SOLUS CATHOLICUS – Duh korizme

Ne dopustiti duhu zloće pristup u naš život

Kršćanin, prosvjetljen snagom Duha Svetoga koji je ujedno i duh vjere i povjerenja u života Boga, mora intenzivno moliti da u njegovo srce uđe dar jakosti koji bi ga osposobio u borbi protiv navala duha zloće. Taj duh zloće jest onaj duh koji čovjeka potiče da se suobličuje ovome svijetu i tako neprestano koketira sa moralnim zlom koji se u teologiji i Objavi naziva – grijeh. Istina jest, mi baštinimo taj grijeh od svojih praroditelja, ali moramo znati da imamo Božju milost koju primamo u sakramentima, te smo u nadnaravnom redu milosti jači od bilo kakvog oblika grijeha, ako je Bog s nama. Korizma je upravo ono vrijeme koje nam pomaže u borbi protiv navala duha zloće, protiv sklonosti na grijeh, protiv samoga grijeha i svih onih posljedica koje nam grijeh donosi. Tri duhovna „stupa“ kršćaninu danas na osobit način pomažu u borbi protiv grijeha. To su post, molitva, i djela ljubavi.

Upravo nas Isus potiče da ta djela činimo u svojem kršćanskom i duhovnom životu, te tako napredujemo na putu svetosti. Post nije samo odricanje u fizičkom smislu riječi, nego je on vrlo važan duhovni čimbenik koji mrtvi naše „tjelesne udove“ i pomaže nam da rastemo u duhovnom smislu, da postignemo veliku razinu kontrole na razini duhovnosti. Molitva je ona koja nas duboko sjedinjuje sa Bogom i njegovim Zakonom ljubavi. Ona nas prosvjetljuje u dubini naše duše i daje nam unutarnju snagu da do kraja slijedimo evanđelje. Djela ljubavi bi trebali biti plodovi posta i molitve. I sam Isus nas poziva da svjetlimo onako kako svjetli on. Njegovi učenici moraju biti oni koji će svjetliti drugima, a to svjetlo treba se na osobit način pokazivati u korizmi. Danas smo suočeni sve više sa folklornim shvaćanjem korizmenog vremena. Odričemo se nečega iz pomodarstva, iz nekakvog kiča (cigarete, čokolade ili alkohola). Ali nije u tom smisao. Smisao korizmenog vremena jest mijenjati sebe, svoj život, svoju dušu i duh, te odnos prema Bogu i drugom čovjeku. Zato, ono duhovno zrenje na koje smo pozvani, na ono duhovno sjedinjenje koje trebamo ostvariti u svojem životu nužn je odazvati se odmah. Jer Isus nas na to poziva. Hoditi zajedno s Kristom, znači hoditi u svjetlosti, ljubavi, radosti i miru.

I ne dopustiti duhu zloće pristup u naš život. Jer, tko god dopusti da duh zloće, duh grijeha u njemu prebiva, taj poprima duh neposlušnosti u odnosu prema Bogu i bližnjemu, a gdje god je prisutan taj duh neposlušnosti, tamo ne može prebivati niti duh spasenja. Isus nas poziva da mu budemo poslušni. U svemu. I sam svjedoči da će svi oni koji mu budu poslušni biti ljudi koji se ne odriču njegove riječi, pa se tako Isus neće odreći niti njega kada dođe u slavi. Kada se Isus jednom pojavi u slavi, svi njegovi prijatelji u učenici koji su ga voljeli i koji ga neprestano vole podignut će svoje glave, jer se približuje otkupljenje. To bi trebao biti plod korizmenog vremena. Spasenje i ljubav, dobrota i radost. Radost što možemo mijenjati sebe, što rastemo u duhu, u duhovnosti, vjeri. Zato je potrebno neprestano raditi na sebi i „produžiti“ pokornički duh, duh korizme na čitav život, a ne samo na četrdeset dana koliko ona traje. Tko ima u sebi duh poslušnosti i duhovne radosti, sigurno se neće izgubiti.

Pavle Primorac