Tko je četniku Vučiću dopustio “zapišavanje” ispod Teslina spomenika?

Toma ili Aca? Na inauguraciju je svakako stigao četnik!

Dobro je, nadam se, što je Aleksandar Vučić, pulen četničkog vojvode Voje Šešelja, došao na inauguraciju Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Uostalom i pozvan je, on ili Toma Grobar, četnički vojvoda zaprisegnut negdje na Romaniji 1993. i četnički dragovoljac u Antinu kod Vinkovaca 1991.; i Tomislav Nikolić, predsjednik Srbije – pa tko dođe, dobro došao. Tko došao da došao, četnik nije mogao izostati.

Četnički dernek ispod spomenika Nikole Tesle

Ma sjajno je što se Aleksandar Vučić, koji je došao, mogao u crkvi na Trgu Petra Preradovića pomoliti za pravoslavni srpski blagdan Sretenja. Ne znam je li državni protokol o svemu tome, tim detaljima, vodio računa i držao ih pod kontrolom, s njima se složio. Opet dobro, složio se ne složio, znao za njih ne znao, tamo su (još) Ivo Josipović i Vesna Pusić, pa bi Vučić mogao i „iskočiti“ iz protokola. I iskočio je. Položio je neko cvijeće, vijenac, pod jedan spomenik. Teslin nedaleki spomenik. Živo me zanima je li za to znao protokol (ovaj ovdašnji, iz Hrvatske) ili nije znao. Ako je znao, a predpostavljam da jest, onda to ide njega – „protokola“.

Rupa u protokolu

Kakvo polaganje cvijeća i vijenaca stranih državnih delegacija pod gradske spomenike, to još nisam vidio, barem se ne sjećam. Nisam primijetio da strane državne delegacije igdje i ikada polažu u Zagrebu vijence – ne znam zašto je tako, ali je tako. Kamo li primjerice pod koji gradski spomenik. Nekmoli da pritom imaju najmanje dva spomenika na izbor, pa da pod jednoga polože cvijeće, a pod drugoga, bližega, ne. Nije li to, blago rečeno, malo preveliki „rusvaj“ i sloboda u protokolu. Osobito je ovo zanimljivo u ozračju aktualne izložbe o Nikoli Tesli u Madridu koja je u potpunosti skandalozno prešutjela Teslino hrvatsko podrijetlo, s raznim „obrazloženjima“, pa i stupidnim tipa da je to onda bila Austro-Ugarska, pa još i vojna krajina – samo eto što nije „SAO Krajina“. Čak ako je i tako (bilo) ni s Austro-Ugarskom ni s vojnom krajinom ni ondašnja, a bogme ni sadašnja, Srbija nema blage veze. Jedina i prava veza Srbije s „krajinom“ je, dakako, nedavni osvajački rat i pokušaj njezina osvajanja pa priključenja. I njegove žrtve, kako hrvatske, tako bogme i srpske.

Ne treba ni spominjati kako je na ovo izostala hrvatska reakcija, od veleposlanstva pa nadalje. Nego, ako je Vučić polagao cvijeće pod spomenik, mogao je (protokol!) odšetati do Jurišićeve, pa cvijetak staviti Stipici Radiću pod noge. „Njegovi“ su ga uostalom zatukli, u beogradskoj Narodnoj skupštini – pa je odatle sve i počelo. Tamo gdje je počelo, tamo bi trebalo i „čepiti“ sa cvijećem. Pod Teslom nikako, jerbo Nikola Tesla s ničim od toga nema ama baš nikakve veze. Uz malo više vremena Aleksandar Vučić bi možda otišao i do „Ruđera“ i tamo položio cvijeće -Ruđeru Boškoviću. Ta „liberal“ Boris Tadić ga smatra „Srbinom katolikom“ a četnici i postčetnici – ne ću ni zamišljati.

Ne zamjeram zapravo predsjedniku srpske vlade baš ništa – čovjek je obilježio „svoje“, značajnije od teritorija. Tko mu je to dopustio i omogućio? Predsjednik, tadašnji Ivo Josipović, premijer Zoran Milanović i Vesna Pusić. A zamislimo da neki hrvatski političar sličnoga ranga, recimo naš „drćni“ Zoki, došavši u Beograd, zamisli mimo protokola, položi cvijetak na Teslin spomenik ili na spomenik Josipa Pančića osnivača SANU-a (ne „Josifa“, rodom iz kraja naše Predsjednice koji se morao pokrstiti da bi bio pedagog u Srbiji) ili Ive Andrića… Kuka i motika bi ga dopala. Inače ako nemamo namjeru braniti Teslu (Ruđera Boškovića, dubrovačku književnost, Ivu Andrića…) od velikosrpskog potpunog svojatanja, barem pomozimo Rumunjima da ga oni „posvoje“ – kao Rumunja.

Mato Dretvić Filakov