Dean Radoš rođen je u Sarajevu 1943. godine, a emigrirao je iz Jugoslavije 1957. intervencijom Međunarodnog Crvenog križa. Emigrirao je u Argentinu, a bio je aktivan u Buenos Airesu u hrvatskoj argentinski uniji. Potom je emigrirao u SAD 1965. godine kao strani student, a diplomirao na USF-u. Bio je voditelj-partner u velikoj međunarodnoj korporaciji za 25 godina, a bio je suosnivač i tajnik, u LA smještenog CIS-a, Hrvatskog informativnog servisa, kroz 12 godina. Radoš je na američkoj televiziji (na španjolskom i engleskom jeziku) objavljivao teme vezane uz problematiku komunističke Jugoslavije, te je svojim uradcima pridonio u Hrvatskoj uređujući mjesečnik CIS-a objavljivan na hrvatskom i na engleskom jeziku.
Pozadina
Otac sadašnjeg predsjednika RH Ive Josipovića, gospodin Ante Josipovića, bio je vrlo utjecajan član unutarnjeg kruga Komunističke partije za vrijeme Titine Jugoslavije. Postoje dokazi da je počinio neke vrlo ozbiljne zločine. Ti zločini nastali su njegovim (ruko)vođenjem "Ideološke Komisije" Komunističke Partije Jugoslavije – KPJ. Njegov ured je bio odgovoran za izvršenje više od 100 likvidacija hrvatskih disidenata i novinara izvan bivše Jugoslavije, uglavnom u Njemačkoj. Ti zločini će gotovo sigurno dovesti do zatvorske kazne u nekoliko zemalja EU-a, za starijeg Josipovića. U Srbiji „Netko“, s pristupom starim jugoslavenskim arhivima ima dokaze o Josipoviću starijem i koristi ga kako bi mogao ucijeniti ne samo predsjednika Josipovića, nego i druge hrvatske dužnosnike. Krajnji rezultat je da danas postoji veći utjecaj Srbije u Vladi Republike Hrvatske.
Zašto je to važno?
Može se povući paralela između ruskog predsjednika Putina i njegovog tima, koji povlače sa srbijanskim ekspanzionističkim tendencijama na Balkanu po uzoru na koje su pripremali i proveli planove u Ukrajini. Nakon što je doživjela vojni debakl u Hrvatskoj, Srbi znaju da imaju predsjednika kojeg se lako manipulira, pa čak i ucjenjuje u drugoj zemlji, što je dokazano „prečac“ za postizanje arbijanskih ciljeva.
Predsjednički izbori u Hrvatskoj su održani
http://www.jutarnji.hr/ceka-se-potvrda-iz-vlade-predsjednicki-izbori-odrzat-ce-se-28–prosinca/1237590/> 28. prosinca 2014. Izborna kampanja je dovela do raznih pitanja koja se odnose na katastrofalno stanje u hrvatskom gospodarstvu, korupciji od sudbene vlasti i nedostatka slobode tiska i medija. Sva ova pitanja su se izravno kontrolirala i bila zasjenjena osobnim interesima hrvatske vladajuće elite, s glavnim ciljem predsjednika Josipovićem – spasiti svog oca od zatvora.
Opisujući njegov sastanak s predsjednikom Ivom Josipovićem u svojim nedavno objavljenim memoarima, bivši srpski veleposlanik u Hrvatskoj gospodin Radivoj Cvetićanin navodi kako mu Ivo Josipović daje dio http://www.vecernji.hr/hrvatska/hdz-trazi-ocit ovanje-josipovica-o-optuzbama-srbijanskog-veleposlanika-cveticanina-969228> tajnih sudskih zapisa o kaznenom postupku za ratne zločine, čak i prije no što je postao predsjednik Hrvatske. Gospodin Josipović je potvrdio da je imao sastanke sa srpskim veleposlanikom, ali je rekao <http://www.jutarnji.hr/josipovic-odgovara-na-optuzbe-hdz-a–prvo-su-pokusali-s-barbikom–a-sad-se-ocito-bave-aferom-ken-/1230533/> da je samo davao svoje knjige.Sve ove činjenice upućuju na paradoks: Hrvatska – najmlađi član Europske unije, koja je postigla svoju http://www.hic.hr/books/croatia-between/part-01.htm neovisnost u krvavom ratu, ima na čelu neo-komuniste koji aktivno rade na potapanju Hrvatske u još jedan dominantno srpsko-ruski-savez balkanskih zemlja.
Stanovnici Hrvatske, koji su se borili tako teško za svoju neovisnost, gledaju u nevjerici kako, svim svojim postignućima unatoč su snovi oduzeti, uz grube medijske manipulacije i progon žrtava, a ne agresora.
Hrvati nikada nisu srušili svoj Berlinski zid, samo su ga (pre)obojali
Dok se Hrvatska nije odcijepila od Jugoslavije 1991. godine, sve je bilo pod kontrolom jugoslavenske tajne policije (KOS, UDBA), od političkog vrha do posljednjeg radnika u tvornici. Desetci tisuća ljudi bili su plaćeni suradnici kako bi špijunirali svoje susjede, pratili njihove navike i boravište, te prijavili svaku "sumnjivu aktivnost“. Sve kako bi, prema potrebi, bilo tko mogao biti proglašen krivim za "aktivnosti protiv naroda", a potom osuđen na dugo zatvorsku kaznu, ili dobiti doživotni zatvor, ili čak biti pogubljen.
