Tko je savjetovao Željku Markić?

Inicijativa udruge U ime obitelji ide na ruku Ivi Josipoviću

 

 

• Inicijativa udruge U ime obitelji o promjeni izbornoga zakona došla je u vrlo nezgodno vrijeme. Ona prije svega ide na ruku Ivi Josipoviću i svima onima koji ga podržavaju, dok je, s druge strane, dodatan i nepotreban teret za HDZ, njegovu kandidatkinju za predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović i sve domoljubne hrvatske snage u državi i inozemstvu. Stoga se postavlja opravdano pitanje: Tko je i zašto baš sada savjetovao dr. Željku Markić da se ide u izmjenu izbornoga zakona. To ne znači da sam ja protiv tih izmjena, nego nije sada vrijeme za takvu propagandističku inicijativu, koja je zasjenila samu predizbornu kampanju između dvoje kandidata – lošega aktualnog predsjednika i obećavajuće nove predsjednice. Ako gospođu Markić nitko nije savjetovao da baš sada krene s ovom inicijativom, time je ona još odgovornija za posljedice koje ćemo svi kasnije snositi tim njezinim nepromišljenim potezom. A da je to tako, evo nekoliko primjera. Ako nas pamćenje služi, onda se prisjetimo kako su mediji i lijevi političari „na nož“ dočekali Inicijativu udruge U ime obitelji. Kad su shvatili da im to može koristiti u kampanji crvenoga Ive Josipovića otupili su svoje otrovne strjelice protiv same Inicijative. Istina, medijskim sredstvima marginalizirali su incijativu dr. Markić, ali kako je najava referenduma nešto što se ne može negirati i dalje prešućivati, tada su je danonoćno započeli iskorištavati, zlorabiti. U tu zamku se u međuvremenu uhvatio i HDZ, javno se solidariziravši sa SDP-om u odbijanju Inicijative udruge U ime obitelji. Poseban promašaj HDZ-a je nepromišljeni nastup neuništivog Vladimira Šeksa u Saboru kada je nepotrebno javno podržao dr. Branka Smerdela, pravnoga stručnjaka i vanjskog člana saborskoga Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav. Tada se (po)mislilo kako je to Šeks radio „na svoju ruku“, no, kada je u televizijskoj emisiji to isto izrekao i Davorin Mlakar, tada je bruka postala potpuna. Nakon toga je Milan Kovač pokušao sve to relativizirati, ali pogrješka je već učinjena. Uostalom ova i ovakva nejasna i neprecizirana inicijativa izbornog zakona svakako će pasti na Ustavnom sudu, pa je zato u HDZ-u trebalo puno pripremljenije djelovati u javnosti.

• Zadnja saborska rasprava na Aktualnom prijepodnevu ponovno je pokazala sav jad i svu bijedu aktualne vlasti. Za razliku od Inicijative udruge U ime obitelji, gdje se HDZ-ovci nisu dovoljno dobro pripremili, u Saboru su prosto briljirali. Dotukli su odavno već dotučenog Zorana Milanovića, samo što to on nikako da shvati. Jer nakon riječi Dubrovčanina Frane Matušića da se Milanović onda kandidira za predsjednika zločinačke Republike srpske ako već želi razvijati Trebinje, sve su jugo-maske pale. Istina, kako kaže i admiral Davor Domazet-Lošo da Milanović nije jugonostalgičar, već „jednostavano nesposoban čovjek“, ali on svojim postupcima upravo ide na ruku ostalim Jugoslavenima koji vladaju Hrvatskom. Uz Matušića, još treba pohvaliti Josipa Đakića, Gorana Marića, Sunčicu Glavak, Antu Babića, Branka Bačića, Jasena Mesića…, koji su svojim pitanjima i obrazloženjima u Saboru dodatno ogolili cara i pokazali hrvatskoj javnosti kako ih vodi krajnje nesposobna vlast.

 

