Već više od godine dana različiti akteri, od parlamentarnih, SDP, HNS, Laburisti, čak i HDSSB koji je bio skoro jezičac na vazi a da o udrugarima „civilnjacima“, raznim gongašima ne govorim, motaju se oko našega bidnoga Ustava kao mačci oko vrele kaše (možda bolje, kao hijene). Na koncu se predizborno uključio i Predsjednik Ivo Josipović i njegovi ustavno-pravni stručnjaci, isti onaj koji je govorio o Novoj PRavDi pa svojedobno promijenio Ustav – unazad, što bi značilo kako nam se Nova ispilila kao STaRa, revolucinarna, PRavDA. Dakako, nije on, on je samo predlagao, promijenili su ga u Hrvatskom saboru natraške Kosoričini i Milanovićevi „rakovi“ – HDZ i SDP i ostali parlamentarni sitniš „sitnoga zuba“. Zbilja imamo jedan multifunkcionalni Ustav, ima i prednji i stražnji pogon, nadam se i na sva četiri kotača.
Vladimir Šeks
Smrt moratoriju na referendum
Osvrnut ću se, ponovo, ukratko samo na pitanje referenduma koji bi se nanovo ustavno i zakonski regulirao. Ponovit ću ono što sam ovdje prošli tjedan zaključno napisao u tekstu u kojem sam argumentirao neslaganje s inicijativom „U ime obitelji“ s njezinim planiranim izbornim referendumom. Pustimo trenutačno izborni sustav, trebaju mu prethoditi promjene političkoga, pa zatim konsenzualno uštimavanje oba i jednoga s drugim.
U ovoj fazi političkih bitaka treba čuvati referendum, pitanje njegova opstanka je trenutačno mjesto glavnog prodora „vode“ i u Ustav i u sustav. Uostalom izborni sustav se sastoji od predsjedničkih, parlamentarnih, europskih i hrvatskih, županijskih, gradskih, općinskih, pa i mjesnih i kvartovskih izbora. Dirati samo jedne, a ne reformirati cijeli sustav, blago rečeno nije mudro. Pustiti Josipovića jošte k tome da „odvozi“ po starom, uz kasniju eventualnu kozmetičku izmjenu o preferencijalnom glasovanju na parlametarnim (izmjenom Zakona u Hrvatskom saboru), a to je najvjerojatniji ishod ovoga igrokaza, čisti je promašaj. Voda ponovno, već najmanje treći puta, o čemu smo ovdje pisali, nadire na referendum kao takav i hoće ugušiti to barem simboličko središte demokracije.
Stižu sada „vodeni valovi“ izravno sa sjednice Odbora za Ustav i poslovnik i jedan manji, gongaški, usmjeren samo na Inicijativu preko žurne izmjene Zakona o izborima. Prof. Branko Smerdel založio se na Odboru za „moratorij referenduma“. A Vladimir Šeks ga je podržao, čemu se SDP zlurado nasmijao, „ukrevećeni“ mediji slavili, a trijumfirao je zapravo SDP-ov „ustavozborac“ Peđa Grbin. Prof. Smerdel je stranački neovisan, a i jedan je od rijetkih koji su se protivili onakvim promjenama, (pro)europskim, „referendumu za jedan dan“, „referendumu uz jedan glas“, i ne znam što bih o još dodao. Sjetih se „referenduma za jednokratnu uporabu“, „prezervativ referendum“… Drugi je pak kao „vojak stranke“ takvoga referenduma i pisao i risao i za njega glasovao, još uz trgovinu s SDP-om, prodajući mu, ako se ne varam, osim ostaloga „kožu“ dijaspore, a Ivi Josipoviću darujući važenje Ustava „u rikverc“.
Sloboda referendumu!
