Obraćanje ministra Matića Šešelju na srpskom nedopustivo je i razlog za smjenu
Pustilo Šešelja s lanca. Pa dobro, pa što? Ništa posebno tek ono što je odmah po njegovu puštanju predložila Kolinda Grabar Kitarović: pozvati hrvatskog veleposlanika iz Beogradu na konzultacije, a zatim vidjeti hoće li srbijanska vlada maknuti Šešelja s ulice, onemogućiti mu da maršira sa svojim nacičetnicima, zabraniti mu političko djelovanje, a zbog širenja opake mržnje i zazivanja rata, istoga onoga kojega je izazivao i u njemu sudjelovao početkom devedesetih – začepite mu gubicu. I ništa više za početak.
On, dakako, ne miruje, mitingaši, nastavlja projekt Velike Srbije, navodno mirnim sredstvima uz paralelne rusko-srpske manevre na „srijemskom frontu“. Šalje čestitke JNA i četnicima za razaranje Vukovara, Ovčaru, logore u Srbiji… Međutim, Hrvatsku zapravo ne zanima Šešelj, već stajalište srbijanskih vlasti o Šešelju – na čelu s bivšim mu učenicima i izgleda samo umivenim i obrijanim četnicima. Dobro, ako je tako, a po svemu sudeći jest, to svakako treba provjeriti i diplomatskim putem kako bismo znali što je Hrvatskoj činiti. Vlast koja ni toliko ne želi doznati – antihrvatska je i prava pravcata peta kolona. Sve ostale akcije, od Predsjednik' Ivina pisma Haaškom sudu (političar piše Sudu!?) do Plenković-Piculine intervencije u Bruxellesu – manje-više tako, tako. Možda koriste, možda u kampanji, možda ne, u svakom slučaju sve će to potrajati s potpuno neizvjesnim ishodima po Hrvatsku.
Tko sada drži Šešelja na lancu?
Kod Šešelja inače ništa novo, opet je „mečka“ koju su sada i opet pustili s lanca. A oduvijek je igrala na „lancu“ glavne grane srbijanske politike. Tako ga je zgodimice puštao i Milošević pa onda opet malo „privezivao“, igrao je za SANU i srbijansku intelektualnu i vjersku elitu, za SPC, za JNA srbijanske tajne službe. Preciznije, Šešelj je proizvod navedenih srbijanskih struktura, osobito KOS-a. Koliko je i takav vezan-nevezan konkretnoga zla, smrti, ranjavanja, uništavanja, trovanja ljudskih duša priskrbio Hrvatima i Bošnjacima, pa i nekim Srbima, nema smisla opetovati. I to s nacičetničkim ološem takvim koji je maroderski išao iza tenkova, zrakoplova, topova i vojnika nacionalsocijalističke JNA, a sami u prve borbene redove uglavnom – „malo morgen“. Dakle, zadatak je aktualne hrvatske vlasti ustanoviti tko (sve) sada drži Šešelja na lancu, a od Srbije onda zatražiti da ga čvrsto priveže. Dok je u Srbiji.
Za Putina i još neke druge „krotitelje“ trebat će se dodatno pomučiti i tražiti pomoć prijatelja. Priče Vesne Pusić, Prve do Prvoga, kako je riječ o „luđaku“, izražavanje „sućuti Srbiji“ što na ulicama ima „podivljalog ratnog zločinca“, o pojavi „luđačkog elementa u regiji“ i sl. potpuno su neprimjerene, nedostojne ministrice vanjskih poslova i njezina posla i u bitnome svojevrsno Šešeljevo amnestiranje, a naročito skidanje odgovornosti sa Srbije, kako za bivše tako i za sadašnje Šešeljevo djelovanje. U njezinim istupima uopće se ne vidi čvrsto zastupanje nacionalnih interesa, već tko zna čijih, pored „regionskih“.
