Srbi su 1991. i hrvatske konje ubijali. Zar ne!?

Sramna šutnja hrvatske političke i vjerske svite u Pakracu

Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej, rodom čistokrvni Srbijanac iz okolice Čačka, a to je 'srce Srbije', poznat je po tome kako ne (pre)poznaje Hrvatsku kao državu, osim tek kao zločinačko mjesto 'progona srpskog naroda u Hrvatskoj'. Jer jedino takva Hrvatska za njega i postoji! U svojoj čestitci za novu, 2014. godinu čestitar Irinej naveo je sve hrvatske pokrajine u kojima žive njegova braća i sestre, redom Dalmaciju, Hrvatsku(?), Slavoniju, Liku, Kordun i  Baniju. A zagubljena i ostrašćena, 'mala Hrvatska' koja se vidi s tornja Katedrale bila je navedena u njegovoj novogodišnjoj čestitci tek kao jedna 'pokrajinica' na svetom 'srpskom tlu' (sastavljeno prema napisu s portala 'Hrvatskog fokusa' 10. siječnja 2014., Mato Dretvić Filakov).

Provokativna inauguracija episkopa Jovana u Pakracu

Jednakim stilom nastavlja patrijarh Irinej i u Pakracu prigodom nedavnog ustoličenja novog episkopa Jovana (uz obvezan prijenos na Radman-oviziji) pa kaže: „Pred vladikom Jovanom je velik posao. Treba da se obnove hramovi okupe vernici i da se širi pravoslavna vera. Ovoj svetoj liturgiji nismo učestvovali samo mi, već i duše hiljada umorenih nevinih Srba u Jasenovcu i celoj Slavoniji. Eparhija slavonska je mučenička i stradalnička. Narod ove eparhije je kroz istoriju proterivan i ubijan. Ovde je ubijeno 19.000 srpske nejači. Molimo se danas za sve jasenovačke i nevine žrtve iz proteklog rata. Ovde su uništene i spaljene mnoge svetinje, ali život nije“.

Tako zbori Irinej, a novoustoličeni episkop Jovan nadovezuje se na ovu mrziteljsku tiradu biranimj riječima: „Srbi su na ovom području masovno stradali od 1941. do 1945., kao i od 1991. do 1995. Ovde je život mnogo puta uništavan, ali nikada nije uništen. Pakrački i slavonski Srbi nose svoj krst. Od danas će to nošenje krsta izgledati drukčije! Ima da obnovimo sve hramove i eparhiju“, čime je i Jovan u jednakom stilu, sasvim otvoreno optužio Hrvate za agresiju na ugroženu srbijansku 'starčad i nejač' SAO-Zapadne Slavonije!?

Je li to novopečeni episkop Jovan ponovno oživljava ideju o stvaranju nekog novog, zapadno-slavonskog 'pravoslavnog kalifata'? Ovom, rigidno-političkom derneku nazočili su Milorad Dodik iz takozvane 'RS' kao i ministar inostranih dela Srbije Ivica Dačić te brojni pravoslavni 'sveštenici' ali i domaća katolička braća po Bogu koja su tijekom ove fešte stoički-pogledom podase-trpjeli sve ove šovinističke provokacije; nije li to tipični hrvatski mazohizam!? Dakako, tom pravoslavnom 'proštenju' nazočio je i nezaobilazni 'politički prota', petokolonaš Milorad Pupovac čija su dva rođena brata, Vojislav i Mladen bili pripadnici 'Alfa' postrojbe kapetana Dragana u stvaranju kninskog 'SAO-kalifata'! Manjkalo je samo da Milorad Dodik uzme riječ pa da spomene najveći srpski grad pod zemljom – mitološki Jasenovac u kome počiva 700.000 'pravoslavaca' i da patrijarh Irinej na kraju ovog ustoličenja uputi Božji blagoslov svim četnicima koji su se vratili iz Ukrajine gdje su se hrabro borili za 'pravednu rusku stvar'!

Svetosavsko pravoslavlje u odnosu prema konjima.

Ako nazočni katolički velikodostojnici i hrvatski političari ni jednom riječju nisu spomenuli zločine koje su domaći četnici i agresorska 'JNA' počinili nad Hrvatima diljem zapadne Slavonije, u Pakracu, Voćinu, Četekovcima (rezanje udova motornom pilom), Balincima, Čojlugu, itd., mogli su barem upitati kakav je stav Svetosavske pravoslavne crkve prema hrvatskim konjima, lipicancima? I konji i ljudi pripadnici su životinjskog svijeta; s tom rečenicom mnogi se vjerojatno neće složiti.

„Ono u čemu se ljudi razlikuju od životinja jest činjenica da životinje ne poznaju ni umjetnost ni religiju… i one ne će počiniti genocid!“, napisao je Frank Westerman, nizozemski publicist – ratni izvjestitelj iz zapadne Slavonije, novinar i književnik u svom dijelu „Lipicanci“ koje je predstavljeno 5. travnja ove godine pred pedesetak nazočnih u Multikulturalnom centru Lipik. U 'Lipicancima' je opisana povijest XX. stoljeća kroz povijest četiri generacije lipicanaca, pasmine koja se od svih pasmina konja najviše približila bastionu ljudske moći. Dio te povijesti XX. stoljeća svakako pripada Lipiku i lipičkim lipicancima s kojima Westerman završava knjigu. Naime, nedaleko Pakraca smješten je i grad Lipik s poznatom ergelom lipicanaca koja je po 'pravoslavnim ratnicima' zločinački razrušena na samom početku Domovinskog rata. Objekti, štale, bili su uništeni granatama 'banjolučkog korpusa' a zatim i spaljeni zajedno s pobijenim konjima. Dio matičnog stada ergele (38 konja) našega nacionalnog, genetskog i kulturnog blaga bio je pobijen, a najveći dio otuđen preko danas Dodikove, na zločinu stvorene 'RS', u Srbiju odnosno u Vojvodinu; nakon 16 godina progonstva jedan je dio preživjelih konja vraćen u jadnom stanju ranjeni, bolesni, ušljivi, izgladnjeli, kost i koža.

Ivica Dačić, zamjenik Slobodana Miloševića u Pakracu

Uništavanje ergele Lipik i ubijanje plemenitih konja lipicanaca pamtit će se kao jedan je od najvećih svjetskih zločina ikada počinjen nad životinjama; kopali su 'pravoslavci' konjima oči, sakatili ih samo zato što su hrvatski! A 'mi' ćemo sve to, katolički, zaboraviti i oprostiti! Eto, to je ta naša katolička tolerancija: „Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne (ili pljune) li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi“
(Matej 5, 38-39).

Damir Kalafatić