SVHL – Stranka velikih hrvatskih lopova

Važno je osnovati stranku, onda to ide polako…

Ne znam koliko trenutačno točno ima registriranih političkih stranaka u Hrvatskoj, ali prema nekim podatcima na vjerodostojnim portalima, zajedno s političkim udrugama građana taj broj je negdje oko 200, prema tome još jedna politička stranka ili udruga ne bi brojčano imala neki veliki ili čak presudni utjecaj na politiku, ekonomiju i društvo u našoj državi, ali bi  po svom članstvu mogla imati značajan, možda čak i presudan utjecaj, jer bi je osnovali i sačinjavali utjecajni bogati i moćni pojedinci, koji su do svog bogatstva i sukladno tome moći i utjecaja došli na ne baš transparentan i posve zakonit način. Tu bi bili svi oni koji su za vrijeme rata, poraća, izgradnje svega porušenog i spaljenog, stvaranja, uspostavljanja i razvijanja samostalne suverene  države, u još totalnom kaosu, bezakonju, pod okriljem obrane, izgradnje, iskazivanjem velikog domoljublja i iskonskog rodoljublja, nemilosrdno grabili, otuđivali, kupovali u bescijenje sve što je valjalo i bilo dobro za zgrabiti u svim područjima i resorima i besramno i bezobrazno su se bogatili.  

S V H L  

S bogatstvom su stekli određenu moć, sa članstvom u državotvornoj stranci podobnost, postavljanjem na pojedine funkcije ugled i isključivost za bilo kakve sumnje i podozrivosti. Na tom temelju su se skladno svojoj osobnosti, osobitosti, težnji, pregnuću i osobnom ustrojstvu „razvijali“ i dalje, oplođujući na ne baš zakonit i na pošten način prvobitni kapital i geometrijskom progresijom se uspinjali  na društvenoj i političkoj ljestvici. U međuvremenu su se dobro umrežili po svim bitnim pitanjima u segmentima svojeg rada i djelovanja, kupili one koji su se nešto bunili i prigovarali, sklopili pakt s nekima na vlasti, u zamjenu za lovu potrebu prilikom izbora ili pak neke druge podrške, te postali trajno nedodirljivi. Bogatstvo, novac, ekonomska i društvena elita kojoj su pripadali po osnovi materijalnog statusa, postali su željni javnog djelovanja i usidriti se u politici. To je mnogima i uspjelo i dugo godina su se tako šlepali, dok konačno od „drugova“, „ortaka“, raznih udruga, istaknutih javnih djelatnika, obrazovanih pojedinaca i siromašnog puka nisu „pročitani“, pa su na bilo koji način morali otići iz visoke politike.

Tad su bili prisiljeni prikrpati se nekakvoj strančici ili osnovati svoju stranku, po određenoj špranci, uz copy-paste metodu pri sastavljanju programa. Tu baš, osim „časnih“ i sposobnih lukavaca nije bilo velike koristi i napredovanja, pa su udruženim snagama, uz ponekog genijalca, s većinom poluobrazovanih počeli razmišljati što i kako napraviti, da sve ove nesposobnjakoviće, lijeve i desne i one između i s obje strane, jednostavno, pometu s javne i političke scene, jednom zauvijek. Novaca imaju dovoljno,čak na pretek, jer im nije oduzeto niti ono za što se zna da je oteto bilo pojedincima ili državi, porezi su im opraštani, DORH je na njih zaboravio, makar neki od njih imaju i po stotinjak prijava s valjanom dokumentacijom, njihov sustav rada, metode i ortaštvo se pokazalo vrlo unosnim, pa što onda čekati.