Ako dakle prof. Smerdel, predpostavljam u očaju ili lucidnom trenutku stručnjaka i može tražiti moratorij referenduma – Šeks ne može. Zabio je autogol HDZ-u skoro s centra – (ne znam gdje je bio HDZ-ov golman, valjda je zaspao) – svi mu se s „lijeva“ smiju, a s „desna“ ga deru, Milan Kovač ga nevješto na HR-u brani… Zato bi bilo najbolje kad bi Karamarko stavio Šeksa malo „u moratorij“, inače će HDZ gubiti simpatije potencijalnih glasača, na tisuće. Mnogi bi naime mogli pomisliti kako to Šeks nije iznosio svoje mišljenje već samo prenosio stajalište vrha HDZ-a o referendumu.
Jedna je naime stvar biti protiv pitanja-teme nekoga referenduma, a druga je sve ih ubrzo privremeno „umrtviti“. Kako je referendum pritom uređen, koga na koncu briga – uredila ga zakonodavna vlast. Budući će se jednoga dana referendum ipak naći na dnevnom redu, ministar Arsen Bauk kaže kako se Ustav može mijenjati „već sutra“(!), potrebno je u izmjene obvezno, po mogućnosti u Ustav, unijeti i članak da će za mogući referendum o izlasku Hrvatske iz EU-a vrijediti ista referendumska pravila koja su vrijedila za ulazak, dakle dostatan je jedan glas.
Inače pojavila se uz udrugarsku asistenciju Gonga i grupa zastupnika, njih 29, u čije ime su Zelić te zastupnici Jadranka Kosor, Josip Kregar i Gvozden Flego obrazložili prijedlog izmjena izbornog Zakona. Naravno, centralno je preferencijalno glasovanje na parlamentarim izborima i još neke sitnice. Pokušaj je to gušenja izbornog referenduma „U ime obitelji“, onako, rekao bih, iza plota. Vrlo je vjerojatno kako će se takve izmjene žurno i usvojiti, pa će to onda biti razlog, ovisno o rezultatima Inicijativinog referenduma ili njegova ustavna zabrana kao nepotrebnoga, ili će ga se ostaviti „u pacu“ mjesecima. Do idućega kasnog proljeća. Tako se to radi.
No meni su od toga zanimljiviji predlagači, saborski zastupnici. Ovo troje su ili pijuni koje se žrtvuje, ili su mazohisti/ca, ili se zbog činjenice što ih više ne će biti u visokoj politici osvećuju nekim svojim kolegama za koje su uvjereni kako će „preferencijalno“ i njih spremiti na „političko groblje“. Nitko od ovih troje ni na kakvoj listi s mogućnošću preferencijalnog glasovanja ne bi daleko dogurao. Primjerice Bandić je Kregara u Zagrebu „preferencijalno“ „mlatio“ k'o vola u kupusu. Jadranku Kosor ne da nisu (u HDZ-u) birali već su ju „preferencijalno“ „izikivali“. Kad su stigli ili bili imalo „pravi“ izbori – ništa od „preferencije“. Žao mi je te političarke, ipak je ona bila predsjednica Vlade, podpredsjednica, ministrica, ma kako izabrana i predsjednica HDZ-a, a već tri godine tone u politički glib umjesto da je ostala dostojanstvena gospođa, bivša visoka političarka. A ništa, valjda tek sada pokazuje pravo lice, ono je bila varka. Samo da još ne ispadnu kakve psine.
„Transparentni“ Kregar se pak zapravo stalno „šlepao“ na repu SDP-a, a ta vrsta „nezavisnih“ zavisnjaka vjerujem da na biračkom „tijelu“ izaziva ospice, ako ne i neku težu bolest, a svakako ne „preferencijalne simpatije. Inače nisam promijenio mišljenje o Inicijativinom izbornom referendumu, no nakon ovakvih napada na referendum i iza plotnih smicalica, podržat ću njegovo raspisivanje, što inače nisam namjeravao. Referendumu je „život“ u opasnosti, a to treba otkloniti – makar i zbog toga morali ići – na referendum. Ili možda netko priprema teren za rješavanje pitanja letvama, umjesto referendumima. Sve me nekako na to „vuče“.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više