Od licemjera do Lucifera
Konačno je završena izborna agonija u Republici Hrvatskoj, koja je imala sva obilježja verbalnog rata, u kojem se nisu birala sretstva u borbi za ostvarenje cilje. U utrci za predsjednika države, odnosno poglavara države, aktualni predsjednik borio se s tri protukandidata, od kojih su neznatna dvojica otpala u prvom krugu. U drugom se krugu bezočnik Ivo Josipović okušao s uglednom damom i diplomaticom svjetskog glasa, Kolindom Grabar Kitarović, gdje je njegova ljudska kvaliteta došla do potpunog izražaja: od licemjera do Lucifera.
MI ili ONI!
Rezultati izbora pokazali su stvarno stanje hrvatskog naroda u svim različitostima: ljudskim, moralnim, nacionalnim, vjerskim, kulturnim i drugim normama civilizacijske vrijednosti; pokazatelju ukupnosti znanja, umijeća, kulturnih i materijalnih nasljeđa, običaja, nazora i načina života, koji su razvijeni u ljudskoj zajednici. Ako bismo uzeli za primjer ponašanje vodećih čelnika u političkom životu, odnosno u državnoj vrhušci, u režimskim medijima, u građanskim udrugama i manjinskim predstavnicima, očevidno je da je hrvatsko društvo polarizirano, sukladno tome i paralizirano. Ali, ne na način na kojeg se u javnosti stavlja naglasak: na ljevičare i desničare; na ustaše i partizane; na demokrate i totalitarce – nego samo i jedino na: domoljubne Hrvate i neprijatelje Hrvatske. Tko ne vidi tu jezivu podijeljenost taj nije normalan: ili ne vidi, ili ne zna, ili ne razumije, ili je ignorant.
Ne ćemo zamarati cijenjeno čitateljstvo s onim što je rečeno, tko je rekao i gdje je rečeno, jer za ovakvu izbornu predstavu vjerojatno nitko nema takav želudac da bi mogao opet probaviti sve ono (….), što je bilo servirano, a da mu ne pozlije. Pravi političari tri puta promisle prije nego misao izgovore; naime, 'bolje je svašta pojesti nego svašta reći!', narodna je filozofija.
Dan odluke: MI ili ONI?
To je bio moto predsjedničke kampanje aktualnog predsjednika, koju su po tim geslom slijedili režimski sljedbenici znajući dobro, da je to bio slogan Srba u Hrvatskoj: do našeg ili vašeg istrjebljenja. Takav je slogan nepojmljiv u suverenim državama, a Republika Hrvatska je suverena, slobodna i demokratski uspostavljena država; međunarodno priznata i članica je Ujedinjenih naroda, Europske unije i NATO-a. No, nisu se Srbi u RH, ovog puta, otvoreno izjasnili za takav ultimativni ishod (mi ili oni?), nego tu je krilaticu lansirao predsjednik Vlade Republike Hrvatske Zoran Milanović. On je također optužio oporbenu stranku: 'HDZ je kriminalna zadruga'; kriminalizirao i omalovažavao pobjednicu izbora, a za kampanju je rekao: 'Ovo je bila sektaška kampanja. Grabar Kitarović je bila militantni vojnik… tako mislim i tako ću govoriti dok mi živo srce bije', kazao je Milanović. (Kolinda nema protivnika, ali ima neprijatelja, Rudi Tomić, 17. rujna 2014.)
Netom su bili objavljeni izborni rezultati odmah je bilo vidno tko je bio najveći gubitnik u predsjedničkom izboru. Josipović je doživio poraz, doduše nije kakvog je zaslužio, ali to je odraz hrvatske svijesti, jer on je zastupnik regije, synonimos za Jugoslaviju. Međutim, pokazalo se da je najveći gubitnik predsjednik Vlade. Naime, Milanović nije toliko zaljubljen u Josipovića da ne može prežaliti njegov poraz, nego on žali sebe, pred očima vidi očaj, a to su vidjeli i njegovi ministri, primjerice Vesna Pusić i Pre(ne)drag Matić i drugi, koji su se najsramotnije ponijeli s vulgarnim izjavama i blaćenju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Oni su shvatili da je Milanović na 'mrtvačkoj postelji', s gubitkom časti, politički govoreći, izgubio je sve. Ministri znaju što njih čeka u skoroj budućnosti, ne samo gubljenje vlasti, nego za neke i zatvorske kazne za veleizdaju i bankrot države. Za razmetljive političke pjetliće – Consummatus est! (svršeno je!)