Najbolje je osnovati svoju političku stranku, koja će „spasiti“ ovu jednu, osiromašenu, napaćenu, rasprodanu, beznadnu, i od samog Boga zaboravljenu državu. Kakve koalicije, principijelne i neprincipijelne, od toga nema koristi i sreće, a kamoli zadovoljstva. Narod je očajan, depresivan, bez ikakve pozitivne perspektive, nikome više ne vjeruje, jer je više puta iskorišten i prevaren. Sve će to oni srediti kad se udruže i osnuju svoju stranku, Svoju sposobnost su već mnogo puta u mnogočemu dokazali, samo im treba dati priliku za vlast. To će se riješiti na idućim izborima, samo dotle treba prokušanim metodama sve ove pomesti. Početi kampanju svih mogućih i nemogućih, dosad neviđenih „istina“, iznositi sve „grijehe“, nepodopštine, neprimjerene radnje i postupke od pradjeda i prabake, pronaći svakome porijeklo,otkriti dijagnoze od dječjih bolesti do dana današnjeg, proviriti u imenike i dnevnike škola koje su pohađali, prolistati indekse, ako ih imaju i uvjeriti se u trajanje studija, pročitati diplomske i ostale radnje za stjecanje višeg stupnja, čak i doktorate, jer nikad čovjek ne zna tko je kako dobio koju diplomu. Provjeriti im svu bližu i daljnju rodbinu, ženu, djecu, naročito punicu i ljubavnice,  otkriti s kim se druže, što pričaju, kuda idu što jedu i piju, kakvu odjeću nose, tko ih šiša i frizira, gdje ljetuje, gdje zimuju, kakve skije imaju…

Kad se to sve sazna onda s tim materijalom uposliti poznate PR-ovce i ostale stručnjake kako bi te likove s društveno-političke i javne scene  totalno raskrinkali, jednostavno pomeli i sebi osigurali prostor. Za taj veliki cilj bi trebalo pojedinačno uvući rogove, ukrotiti ego, suspregnuti netrpeljivost, zatomiti bahatost, ojačati rodijačku spregu i posebnost, proširiti kumstvo, zaustaviti zavist, bijes, eventualnu mržnju, prijezir…, vidjeti i čuti samo ono što odgovara postavljenom cilju i ne narušava utilitarno jedinstvo i spremnost na žrtvu za domovinu i narod. „J…. narod, u sebi misli svaki od njih, ali ne možeš bez njega, na žalost.“

Konačno bi trebalo shvatiti da svijetom vladaju bogati i moćni, a da su svi ostali samo lutke na koncu, koje se prema potrebi postave u određeni položaj i kroz njih se poručuje, govori i odlučuje. Došlo je vrijeme, da se to i ovdje dogodi, zaključili su naši uspješni, bogati, poznati, utjecajni ljudi i počeli se organizirati u tom smislu. Za početak će osnovati političku stranku odgovarajućeg naziva, samo ne smiju zaboraviti konzultirati razne stručnjake od numerologa do astrologa i svih ostalih iz svijeta alternative, kako ne bi u nečemu bitnom pogriješili, u pojedinim datumima i samom nazivu, jer cilj imaju, orijentacija im nije bitna, programe će olfo napisati, ne moraju ih čak ni kopirati, ni od koga. Do sada su ih nebrojeno puta pisali, a nikad se po njima ništa nije radilo. To ionako nikoga ne zanima. To nitko nikad ne prati i ne evaluira. Žali Bože papira i potrošenog vremena.

Treba samo na dobro smisleni način prevariti narod, a to uopće nije teško, pogotovo kad si bogat, moćan i utjecajan i udružiš se u tome s jednakima, dijeleći okolo obećanja, uz kobasice, pivo, janjetinu, odojke, ribe, vino, vreće krumpira, zelja, ekološke raštike, lonce eingemahteca, zdjele graha…, uz tamburaše, klape, rere, gange, popevke, sopile, gusle, bajs,  i ostale narodne instrumente, koji će razgaliti jadni narod, „prosvijetliti“ mu um, razbistriti pamet i uvjeriti ga koga treba birati, tko je najbolji, tko to sve može i hoće, bez da se pitaju za koga i zašto. Oni to sve mogu sami nabaviti i organizirati, Ne trebaju nikakve donatore. Oni će donirati, ali ne od svojeg novca ili imetka, već od sredstava tog istog naroda koji će misliti kako su nešto dobili od ovih novih-starih i potrošenih, u svakom pogledu, a naročito  moralnom. Koga briga! Udri brigu na veselje! Kad je bal, nek' je bal, ionako je sve karneval!

Nera Krupić