• Na prvome ovojesenskom zasjedanju Europskog parlamenta potpredsjednik Odbora za vanjske poslove EP-a Andrej Plenković govorio je o pitanju zaštite Hrvata u Srbiji. Plenković je u svom izlaganju iskazao i zabrinutost i ogorčenje zbog nepoštivanja Sporazuma još iz 2004. između Hrvatske i Srbije o zaštiti prava manjina i između ostaloga rekao: „Nikolićev potez predstavlja kontinuitet politike rastakanja hrvatskog korpusa. Prema popisu iz 2011. više od 57 tisuća Hrvata živi u Srbiji. Ovakvu neprihvatljivu politiku Beograd vodi još od početka devedesetih prošlog stoljeća.“ Još je dodao da Srbija – kao zemlja kandidatkinja za članstvo u EU – svojom politikom ne samo da krši bilateralni ugovor s Hrvatskom, nego i pravila koja Unija nalaže Kopenhaškim kriterijima. Nime, EK bi u procesu pregovora o pristupanju Srbije – osobito u okviru poglavlja 23. i 24. – trebao inzistirati na poštivanju Sporazuma između Hrvatske i Srbije o zaštiti manjina. To bi, štoviše, trebao biti preduvjet za daljnji put Srbije prema Uniji. Nadam se da će Hrvati u tom procesu napokon realizirati svoje pravo na zastupljenost u predstavničkim tijelima Srbije te da će im Beograd – što je dužan -osigurati sredstva za njegovanje materinskog jezika, obrazovanja, vlastite kulture…“ Dok Plenković brani interese preostalih Hrvata u Srbiji, vladajući, Zoran Milanović, Josip Leko, Vesna Pusić i Ivo Josipović šute.  

Andrej Plenković

 

• Tko vlada Hrvatskom najobolje se vidi po žalopojkama režimskih novinara oko rezultata izbora u Švedskoj i mogućem osamostaljenju Škota od kolonijalnoga Londona. Ti i takvi novinari, djeca i unuci jugoslavenske unitarne ne samo političke elite, u raspadu kolonijalne Britanije vide raspad Jugoslavije, koji nikad nisu niti će preboljeti. Ako se želi biti pošten i neutralan, a to bi se makar trebalo očekivati od djece i unuka naših jugopartizana, onda pravo svakoga naroda na vlastitu državu ne bi trebalo predstavljati nikakav problem. Što hrvatski novinari imaju s opravdanim težnjama Škota, Katalonaca ili Baska za državnošću? Nemaju ništa izravno osim jugonostalgičarenja kojemu nema granica. Njih brine kolonijalna sila koja je te iste Škote stoljećima ubijala kao muhe i nasilno ih prije više od tri stoljeća pripojili bez prava na odcjepljenje. Njih sada brinu unitarna Španjolska i Francuska kada tamošnji Baski i Katalonci (žive u obje države uglavnom bez prava grasa) žele imati svoju državu. Činjenica je da su Katalonci i Baski europski Kurdi, kojima pravo na državnost ne daju one kolonijalne sile koje su stoljećima trijebile (negdje i istrijebile) druge narode i kulture. Pa gdje je tu zdrava pamet!

 

• Umjesto da love četnike koji slobodno šeću Vukovarom i odnose u Srbiju hrvatske kune, hrvatski represivni aparat lovi hrvatske branitelje po istoku Slavonije i privodi ih na ispitivanja. Sada se je Josipovićeva crvena vlast okomila na pripadnike satnije vojne policije ATILA, 204. vukovarske brigade. Pozvali su zapovjednika slavnih Atila Dragu Adžagu u PU Vukovarsko-srijemskoj u Vinkovcima i počeli ga ispitivati što zna o tzv. zločinu pripadnika hrvatske vojne policije iz Borova Naselja. I sve to po prijavi neke Srpkinje iz Srbije čijeg su muža navodno "prisilno mobilizirali i koji je nakon toga ubijen".

 

• Novi udar na Hrvate u BiH od strane Muslimana-Bošnjaka. Ovih dana Vlada Federacije BiH donijela je odluku na temelju koje će oko 2000 razvojačenih branitelja, nekadašnjih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, izgubiti dosadašnje pravo na povlaštene mirovine. Još se nije oglasio Visoki predstavnik da ih zaštiti!

 

• Fra Drago Bojić je katolički svećenik u BiH. Ne tako davno uređivao je sarajevsko Svijetlo riječi. Iako je ovaj katolički mjesečnik poznat po ujacima, ipak su se pojavili neki novi ljudi unutar Crkve u BiH i otjerali Bojića da dodatno ne zagađuje hrvatsko-bosanski prostor. No, fra Drago i dalje dejstvuje. Daje intervjue ili piše za unitarne medije. Da netko ne pomisli kako pišem bez pokrića, dovoljno je samo pročitati kako fra Drago i dalje tumači hrvatsko-bošnjački sukob iz ranih devedesetih godina XX. stoljeća, koji je iniciran u glavama i prostorima inozemnih obavještajnih službi: „U hrvatsko-bošnjačkim sukobima u koje ih je hrvatska politika uvukla, ali ništa im nije nanijelo štete kao njihove vođe. Ta politika je od početka bila borba za vlast i teritorij – od Herceg Bosne do trećeg entiteta – i nju Hrvati, pogotovo bosanski, nikad nisu ni zanimali.“

