Sustav naobrazbe kod Hrvata

Kod nas nema vrjednovanja kvalitete rada nastavnika

 

 

Kvaliteta obrazovanja može se riješiti uvođenjem kvalitetnih kadrova u obrazovni sustav i isticanjem postojećih uz njihovo materijalno nagrađivanje. Koji je način za uočavanje takvih? Razvijene zemlje su to odavno riješile. Državna matura, rutinsko propitivanje cijele učeničke populacije u nekoliko navrata tijekom školovanja, natjecanja iz matematike, fizike… sve do međunarodnih olimpijada, sustavnim praćenjem rada nastavnika i njihovim kontinuiranim usavršavanjem…

Kod nas nema vrjednovanja kvalitete rada nastavnika. Kvalitetne nastavnike nitko ne ističe.

Nadalje, sustav napredovanja u dva stupnja, mentor i savjetnik, ne zadovoljava i ne odražava stvarnu sliku stanja i pun je nepravdi. Bavarski model s pet stupnjeva: Assesor, Studienrat, Oberstudienrat, Studiendirektor i Oberstudiendirektor je realna stručna skala po kojoj se nastavnici penju na temelju sustavnog stručnog praćenja, a najviši stupanj dobiva 60 posto na plaću. Samo nastavnik s najvišim stručnim stupnjem može se kandidirati za ravnatelja škole. Jasno je da se na takav način automatizmom u sustav ugrađuje kontrola kvalitete. Praćenje kvalitete rada nastavnika je sustavno i odvija se niz godina i to stručnim nadzorom, praćenjem rezultata učenika na natjecanjima i pri upisu na viši rang obrazovanja. To je sustav koji sam sebe kontrolira i osigurava izvrsnost. Dakle, tamo nema 'uravnilovke', a to je jedan od ključnih problema našeg školstva. O tome je detaljno na Barometru u srpnju 2014. godine pisao Vjeran.

 

U svrhu nastavka analize i daljnje rasprave postavljam sljedeća pitanja:

–  Kakav nam je obrazovni sustav u cijelosti (osnovnoškolski, srednjoškolski, visokoškolski)? Ima li pokazatelja?

– Je li oko 70 posto odlikaša u osnovnoj školi normalna pojava ili znak za uzbunu? I to je jedna od posljedica Šuvarice!

–  Je li takva situacija u zemljama u kojima razvoj tehnologije i gospodarstva korespondira s kvalitetnim obrazovanjem?

–  Je li navala na neke (''neproizvodne'') fakultete samo specifična pojava samo kod nas ili je tako i u drugim zemljama?

–  Je li ta ''navala'' posljedica nerealne pomame kod mladih za buduća dobro plaćena radna mjesta, a zbog općeg stanja u društvu, ili je ona velikim dijelom i posljedica slabog predznanja srednjoškolaca iz tzv. ''tvrdih'' predmeta?

–  Pune li se burze rada nepotrebno nekim strukama?

–  Kakva nam je efikasnost obrazovnog sustava? Ima li za to pokazatelja?

–  Je li državna matura ispunila jednu od svojih ključnih zadaća glede povratne informacije iz sustava? Da li se iz rezultata državne mature naziru dijelovi obrazovnog sustava koje treba popraviti ili čak mijenjati? Dakle, je li jasna snimka postojećeg stanja?

–  Zašto se rezultati državne mature skrivaju od javnosti?

–  Jesu li našoj javnosti obznanjeni rezultati međunarodnog PISA projekta koji vrednuje znanje učenika matematike, prirodoslovlja i čitalačkih kompetencija? Za Hrvatsku su oni za 2006. , 2009. i 2012. godinu poražavajući!

– Je li itko o tome u Ministarstvu  obrazovanja, ali i u drugim ministarstvima raspravljao?

– Je li itko načinio analizu rezultata za druge zemlje i je li možda utvrdio korelaciju između tih rezultata i tehnološkog-gospodarskog napretka tih zemalja?

– Čule su se kod nas izjave političara da je naš obrazovni sustav kvalitetan, te da želimo biti zemlja znanja. Jesu li te tvrdnje temeljene na rezultatima naših do dvadeset učenika olimpijaca s međunarodnih olimpijada iz matematike, fizike, informatike ili su temeljene na znanju srednjeg sloja učeničke populacije?

 

Komentar

 

Poneki od briljantnih olimpijaca postigli bi svojim talentom rezultat i bez pohađanja nastave!!!

Bez kvalitetnih znanja srednjeg sloja učeničke populacije nema napretka!

–  Zašto se o tim olimpijcima manje u medijima govori nego o onim športskim?

– Na koji način se u našim školama predaju prirodoslovni predmeti i kakva je opremljenost kabineta?

–  Rade li se demonstracijski pokusi? Prezentira li se zorna nastava i na problemski način ili su učenici prisiljeni samo 'bubetati' gradivo bez razumijevanja?

–  Što znače izjave o preopterećenosti naših učenika?

–  Koja je u tome uloga pedagoškog lobbyja? A tek izdavačkog za udžbenike?

– Postavlja li se pitanje kojim li su to nastavnim sadržajima učenici doista preopterećeni, faktografijom ili kreativnim pristupom učenju? U kojim predmetima?

– Zar u matematici i fizici nema dovoljno kreativnosti i logičkog zaključivanja?

–  Na koje onda predmete treba staviti naglasak ako se želi imati kreativne pojedince?

– Nismo li 'društvenjački ideologizirano' društvo?

–  Što su po struci ljudi koji imaju pristup medijima i pišu o školstvu?

–  Postavlja li se uopće pitanje u smislu efikasnosti nastave i kriterija koje se usude (doslovce usude) postaviti nastavnici pri ispitivanju?

–  Koja li je uloga prosvjetne inspekcije u stvaranju lošeg ozračja u školama i neslobode nastavnika u kreiranju nastave, ispitivanju i ocjenjivanju?

– Koliko je savjesnih nastavnika u našim školama nastradalo samo zbog svoje savjesnosti i principjelnosti kada prosvjetna inspekcija djeluje na temelju anonimnih predstavki (često neosnovanih) od strane roditelja?

–  Je li ta i takva prosvjetna inspekcija stručno pedagoški nadzor ili je ona po načinu svog djelovanja bliža 'prosvjetnoj policiji'?

 

Miroslav Dorešić