Manjinci nam usvojili rebalans Državnog proračuna. Baš im hvala!
Dok se Hrvatska trese zbog torcidnog bojkota nogometanja s Dinamom, dotle je, skoro u tišini, izglasan rebalans Državnoga proračuna; 77 (slovima: sedam deset i sedam) „za“, ostali „protiv“ – jedan glas više od potrebnoga. A bio bi dotični rebalans „vrisnuo“ da SDP nije potplatio manjince. Tako eto etnobiznis cvate li cvate. Šuker, onaj „košarkaš“ i financijaš, a ne nogometaš, to je odgovarajuće komentirao, pa ga etnobiznismen Radin poklopio. Ucjenjivali smo i onda, veli, samo se to zvalo „prethodni dogovor“, dogovaralo se prije sjednice. Nije trebalo „mamandmana“- „mamandmani“ se podnosili u hodnicima, tzv. lobijima.
Dobro kaže Radin – etno ucjena je ovdje postala tradicija. Osam zastupnika manjina inače Hrvatsku može odvesti kamo ih etnobiznismensko srce povuče – samo im treba podatni koalicijski, većinski partner. Mogu to ne samo teoretski, već i praktično, može samo i trojka SDSS-ovih. Pupovac je već zaprijetio SDP-u i za DP za 2015. Kad manjinci mogu presuditi o Državnom proračunu mogu i o nizu, naoko „trica i kučina“ u koje se onda ovo što je od Hrvatske ostalo zaplete, pa se splete, pa padne, pa puže, pa gmiže…, pa. Pa, pa, pa Hrvatska. Iskazati toliku moć za sitniš od dvjesto tisuća kuna, prema esdepejskoj vlasti od strane ovdašnjih manjinca, pri čemu se SDSS sakrio iza Radina, prevršilo je sve mjere dobroga ukusa, političke kulture, tzv. suživota, tolerancije. I pokazalo kako u tom „Saboru“ ne vrijedi, je lte, građansko već etničko načelo.
Manjici strogo postupaju prema „većincima“. Ne učini li se ustavni „rebalans“ utjecaja, broja mandata itd. etničkih „manjinca“ u Hrvatskom saboru moći ćemo se ubrzo početi smatrati, a tako i živjeti – kao manjina.. Kad se dodaju ucjenjivački potencijali-kapitali malih stranaka s hrvatskim predznakom, a bez toga sadržaja, poput HNS-a, Vrag nosi tu šaljivu demokraciju. Pribrojiš udruge – formiraju se od do tri babe, od kojih jedna zna biti i babuskara, od jednoga Zelića, dva tri Pusića što s „pedigreom“ što bez pedigrea, jednoga Kregara, jedne Teršeličke… – od kojih je svaka pojedinačno u „demokraciji“ utjecajnija i moćnija od svih Haespeova zajedno i cijele „klasične“ hrvatske desnice. Tu su i marširajući revolucionarni alternativni seksualci koji pred sobom i pod sobom „deru“ i što se miče i što se ne miče, a oko njih specijalci. Još fale samo mediji, postfašistički, oprostite, neototalitaristički, koji djeluju i iz dubine i s visine, pa uživaj. Rezultat: ako nigdje onda se u Hrvatskoj demokracija iskazuje kao vladavina manjina. Teror je takav da će ovdje uskoro biti bilo kakav „većinac“ sramota. Ako pak neki i digne svoju identitesku većinsku glavu onaj Frljić, borac jugoslavenskog komunističkog „kalifata“, će mu je odsjeći.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više