Politika nove predsjednice je politika povezivanja i udruživanja cijeloga hrvatskog naroda
Sve je već poznato o povijesnim, po mom mišljenu, sudbinskim izborima za budućnost Hrvatske. Tako da nema potrebe ponavljati ono što je već analizirano. Hrvatska je dobila prvu predsjednicu gospođu Kolindu Grabar Kitarović, koja je učinila nemoguće iako je zaostajala prije dva mjeseca više od 20 posto iza Ive Josipovića, iako su svi mediji bili na strani Ive Josipovića, iako je on krenuo u kampanju koristeći cijeli državni aparat prije šest mjeseci, ipak je uspjela kako se u sportu kaže za prsa prva proći ciljem i pobijediti. Dakle, ne ću pisati o toj velikoj pobjedi, koja po mom mišljenju, mijenja Hrvatsku politiku i unutrašnju i vanjsku s dalekosežnim posljedicama jer o tome sam već mnogo pisao a i drugi su o tome pisali i danas pišu.
Jelena Lovrić
Osvrnut ću se na neke tamne strane koje su se dogodile u kampanji a koje se događaju i nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović. Predsjednik Vlade Zoran Milanović još jedanput je pokazao da je ne samo ne demokrat nego i da je ne civiliziran čovjek ali i opasan s obzirom na to da je predsjednik Vlade i za sadašnjost i za budućnost Hrvatske. Zato će, po mom mišljenju, najvažniji zadatak nove predsjednice biti raspisati, što je moguće prije, prijevremene izbore, jer svaki novi dan vlasti Zorana Milanovića donosi nove probleme i nove opasnosti za sadašnjost i budućnost Hrvatske. Milanović nije čestitao pobjedu, za razliku od Ive Josipovića koji je to učinio na gospodski i demokratski način. Ne samo da nije čestitao nego je i izvrijeđao novu hrvatsku predsjednicu ali ne samo nju nego i njezine birače, a to je preko milijom i sto tisuća ljudi. Nazvao je i nju i njezine birače hajdučijom, kriminalnom zadrugom, nju je optužio da je militantni vojnik a sebe je proglasio jedinom branom od dolaska na vlast kriminalne zadruge i hajdučine. Iz njegovom Stožera čuli su se i riječi da su svi normalni ljudi glasali za Ivu Josipovića, što znači da je 50 posto hrvatskog naroda nenormalno.
Dakle, Zoran Milanović je nastavio govoriti govorom mržnje i podjela na liniji mi ili oni najavljujući nove ideološke sukobe do posljednje kapi krvi. Da bude paradoks veći, Kolinda Grabar Kitarović nije rekla ni za koga ni jednu ružnu riječ u svojoj kampanji i poslije pobjede nego je pozivala na slogu i zajedništvo, svjesna da oni koji dijele hrvatski narod i međusobno ga sukobljavaju ne rade u interesu hrvatskog naroda. Najopasnije je kada govor mržnje dolazi iz državnog vrha i kada ga podržavaju glavni mediji. Evo jednog zastrašujućeg primjera mržnje, netrpeljivosti, podvale, laži pa čak i širenje rasizma.
Novinarka Jutarnjeg lista Jelena Lovrić, u glavnom političkom komentaru nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović, između ostalog je napisala i strašne riječi, strašne laži koje je teško razumjeti osim kao izraz velike mržnje prema dijelu hrvatskog naroda koji živi izvan Hrvatske. Evo tih riječi: "Hrvatska se oštro podijelila, a onda je odluka o predsjedniku Hrvatske donešena izvan Hrvatske. Očekivani manjak svojih birača HDZ je uspio nadoknaditi u Hercegovini, gdje su mu osigurali prevagu, što se još nikada nije dogodilo. Nikad se još nije dogodilo da ishod hrvatskih izbora odluče glasovi iz takozvane ili stvarne dijaspore. Hrvatska je tako praktično pretvorena u zemlju ograničenog suvereniteta."
