Vijenac žrtvama u Zrinu završio na mirogojskom preoranom domobranskom groblju

Veliki bijeli križ vidimo kao kvočku nesilicu

Zrin je jedna od najvećih hrvatskih svetinja. Zrinjani danas plaču, a ne vesele se. 9. 9. 1943. dogodila se tragedija. Zrin je pretvoren u prah i pepeo. Preko 200 pobijenih uključujući i nekoliko djece stare 15 dana. Sa 84 stradalih na Križnim putovima, ukupno je bilo 291 žrtva. To je jedna trećina od njegovih 900 stanovnika. Ostali su protjerani, pa tako danas razorena župa Zrin nema niti jednoga vjernika. Potomcima razasutim po Hrvatskoj i svijetu do danas nije ništa vraćeno. Nepravda do neba. Danas je došao poslanik Sv. Oca Pape. Želio je doći u Zrin. Mi smo prozivani i etiketirani pogrdnim riječima. A govorimo samo istinu. Vratiti se na svoj dom.

Ovo je samo dio govora biskupa Vlade Košića s ovogodišnje Zrinjske komemoracije, zbog vodene stihije, uz misno slavlje, održane u Sisku. Biskupi i svećenici, branitelji obrambenog Domovinskog rata u svečanim časničkim odorama, ratne zastave, predstavnici HŽD-a, udruga Macelj 1945., Hrvatski domobran…, izaslanici, narodne nošnje, recitacije i govori. Izaslanik s Pantovčaka, Vlado Marić je u svom govoru osudio zlo i zvjerstva, zatražio osudu i odštetu, ali nije, povezano s zlom izgovarao riječ partizani, kao prošle godine u Gvozdanskom zbog čega je dobio po prstima. Ali je zato Ante Beljo iz HŽD-a, govoreći hodočasnicima, bio konkretan. I u Zrinu, i u Boričevcu, i u Gvozdanskom, i u Španovici…ljudi nisu stradali, nego su pobijeni od srpskih partizana, da bi se stvorio jedinstveni srpski teritorij, i da bi tu bila stvorena velika Srbija.

Komemorativna misa za stradale Zrinjane u Sisku 14. rujna 2014.

Gospodin Damir Borovčak iz udruge Macelj 1945. je između ostalog, rekao i to, da je u danas praznom i genocidom opustošenom Zrinu rođen veliki Nikola Šubić Zrinski, i tu u srednjem vijeku, kao predziđu kršćanstva, branio Hrvatsku od Turaka, te da se je u rujnu ove godine trebala obaviti eshumacija 250 muškaraca, žena i djece, pa će te kosti progovoriti svoju istinu, i biti dostojanstveno pokopane u Zrinu, gdje se istovremeno obnavlja i Crkva, koja je 1943.godine podijelila sudbinu sa svojim vjernicima.

I na kraju smo čuli, da će vijenac HŽD-a, koji zbog poplava nije mogao biti položen žrtvama u Zrinu, biti položen na Mirogojskom preoranom domobranskom groblju, koje groblje poginulih hrvatskih vojnika s tisuću i par stotina bijelih križeva, je ista zločinačka partizanska jugokomunistička škola, u srpnju 1945. godine preorala i sravnila s zemljom. Na današnjem stupnju narodne slobode, na tom mjestu je iznikao veliki bijeli križ, koji bi, po nekima, trebao biti konačno rješenje za slučaj preoranog groblja. No, mi taj veliki bijeli križ gledamo kao kvočku nesilicu, koja će u danima koji nadolaze, izleći puno malih bijelih križeva, te tako divljački preorano  groblje hrvatskih vojnika vratiti u prvobitno stanje.

Žarko Marić