 

• U nedavno objavljenom izvješću beogradskoga Fonda za humanitarno pravo o suđenjima za ratne zločine u Srbiji navodi se da je tamošnje Tužiteljstvo za ratne zločine, od svog osnivanja 2003. godine, „rijetko pokazivalo spremnost da optužuje časnike vojske i policije odgovorne za ratne zločine i selektivno pristupa procesuiranju ratnih zločina. Iako je u Den Haagu pravomoćno presuđeno da je Srbija imala državni plan s Kosova protjerati Albance i da je sve ono što se događalo na Kosovu tijekom 1998. i 1999. imalo predznak državnog terora, Tužiteljstvo i dalje šuti.“ Fond je početkom 2012. godine izašao u javnost s dokumentom koji je sadržavao brojne dokaze o tome da je general Ljubiša Diković, današnji načelnik Glavnog stožera Vojske Srbije, odgovoran za zločine koji su se dogodili u zoni njegove odgovornosti, a dogodili su se zločini u kojima je ubijeno preko 400 kosovskih Albanaca, a Tužiteljstvo i dalje šuti.

 

• U 14 ruskih regija građani će u nedelju birati zastupnike za parlamente. Na izbore su pozvani i stanovnici Krima, isto kao i Moskve i Petrograda. Birat će se i nekoliko guvernera i gradonačelnika. Po prvi put, po ruskom zakonu se održavaju izbori za lokalna općinska vijeća na Krimu. Novi vlastodršci, nakon aneksije poluotoka Krima, priključili su se stranci Kremlja „Jedinstvena Rusija“. Kao i početkom godine, krimski Tatari će bojkotirati izbore. Refat Čubarov, predsjednik tatarske skupštine „Medžlis“, novinarima u Kyivu je objasnio da su krimski Tatari izloženi pritisku proruskih službi. Prijeti im se da će bojkot izbora imati utjecaja na dobivanje državne pomoći. Njemu ruske službe predbacuju da situaciju na Krimu želi „destabilizirati“ – Moskva mu je uvela petogodišnju zabranu dolaska na Krim. Ove izbore karakterizira mogućnost prijevremenih izbora, što je najbolji način za manipulaciju izborima. Posebice na okupiranom Krimu.

• Politički analitičari govore o pet glavnih borbi i sukoba interesa u Siriji, a to su:  

1. Međunarodna koalicija protiv globalnih džihadista

2. Saudijska monarhija protiv džihadista koje financiraju Saudijci

3. Iran protiv država Zaljeva

4. Sirijski sekularni pobunjenici protiv islamskih ekstremističkih pobunjenika

5. Sirijski režim protiv oporbe.

Očito vrlo zanimljivo, nelogično i nejedinstveno.

 

• Steven Jobs (1955. – 2011.), osnivač tvrtke Apple Computer i jedan od najutjecajnijih ljudi u svijetu računalne industrije, ono što je proizvodio i prodavao drugima nije nametao svojoj djeci. Prema novinaru Nicku Biltonu i Jobsovu biografu Walteru Isaacsonu djeca ovoga sirijskog kršćanina nisu koristila suvremene novotarije poput iPad-a, a svaku večer večerali su zajedno za stolom i razgovarali o knjigama, povijesti i sličnim temama.

 

• Slovenski veleposlanik pri NATO-u Andrej Benedejčič pozvan je na konzultacije u Ljubljanu zbog sumnji da je špijunirao u korist Rusije. U slovenskom Ministarstvu vanjskih poslova najprije su potvrdili da su Benedejčiča pozvali na razgovor te da sumnje provjeravaju, a ne dugo nakon toga da su u pitanju samo – „glasine“. Inače istragu protiv Benedejčiča pokrenula je Poljska nakon nedavnog summita NATO-a u Walesu. U Varšavi sumnjaju da slovenski veleposlanik špijunira za Rusiju i to u vrijeme kada su se Rusija i NATO zasad samo verbalno sukobili  oko Ukrajine.

 

• Postotak Šveđana rođenih u inozemstvu godine 2000. bio je 11,3 posto, ali već prošle, 2013. godine, njihov broj narastao je na 15,9 posto. Imigracija je porasla za 12 posto prošle godine, što je najviša razina dosad.