Hrvatsko je zajedništvo pobožna želja
Hrvatski je narod pokazao nacionalno zajedništvo u nekoliko navrata u svojoj povijesti, odlučno ali kratkotrajno – plebiscitarno 1941. i 1991. godine. Nezavisna Država Hrvatska je stvorena (1941.) voljom hrvatskog naroda, ali nije imala snagu održati svoju nezavisnost zbog svjetskih i unutarnjih neprijatelja. Republika Hrvatska također je stvorena voljom hrvatskog naroda u Osloboditeljskom (Domovinskom) ratu 1991. – 1995. godine, ali nakon smrti prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, RH sustavno gubi svoju nezavisnost i nacionalni identitet, jer su na vlast došli oni koji mrze Hrvatsku. Statistički gledano, skoro polovica hrvatskog je naroda (koji su izišli na birališta) dalo glas veleizdajniku Josipoviću. Mada svi njegovi glasači nisu bili ideološki crveni i nacionalno izgubljeni, nego većina njih su zaposleni u državnim ustanovama i rušenje postojećeg režima za mnoge od njih bit će gubljenje poslova. Josipović je također oko sebe okupio moralnu ološ: partizane, antifašiste, bezvjernike, homoseksualce, srpsko pravoslavlje, privilegirane nacionalne manjine, prvoboračko potomstvo i sl. jer na drugoj strani znaju što ih čeka. Državno je vodstvo ukralo Kolindi više od pola milijuna glasova u dijaspori samo s ograničenjem birališta. Očiti kriminal!
Predsjednički izbori u RH ostavili su veliki jaz, neslaganje u odnosima među ljudima, među političkim strankama i inim udruženjima, što će imati trajne posljedice na štetu hrvatskog naroda u borbi za opće dobro. Apparet id quidem etiam caeco. (To vide i slijepci.) Za jedinstvo i slogu hrvatskog naroda, trebamo se moliti Bogu; pojedinačno, ili u manjim skupinama, širiti ideju snošljivosti i zajedništva, dok na drugoj strani (još za sada) imamo organiziranu državu s promidžbenim sredstvima, zakonima i ovlastima, koji se ne sustežu pred prosvjedima, referendumima, ili pred tužbama i žalbama. Nema nijednih dnevnih novina u Hrvatskoj koje nisu u službi režima, isti je slučaj s TV kanalima. Režimski novinari jeftiniji su od prostitutki. Izuzetak čine male, državotvorne lokalne postaje ili glasila s niskim nakladama, te nekolicina portala, što ne pokriva ni minimum potreba hrvatskog naroda. Dakle, parlamentarni izbori će donijeti prekretnicu u osmišljenju gospodarskog prosperiteta i nacionalnog osvješćenja u državi hrvatskog naroda. Stoga mora se narod odmah spremati da čim brže pobijedi (istjera) sadašnje nositelje vlasti u Republici Hrvatskoj.
Prevelike su zahtjevnosti od prve Predsjednice
Već su počele stizati liste želja i potreba koje se očekuju od predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, a nije još formalno ni sjela u predsjedničku fotelju. Ona je mnogima uzdanica, jer dugo nije bilo časne osobe na toj najvišoj državničkoj dužnosti, jer su njezini predšasnici više vodili brigu o istočnom susjedu (Srbiji), njihovim ispostavama u Hrvatskoj, povratnicima iz Šešeljevih četničkih postrojbi, nego od hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda općenito. Prva predsjednica RH u samom početku ima veliku prednost, naime, ima ogroman broj sposobnih domoljubnih ljudi u domovini i dijaspori, koji su spremni odgovorno uzeti odgovarajuće dužnosti u Lijepoj našoj i vanjskim poslovima. Bitno je da odmah narodu bude uočljivo, da nisu u prvom planu podobni, nego sposobni ljudi, selekcija radišnih, poštenih i s prošlošću neopterećnih osoba, koji će biti nova pojavnost u hrvatskom političkom ozračju. Dakako, izbor ljudi i njihove dužnosti, bit će pozitivni početak, putokaz za parlamentarne izbore, koji će ubrzo uslijediti, pa će primjernost Predsjednice bit izazov za promjenu Vlade. Mi se nadamo, da će naša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović biti uzor i oličje državnice, ponos hrvatskom narodu i uglednica u svijetu.
Čestitke za Predsjednicu
Hrvati diljem svijeta poslali su svoje čestitke i izrazili dobre želje za uspješan rad; čestitke su stigle i od brojnih državnika (izuzevši Milanovića) i ljudi od međunarodnog značaja, kao i od običnih ljudi koji su s oduševljenjem dočekali pobjedu slobode nad diktatorom i veleizdajnikom Josipovićem. Osobno sam poslao Predsjednici čestitku sljedećeg sadržaja: