Nije dostojan niti spomenuti riječ hrvatski branitelji a kamoli prolivenu krv za Hrvatsku

Cijela Hrvatska ne samo da je crvena nego je i brašnjava

Nije svako zlo oduvijek i zauvijek. Završit će i ono.

(Marko Jurič)

Predsjednik partizana, komunista i četnika; sudionik u zločinima Udbe, ratni zločinac, veleizdajica i mrzitelj domovine.

(Mario Filipi )

Poštovani Mario je u svom najnovijem portal tekstu, to tako dobro, novinarski znanstveno potkrijepio argumentima, da tekst zaslužuje repriziranje. Jasno ako u međuvremenu, naše svijetlo u medijskom mraku, portal dragovoljac.com ne bude odstrijeljen. Odstrje je već najavljen poznatim udbokomunističkim etiketiranjem. Ona se mora ograditi od portala, koji pišu uvrjede i neistine o meni i mojoj obitelji. Čudno je kako jedan dupli pravnik, i upravni i diplomirani, za takve stvari, ako su se dogodile, nije pravovremeno podnio kaznenu prijavu, pomoću koje bi se laž, klevete i uvrede odbacile kao neistinite, a on i njegova obitelj ostali čisti.

Pisac ovoga teksta će mu, pored silnih titula, kada već on to očito voli, dodijeliti još jednu. Predsjednik mlinar. Zaista, u zadnje vrijeme, melje li ga melje. Cijela Hrvatska ne samo da je crvena nego je i brašnjava. Najnovija krupno samljevena laž glasi: „Previše je krvi proliveno za Hrvatsku, i previše je branitelja stradalo, da bismo je mi predali onima koji ju ne zaslužuju“. Ova laž je dodatno uvrijedila i šokirala hrvatske branitelje – invalide u Savskoj 66, one ljude koji su glas savjesti u našoj domovini, i koji čine istinsko Ministarstvo hrvatskih branitelja. Jugoslaveni ne daju Hrvatsku hrvatskim braniteljima, jer ju oni ne zaslužuju. Šokantno. Morbidno. Očekuje se zahtjev za isprikom, i dakako kaznena prijava. Otkuda njemu pravo da tako nešto izjavi. On nije dostojan niti spomenuti riječ hrvatski branitelji a kamoli prolivenu krv za Hrvatsku. Samo su neki od glasnih komentara pod braniteljskim šatorom. On je lažući, počeo vjerovati u svoju laž. Izjavio je na TV-u Tonči Vrdoljak.

Kao ljubitelj zloglasne Documente, kada je poslije odlikovane Teršeličke posjetio i branitelje-invalide, među njima se, kao padobranac, nije mogao osjećati kao među svojima. Ukočenog lica sa zatvorenim usnama, je pod šatorom odslušao „Lijepu našu domovinu“, koju snimku ukočenog lica je potrebno što prije poslati na analizu nekom vrhunskom psihologu. Kolinda je ovo nacionalno svetište u Savskoj 66 posjetila u novogodišnjoj noći. Njoj je puna duša Lijepe naše, i ona na himnu cvata, dodao je isti Vrdoljak.

I na kraju  jedan mali pjesnički kutak. Mali radoznali i pjesnički raspoloženi dječak, saznao da na Medvedinici žive sve vrste flore i faune, a na njenim južnim padinama, u šumi Pantovčak, da je odnekuda dolizao i kokardo zvizdasti poskok.

NE NA SLJEME VIČE NA ME MAJKA,

USJEST ĆE TE ZMIJA S PANTOVČAKA.

Zapjevušio je on. Zbog puknuća ozonskog omotača, i na našem području dolazi do klimatskih promjena, otopljavanja, i svega onoga što ide s tim, pa se očekuje da mali dječak ponovo zapjevuši. PANTOVČAK JE KOLINDINA GORA,

ZMIJA IZ NJE ODLIZATI MORA.

Žarko Marić