U 1990. Hrvatska se, zajedno sa Slovencima, okrenula prema zapadu i prekinula <https://history.state.gov/milestones/1989-1992/breakup-yugoslavia> svoje veze sa SFRJ, kojom je dominirala Srbija. Srpska je manjina u Hrvatskoj pokušala, uz pomoć Jugoslavenske armije, zaustaviti odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije. Nakon nekoliko godina krvave oružane borbe, Hrvati su uspjeli vojno poraziti <http://www.bbc.com/news/world-europe-26415503> JNAi srpske pobunjeničke snage. Iako je nova hrvatska država nastala tijekom Domovinskog rata, dio bivše jugoslavenske komunističke tajne policije nije bio raspušten, navodno zato što Novo hrvatsko vodstvo nije mogao riskirati "unutarnji rat" s ostatcima totalitarnog režima. Nakon postizanja njihovog stoljetnog sna – napokon imati vlastitu zemlju, izvorni val hrvatske državotvornosti počeo se ispuhivati, a do 2000. godine "reformirani" komunisti opet su došli na vlast u Hrvatskoj. Bivša Komunistička partija mijenja ime u "Socijaldemokratsku Partiju", no sve ostalo je isto. Oni čuvaju svoje bliske odnose sa srpskom manjinom u Hrvatskoj i Srbima u bivšoj Jugoslaviji – s istim starim komunistima u njihovim položajima vodstva.
Zanimljivo je da danas nitko u Hrvatskoj ne pruža odgovore na jednostavna pitanja kao što su: Tko su ti „špije“ (tajni agenti), komunistički tužitelji, suci i novinari koji su instrumentalizirali medije da služe kao sudac i porota, čak i prije nego su slučajevi stignu u sudove? Gdje su oni sada? Titina diktatura imala je strahovite krvnike, koji su odgovorni za stotine tisuća žrtava. Gdje su oni sada?
Ekonomski meltdowni slijedili politički cilj
Zvuči nevjerojatno, ali Hrvatska se bori s ekonomskom krizom drastično povećavajući poreze, koji su ionako uništili već oslabljeno gospodarstvo. Hrvatska primjenjuje stare ekonomske modele, već zaboravljene od strane drugih bivših komunističkih zemalja. Umjesto reformi gospodarstva i rezanje troškova Vlade, Hrvatska se i dalje zadužuje i prodaje nacionalno blago, dok istodobno povećava poreze. Od danas Hrvatska je članica EU-a s najvišim PDV-om <http://ec.europa.eu/taxation_customs/resources/documents/taxation/vat/how_vat_works/rates/vat_rates_en.pdf> PDV (porez na dodanu vrijednost) na 25 posto, a s najvećom stopom nezaposlenosti, posebice među <http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/File:Youth_unemployment,_2013Q4_(%25).png> mladim profesionalcima koji traže svoju budućnost negdje drugdje. Za zemlju od 4,5 milijuna stanovnika, odlazak 2300 građana po struci medicinskog osoblja u godinama 2013. i 2014. iznosi egzodus. Otišli su u potrazi za poslom u drugim zemljama EU-a, SAD-u i Kanadi.
S druge strane, nitko u Vladi ne želi pružiti razloge zašto nije bilo povlačenja sredstava EU-a preko bilo koje hrvatske agencije ili bilo kojeg tijela državne uprave u 2014. godini, unatoč više od 1.500.000.000 eura proračunom predviđenih od strane EU-a za Hrvatsku !?
Rimljani su vladali pružajući kruha i igara; Hrvatski vladari daju samo igre
Populizam je ključna poluga neo-komunističke akcije posvuda. Primjeri se mogu vidjeti u Istočnoj Europi i zemljama Srednje i Južne Amerike. U Hrvatskoj pak izvršna vlast ima kontrolu nad sudbenom vlasti (posebice tužiteljstvom) i izravnom kontrolom medija. Mnogi državni tužitelji i dužnosnici su pripadnici bivše jugoslavenske komunističke tajne policije, kao i njihovi bliski rođaci <http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/133781-evo-zasto-nijemci-ne-dobivaju-d okumente-od-hrvatskih-vlasti-ujak-dinka-cvitana-bio-je-general-kos-a.html> , a mnogi sadašnji suci su isti oni koji su se predsjedavali komunističkim suđenjima. Na sceni hrvatskih medija dominiraju isti ljudi koji su slavili bivšeg diktatora Titu. Trenutačni šef nacionalne televizije, HRT je Goran Radman <http://hr.wikipedia.org/wiki/Savez_komunisti%C4%8Dke_omladine_Jugoslavije> , posljednji predsjednik Titine komunističke organizacije mladih. Taj dobro uvježban tim šalje u zatvor ili proziva nekog svaki tjedan zbog "korupcije", kako bi se skrenula pozornost ljudi s pravih problema. Velika većina slučajeva uključuje uhićenja političkih oporbenih čelnika. Medijima se osigurava neprekinuti tijek iskaza "tajnih" svjedoka, pokazujući kako je zemlja „bila opljačkana“. U isto vrijeme pozornost privlači daleko od stvarnih problema, skrivajući činjenicu da „mažnjavanje“ u zemlji provodi sama Vlada.
Povećani porezi, nema investicija, nema poticaja za privatne investicijske projekte, zaustavljanje namjenskih sredstva iz EU-a – sve se to čini i to je zaštitni znak Josipovića 'režima“. Intenzivan pritisak se vrši putem medija i vlasti protiv rijetkih preostalih sudova i sudaca koji se ne slažu s Vladinom neo-komunističkom politikom. Neki hrvatski suci će priznati: "bolje je da pojedinci završe u medijima, nego da ih mi osudimo."
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više