Na valu tretiranja Šešelja kao „luđaka“ zajahao je i ministar Predrag Matić. Poručio mu je: „Idi bre pa se leči“. Ako ga Milanović do sada (Josipović) nije smijenio sad je trenutak. U Hrvatskoj je u uporabi hrvatski jezik, za njega kao ministra ovdje i služben i obvezan, pa je stoga ovo i gore od vladinog silovanja Vukovara s ćirilicom. Obraćanje jednoga ministra Šešelju na srpskom nedopustivo je i razlog za smjenu. Drugo, Matić je izgleda u prilično prisnim odnosu sa Šešeljem pa mu se obraća sa „ti“. Treće, ova srpska pošalica u biti je blagi drugarski prijekor, pa i lagana crnohumorna šala, a nikako optužba za zločin, pa ni stvarno proglašenje nekoga „luđakom“. Imenovanje pak „luđakom“ njegova je amnestija kao i svih onih koji ga drže na „lancu“. Četvrto, realno Šešelj nije nikakav „bolesnik“, upitan je i njegov rak, čak dva kako kaže „Nikolićev i Vučićev“ obojica mu „nasjeli“ na jetru. Vidim da nije ni na dijeti, u Zemunu ga dočekao reš pečeni odojak, osim ako nije služio samo za zastrašivanje muslimana. Ovo od čega on „boluje“ liječi se samo na jedan način – Olujom, a „bolest“ se tek donekle može držati pod kontrolom u zatvoru. Što je važnije tako se može ublažiti zaraza ovom društvenom „ebolom“. Čiji je on jedan od kliconoša.
Šešelj – inkarnacija velikosrpstva
Peto, njegovo je stanje potpuno zdravo racionalno fundirano operacionalizirano i provodi se na mnoštvo načina. Jedan njih je i kontrolirani radikalizam, koji ponekad izgleda „luđački“, tako ga se glumi. Pored svega Šešelj je i odličan glumac, opsjenar. Sad u čvrstom, sad u plinovitom četničkom stanju, pa opet ispočetka. Jednostavno, u njemu se inkarniralo čitavo velikosrpstvo, on je inkarnacija velikosrpstva – njegov itekako racionalni u ovom životu, a nikako luđački – monstrum. On je, ponavljam, skoro laboratorijski uzgojen nacičetnik. Kao takav nije gospodar fašističkog velikosrpstva, ali je njegov nadareni, uporni i vjerni sluga-svojevrsni robot velikosrpstva. Šešelj je neosporno poticatelj i organizator masovnih zločina, pa i genocida. Sve je dakle, samo ne „luđak“, „bolesnik“, „spodoba“… A čak kad bi to i bio jedini „lijek“, „hrana“, mu je agresivna srpska nacional-socijalistička politika u velikim „dozama“. On se „liječi“ i hrani na razvalinama Vukovara, na Ovčari, u Škabrnji, Srebrenici… Njegov „medikament“ je Miloševićeva opjevana „salata“ koja se „konzumira“ uz meso zaklanih Hrvata. Stoga je Matićeva uputnica “Idi bre pa se leči“ ustvari pozivnica Šešelju u „sanatorij“ razorenoga Vukovara.
Niti djeca iz mješovitih brakova ne mogu stalno sjediti na dvije stolice
Šešelj je to uostalom i potvrdio čestitajući četnicima i inim srpskim paravojnim postrojbama i JNA 18. studenoga 2014. oslobođenje Vukovara. Vratio se. I opet će, ako bude sreće. Svima onima koji se u vezi puštanja Šešelja iz Haaga koriste medicinskom terminologijom dodat ću jednu takvu pošalicu: Bolje spriječiti, nego liječiti. Predraga Matića valja podsjetiti kako ima još jedna dobra srpska pošalica, s doslovnim i u prenesenim značenjem: „Idi bre što pre“.
Pomaže Josipoviću u kampanji i najdražoj Pusićki, zbog četničkog pedigrea
Baš naumih ovdje stati, kad eto Šešelja opet i potakne me na one „pošalice“ kako je vrijeme više politika nego li novac. Razne su interpretacije zašto su ga baš sada „šupirali“ iz zatvora, neposredno nakon boravka Putina u Beogradu, nekako u vrijeme srpsko-ruskih manevara na Srijemskom frontu odakle se onda kretalo i na Vukovar, da malo uzburka srpsku političku scenu, „vadi mast“ Vučiću i Nikoliću… Međutim mene je zanimala baš ta skoro koincidencija s hrvatskim predsjedničkim izborima. Prvo sad će se svi baviti Šešeljem, a otpast će puno važnije unutarnjopolitičke stvari, što je odmah shvatila Kolinda pa slučaj mudro prebacila na teren diplomacije, za početak. I doista i Šešelj kaže kako on ustvari pomaže Ivi Josipoviću u kampanji, a ima i zašto. Oduševljen je i Vesnom Pusić. Ona mu je "najdraža hrvatska političarka". Tvrdi da ministricu zna "još iz disidentskih dana te je cijeni zbog njezinog četničkog obiteljskog pedigrea". Tamo Cvetićanin, ondje pomoć Josipoviću u kampanji, ovdje Vesna četničkih korijena. Zar još itko misli kako je Šešelj „luđak?
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više