Prije svega Jelena Lovrić je svjesno lagala jer i ona zna da nije istina da su pobjedu Kolinde Grabar Kitarović donijeli glasači iz Hercegovine jer je u istom broju Jutarnjeg lista naveden podatak da je Kolinda Grabar Kitarović imala 1989 glasova više u Hrvatskoj od Ive Josipovića. Dakle, Kolinda Grabar Kitarović je tijesno pobijedila i bez glasova iz Hercegovine odnosno dijaspore. Dakle, gospođa Jelena Lovrić je na temelju laži izrekla drugu strašnu konstataciju da je na taj način Hrvatska pretvorena u zemlju ograničenog suvereniteta.
Dakle, za Jelenu Lovrić ustavno pravo glasa svih državljana je mogućnost pretvaranja Hrvatske u zemlju ograničenog suvereniteta. Čak i da se dogodilo da je Kolinda Grabar Kitarović pobijedila zahvaljujući 20-ak tisuća glasova iz Hercegovine to ne bi ni u kom slučaju bilo gubljenje suvereniteta Hrvatske jer Ustav Hrvatske temelji se na ravnopravnosti svih državljana bez obzira na razlike među njima. Ustav Republike Hrvatske krši se ne zato što državljani izvan Hrvatske imaju pravo glasa nego zato što im se to pravo onemogućava. Dakle, sustavno se krši Ustav Republike Hrvatske brojnim ograničavanjima ostvarivanja prava na glasovanje državljanima izvan Hrvatske. Oni su dovedeni u sramotan i ponižavajući položaj. Moraju ići na izborna mjesta stotinama i stotinama kilometara daleko od svoje kuće, a u Americi i u susjedne države jer su izborna mjesta svedena samo na diplomatska predstavništva.
Zoran Milanović (bez hrvatskoga grba) i Ivica Dačić (sa srbijanskim grbom)
Uvedena su i dodatna ograničenja da se faktično onemogući ostvarivanje pravo glasa, a time i ustavna ravnopravnost hrvatskih državljana. Moraju se prijaviti odnosno registrirati za izbore, što mi u Hrvatskoj ne moramo, i to dosta prije dana izbora. Ako to ne učine onda moraju na dan izbora dobiti potvrdu u tijelima uprave da mogu glasati. Sve je to napravljeno s ciljem da im se onemogući ostvarivanje njihovog ustavnog prava da budu ravnopravni građani da im se faktično onemogući ostvarivanje prava glasa. Tako npr. u Mostaru ljudi su satima i satima morali čekati da bi se registrirali, najprije za glasanje, pa opet čekati da bi došli u mogućnost da glasuju jer je bilo jedno izborno mjesto za preko 100 tisuća glasača. U Hrvatskoj se u isto vrijeme, upravo na dan glasovanja stalno lagalo o navodno velikoj izlaznosti glasača u Hercegovini. Stvarala se atmosfera kako će oni odlučiti tko će biti hrvatski predsjednik ili predsjednica. Time su se poticali da izađu na izbore oni koji ih na žalost u Hrvatskoj ima dosta, koji pokazuju svoju netrpeljivost prema Hercegovcima i koji su zahvaljujući dugogodišnjoj politici anacionalno liberalnih snaga za sve probleme u Hrvatskoj optuživali Hercegovce. Dakle, svjesno se radilo na tome da se širi užasna rasistička politika kako se ne smije dozvoliti da Hercegovci odluče tko će biti hrvatski predsjednik ili predsjednica.
Poraženi na izborima i njihovi stratezi cijelo vrijeme su stvarali atmosferu straha od povratka Hrvatske na nacionalističku politiku u kojoj će nam navodno opet Hercegovci krojiti kapu i odlučivati o hrvatskoj politici. Priželjkivali su da se stvarno dogodi da Josipović pobijedi u Hrvatskoj ali da glasovima iz Hercegovine tu pobjedu poništi Kolinda Grabar Kitarović i da ona postane predsjednica Hrvatske zahvaljujući glasovima iz Hercegovine. To se nije dogodilo ali to ne smeta da se nastavi sa rasističkom politikom, da se šire laži, kako je napisala Lovrićka, da su ishod hrvatskih izbora odlučili glasovi iz takozvane ili stvarne dijaspore te da je tako praktično Hrvatska pretvorena u zemlju ograničenog suvereniteta.
