Vrsna kroničarka aktualnih događanja

Nova knjiga Vere Primorac

Vera Primorac: Iskrivljena vaga pravde, Tkanica, Zagreb, 2019.

Haiku je japanski stih od 17 slogova (5–7–5) i jedan je od najvažnijih oblika tradicionalnoga japanskog pjesništva. Haiku osobito opisuje prirodu i izravno životno iskustvo, koristi sugestiju, ističe važnost zahvaćanja u bit predmeta i izbjegava sentimentalizam. Uz poeziju, prikaze, recenzije, zapise, reportaže, kolumne, priče i aforizme Vera Primorac piše i haiku i kao takva poznata je diljem svijeta. Ali uz sve nabrojeno, hrvatska književnica Vera Primorac, ujedno je i vrsna kroničarka aktualnih događanja u Hrvatskoj i oko nje. Iako se misli da se političkim temama uglavnom bave suhoparni režimski političari, karijerni diplomati i novinari, kod Vere Primorac vidimo da se politikom bavi i osoba koja piše haiku i poeziju. I upravo njezino bavljenje političkim temama, koje su od velike važnosti za opstanak hrvatske države i Hrvata u rodnoj joj Bosni i Hercegovini, pa i diljem svijeta, samo obogaćuje spoznavanje cjelokupne političke zbilje zadnja tri iznimno burna desetljeća.

U ovoj knjizi, Iskrivljena vaga pravde, koja se sastoji od 18 poglavlja, Vera Primorac prati zbivanja u Hrvatskoj i BiH u zadnjih nekoliko godina. Nu, kako se kod nas ponavljaju ne samo politička događanja, tako su i njezina zapažanja iz toga nedavnog razdoblja ustvari analiza događanja od 1990., od raspada bivše države, preko obnove hrvatske državnosti i srpske agresije na Hrvatsku i BiH, sve do poratnih turbulentnih vremena kojima se ne vidi kraj, posebice u BiH.

U Bosni i Hercegovini Vera Primorac je rođena, u njoj je odrastala i sazrijevala. U BiH je sricala prve riječi i pisala prve stihove. BiH je njezina domovina. Zato je bilo i za očekivati da će njezina knjiga započeti s političkim događanjima otprije dvije godine kada je Haaški sud donio sramne i neutemeljene presude protiv šestorice Hrvata koji su branili Hrvate u BiH tijekom srpske agresije na BiH od 1992. do 1995. od Srba, i od 1993. do 1995. od dojučerašnjih saveznika Muslimana, koji su u međuvremenu zbog krize identiteta "evoluirali" u Bošnjake, što god to značilo. Dakako, autorici se najviše dojmio junački čin hrvatskoga generala Slobodana Praljka, koji nije htio priznati lažnu političku presudu političkoga suda u Nizozemskoj. Njegov junački čin je, prema autorici, dokaz kako su Hrvati pošten, ali i hrabar narod, koji se i po cijenu života ne će pokoriti neprijatelju. A kada piše o nepravednim haaškim sucima i neutemeljenosti njihovih optužaba, a posebice o presudama protiv Hrvata koji su se branili protiv dvojice neprijatelja u BiH, Vera Primorac se je opravdano zapitala: »Pa zar je moguće, da će itko razuman, zanemariti sve priložene dokumente i argumente, i tek tako, prijeći preko dokaza? Zar je moguće da se sve ovo ne prihvati kao činjenice, a ignorira se istina i prihvate perfidne laži i konstrukcije? Zar je moguće da se žalbe uvaže, a kazne ne smanjuju?« I bilo je "moguće". »Nenormalno je postalo normalno«, napisala je autorica.

A "nenormalnih" je puno zbivanja i fenomena koja se događaju u Hrvatskoj od godine 2000., kada je našu domovinu zahvatio revizionistički virus proteklih vremena u kojima se razvio "koljački antifašizam" do neslućenih visina. Vera Primorac prati srbijanska svojatanja svega hrvatskoga, te dizanja glava poraženih snaga, koje su zadnja dva desetljeća ovladala hrvatskom sveukupnom zbiljom donošenjem protuhrvatskih zakona na svim razinama koja razaraju preostalo zdravo političko tkivo. Uz dva bivša hrvatska predsjednika, ona analizira i druge političare koji su se na razne načine uključili u rashrvaćivanje Hrvatske i Hrvata. U formi književnoga razgovora autorica kirurški raščlanjuje vođu hrvatskih Srba, čelnike brojnih civilnih udruga, političare izdajnike, koji su Slovencima pokušali dati hrvatski teritorij, razarače hrvatskoga školstva, klanjatelje srbijanskom predsjedniku, Bafometu i protukršćanskoj Uniji, zagovornike Istanbulske konvencije, razne prodavače magle…

Ali nije sve pesimistično. Ne! Vera Primorac piše i o lijepim stvarima, a jedna od najljepših bajki, koja nam se 2018. dogodila, bio je uspjeh hrvatske nogometne vrste na Svjetskom prvenstvu u Rusiji kada su osvojili srebro. »Bože, Bože dragi, jesu li naši dečki svjesni koliku su nam radost priredili? Jesu li svjesni i koliko su nam suza od prevelike sreće iznudili?«, napisala je autorica. Kada je umro humanitarac Slobodan Lang autorica je zapisala: »Veliki Domoljub i veliki Čovjek. A kada nas napusti čovjek, tuguju ljudi«. U vrijeme dok je domoljubna Hrvatska slavila svoje nogometaše, na Markov trg stigli su aktivisti s potpisima za dva referendumska pitanja – o promjeni izbornoga praga za ulazak u Hrvatski sabor i glasanju manjina – što je također oduševilo autoricu, ali kasnije i razočaralo, jer se Andrej Plenković priklonio političkom preživljavanju na račun poštenja, pravde i istine. Ali, unatoč svemu i onima koji rade za svoje interese, a ne za interese hrvatskoga naroda, autorica je uvjerena da će nam biti bolje i da će se sve hrvatske žrtve isplatiti, pa i po cijenu žrtvovanja, jer »navik on živi ki zgine pošteno!«, zapisala je ona.

Marijan Majstorović