Svaki val i miris mora…
Pod barjakom snažno ova duša diše,
premda su je htjeli polomit' od stijene,
al' je moje srce vodilo i piše…
zemlji svojoj u čast, za ljepote njene.
Jer…
zabalani Linđo u mirima Grada,
opjevani Dunav, nasmijana snaša,
koplje od Alkara što nikad ne pada,
vuk u šumi, boškarini… to je lijepa naša.
Svaki val i miris mora
te pahulja u planini,
odsjaj žita, kamen, gora…
sklada hvalu domovini.
Nevoljen je onaj tko je iskren' ljubi
jer su razni vjetri okrenuli strane,
nevoljan je svatko kad je rado gubi
i što mržnjom reže njene čvrste grane,
te istini sklopi oči
i ne vidi sve tri boje…
pa nikada ne će moći
poštovati tuđe, a voljeti svoje.