Zbog takve politike koja je vođena u Hrvatskoj i koju vodi Kukuriku koalicija i Josipović i njegovi mediji od povijesnog je značenja za zajedništvo i slogu hrvatskog naroda pobjeda Kolinde Grabar Kitarović. Ona je u svojoj kampanji odlazila i u Bosnu i Hercegovinu, u Crnu Goru i Srbiju i jasno rekla da će njena politika biti politika povezivanja, udruživanja cijelog hrvatskog naroda u ostvarivanju hrvatskih nacionalnih interesa. Rekla je da joj je prioritet borba za ostvarivanje ravnopravnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Dakle, njena politika u potpunoj je suprotnosti sa dosadašnjom lijevo liberalnom hrvatskom politikom koja je prepustila Hrvate njihovoj teškoj sudbini u Bosni i Hercegovini, ponavljajući da položaj Hrvata je stvar dogovora tri naroda iako su znali da tog dogovora nema i ne može biti.
Zašto nema i zašto ga nije bilo i zašto ga ne može biti? Zato jer i Srbi i Bošnjaci imaju privilegije i zato što se ne žele odreći svojih privilegija. Zato je obećanje Kolinde Grabar Kitarović da će koristiti svoje veze u međunarodnoj politici da nametne i vrhu svjetske politike nužnost poduzimanja mjera za ostvarivanje ravnopravnosti hrvatskog naroda jedan od prioriteta njene politike. Posebno je značajna njena strategija nužnosti traženja konsenzusa i povezivanja svih snaga u rješavanju bitnih nacionalnih interesa. Ona je stavila kao svoj prioritet upravo rješavanje sramotnog i neodrživog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Međutim, da bi takva politika uspjela potrebno se suočiti s onim političkim snagama u Hrvatskoj koje šire mržnju prema Hrvatima iz Bosne i Hercegovine a posebno prema Hercegovcima odnosno s onim političkim snagama koje na rasizmu i netrpeljivosti i podjelama hrvatskog naroda žele profitirati i dobiti izbore. Predsjednik Josipović je izgubio izbore. Između ostalog izgubio ih je i zbog svoje vanjske politike. Zbog muziciranja u Dodikovim dvorima, zbog zastrašujuće laži koju je izrekao u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine da je za svo zlo u bih kriva hrvatska politika 90- tih godina. Izgubio je izbore i zbog toga što je prihvatio britansko- srpsku koncepciju koja amnestira velikosrpskog agresora i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Josipović je prihvatio podvalu velikosrpske politike da se radilo o građanskom ratu i sukobu s podijeljenom odgovornošću da nema agresora i žrtve nego da su svi podjednako krivi. Prihvaćajući takvu politiku Ivo Josipović je prepustio Hrvate u Bosni i Hercegovini na milost i nemilost vladajućih Bošnjaka i Srba. Dao je legimitet Republici srpskoj ali i Federaciji Bošnjaka i Hrvata u kojima su Hrvati faktično izgubili svoju ravnopravnost i konstitutivnost. Nije se Josipović suprotstavio ni rasističkoj politici prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini koja ima, nažalost, dosta široku podršku i u Hrvatskoj.
Pisanje Jelene Lovrić da pravo glasa državljana izvan Hrvatske može ugroziti suverenitet Republike Hrvatske a osobito njena laž da se to i dogodilo u ovim izborima odnosno da je Kolinda Grabar Kitarović postala predsjednica jer su hrvatskim građanima u Hrvatskoj oduzeli pobjedu nesretni i opasni Hercegovci, pokazuje da će Kolinda Grabar Kitarović u svojoj politici ujedinjena cijelog hrvatskog naroda u obrani nacionalnih interesa imati velike teškoće. Upravo zato njena pobjeda je značajna jer otvara prostor za novu hrvatsku politiku i za stvaranje dovoljno jakih političkih snaga koje će moći angažirati međunarodnu zajednicu da se konačno stvore ustavne i političke pretpostavke za ostvarivanje ravnopravnosti hrvatskog naroda te da se u Hrvatskoj poraze političke snage koje su stalno lažima i podvalama otvarale i produbljivale sukobe između dijelova hrvatskog naroda.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više