastupe narod prati zvižducima… No, možda oni zaslužuju mnogo više od toga.Ne ulazeći u druge njihove moguće zavjere, samo ovo što su učinili na planu Vukovara, moglo bi ih se označiti moralnim veleizdajnicima, i to u odnosu na istinu, pravdu i na dostojanstvo ljudske osobe. Sav ovaj nepotrebni "cirkus" vezan uz ćirilicu u Vukovaru, može se shvatiti i doživjeti kao tiha – psihološka agresija kojom se psihički muči ljude. Neki Vukovarci je doživljavaju teže nego onu velikosrpsku, jer ova potječe iz takoreći vlastitog dvorišta…

Kao svećenik, živeći u Vukovaru punih šest godina s Hrvatima i drugim žrtvama Srpske agresije, dobro sam se upoznao sa svim njihovim ratnim ranama. Štoviše, postao sam i sâm "zaražen" tim istim ranama. I upravo to iskustvo i saznanje daju mi pravo, ali i dužnost, da budem glas njihove savjesti…

Uz Božju pomoć i pomoć Blažene Gospe odoljeli smo onoj agresiji izvana. No sigurni smo da ćemo milošću Božjom odoljeti i ovoj iznutra.

Fra Gordan Propadalo