 

• Kako smo svi mi u zabludi koji mislimo ili vjerujemo da na zapadu Europe ne može biti krvoprolića kao na jugositoku Europe koncem devedesetih, najbolje se vidi na primjeru višenarodne Španjolske. Od trenutka kada u Barceloni ozbiljno misle na odcjepljenje od kolonijalnoga španjolskog Madrida, tamošnja središnja vlast prijeti Kataloncima i oružjem. Jedan španjolski vojni časnik otvoreno je govorio o „1936.“, upozoravajući Katalonce da ne bude „lava koji spava“. Udruga umirovljenih časnika traži da se na vojnim sudovima sudi svakome tko zagovara odvajanje od Španjolske, no prijetnju je poreklo sadašnje zapovjedništvo. Premijer Rioje Pedro Sanz iz vladajuće Pučke stranke zaprijetio je pokoljem, upozoravajući Katalonce da će „umrijeti“ (morirán) ako se budu igrali vatrom.  No, to nije zaustavilo milijun i više ljudi da ne iziđu na ulice Barcelone na nacionalni praznik „Diadu“, dan sjećanja na pad Barcelone u ruke Burbona 11. rujna 1714.

 

• Postoje različiti razlozi i scenariji za osamostaljenje pokorenih europskih naroda. Dok Škotska ili Katalonija žele postati neovisne države Nijemci iz južnoga Tirola žele ponovno ujedinjenje s Austrijom, sto godina nakon što je Južni Tirol otrgnut i predan Italiji kao strateška prepreka ili ratni plijen. Slično Južnotirolcima su Šveđani u istočnoj Finskoj, Nijemci u Belgiji i Francuskoj (Alzas i Lotaringija), irski katolici u Derryju, Šetlanđani u Škotskoj, Mađari u Srbiji, Rumunjskoj, Ukrajini, Slovačkoj…

 

• O potrebnoj turističkoj ponudi njemačkim turistima Sibylle Zeuch, glasnogovornica Njemačkog saveza turističkih agencija kaže: „Tu su, naravno, vodeni sportovi poput surfanja, ronjenja, jedrenja, vožnje kajakom… No tu su i oni turisti koji žele voziti bicikl ili pješačiti na duže staze. Ima i onih koji u prvom redu žele kulturnu ponudu. Za njih se moraju razraditi odgovarajući programi. Važna je i ponuda za mladu publiku. To su ljudi koji Hrvatsku upoznaju ljetujući u kampovima da bi se kasnije ponovno vraćali. Španjolska i Grčka imaju takve stalne goste. Moglo bi se privući više turista kada bi ponuda bila raznolikija. Te ponude bi se mogle razraditi u suradnji s turoperatorima koji bi se mogli pobrinuti i za dodatnu reklamu za zemlju. Mi smo analizirali šanse i potencijal koje nudi Hrvatska i došli do rezultata da mnogi Nijemci putuju u tu zemlju na odmor u privatnom aranžmanu. Bilo bi dobro kada bi putničke agencije imale nešto širu ponudu za Hrvatsku za različite ciljne skupine. Primjerice, da nema uglavnom samo hotela s tri ili četiri zvjezdice, nego da se ulaže i u luksuznije hotelske komplekse.“ A na pitanje kako da produžimo sezonu Nijemica kaže: „Postoje zemlje koje imaju ponudu za turiste koji ostaju dulje vrijeme, recimo, preko zime. To funkcionira, primjerice, u Turskoj i Tunisu, jer je tamo zimi toplije nego u Njemačkoj. Sezonu se može produžiti i bogatijom ponudom studijskih putovanja i obilazaka kulturnih znamenitosti. I za one koji vole pješačenje ili vožnju biciklom ugodnije je odmor provesti u proljeće ili jesen, a ne na 30 stupnjeva Celzijevih. No za to je nužna odgovarajuća razvijena infrastruktura, recimo, razgranata mreža obilježenih pješačkih i biciklističkih staza, posebnih odmorišta i zalogajnica uz te staze, dovoljan broj radionica za popravak bicikla i slično“. Još dodaje: „Gradnja velikih hotela zato ima više smisla tamo gdje još nema razvijene infrastrukture. To je u Turskoj na mnogim mjestima tako. Također se mora paziti da se velikim projektima ne uništi priroda. Recimo, Španjolci i danas pate zbog toga. Prije svega otok Mallorca, s višekatnim betonskim hotelima. Kasnije se počelo rušiti takve hotele jer se primijetilo da se oni baš i ne traže toliko, da ljudi ipak žele ljetovati individualnije. U Grčkoj pak postoje brojni mali hoteli u različitim kategorijama. To je ta širina ponude, ta mogućnost privlačenja različitih ciljnih skupina. Naravno, nikada ne će biti moguće udovoljiti baš svima pa se zato treba ograničiti na određene skupine za koje će se razraditi kvalitetna ponuda“.

 

Marijan Majstorović