Drug Braco i drugarica Dokumentarna

Što je dozvoljeno jugokomunistima, zabranjeno je hrvatskim braniteljima

Dobro, ministar UP-a je „zakonito“ zabranio skup A-HSP-a na Trgu bana Jelačića i malobrojni članovi te stranke se tamo nisu ni pojavili u „postrojavanju“. Ali postrojili su se na istu „temu“, uz samo malo drugačiju interpretaciju, na istom mjestu, neprijavljeno, drugi ekstremisti. Njihovo „postrojavanje“ ministar nije zabranio. A trebao je uporabiti  istu zakonsku „britvu“ s kojom se slikao prije dolaska Kukurike na vlast, za paleo-komuniste kao i za pravaše „a“ „klase“, za što je imao vremena, jer su i ovi najavili svoje „postrojavanje“ na Trgu. Istu „bradu“ s „desne“ strane brijati oštrom stranom zakonske britve, a s „lijeve“ tupom, štoviše pogladiti ju peruškom – nesukldno je s pravnom državom. Postrojili su se, doduše u malom neredu, paleo komunisti uz Internacionalu.

Ne ćemo ulaziti u njezinu povijest, socijalna i kulturna značenja u vrijeme nastanka, ulogu u tzv. emancipaciji, osvješćivanju radništva i još mnogo toga već ćemo samo spomenuti činjenicu, tzv. „notornu“, kako je uz nju, i crvenu zvijezdu stradalo, pobijeno, koliko ono milijuna ljudi po svijetu? Pedeset, sto, više? I to ne od bilo kuda, već s vlasti. Moraju se i o tome podučiti pripadnici paleo-komunističke omladine koji još nisu svladali njezine riječi, pa su ju na Trgu bana Jelačića pjevali pomažući se sa „šalabakterom“ – neka poslije biraju.

Izvana „crveni“, iznutra „smeđi“ – i obrnuto

Sad, pjevati ju na zatvorenim partijskim skupovima s istomišljenicima, kao što to odnedavna izgleda čini SDP, pa poslije „udariti“ po grahu, čvarcima ili janjetini, ovisno o partijskoj blagajni – jedno je. Sasvim drugo je s njom marširati po ulicama i trgovima sa stisnutom desnicom na desnoj „čelenki“. Rekao bih, izvana gledajući, marš k'o marš. Možda! „Vrag će si ga znati“. Možda baš onako – izvana crven, a iznutra smeđ – bit će bi i to moglo biti. Obrnuti slučaj je također poznat, ali rijetkima i po svemu namjerno u Europi, a dakako i ovdje, „medijski“ prešućivan, ustvari povijesno „cenzuriran“.

Naime, činjenica kako je velika većina njemačkih komunista, bogme i socijalista (socijaldemokrata) nakon 1933. prešla na Hitlerovu stranu. Hitler ih je cijenio. Šalili su se Berlinčani s novim „smeđekošuljašima“ sredinom tridesetih godina: „izvana smeđi, iznutra crveni“. Inače, ta povijesna „serija“ je kompleksnija, vodi sve do Petrograda, Lenjina, „vlakom preko Carstva“ i Oktobarske revolucije. (Moram pisati tako, inače bi Octoberfest bio “Listopadska svečanost“, pa nitko ne bi znao da se radi o pivu, a ondje – o krvi.) Eto, „povijesno“ gledano i ovaj detaljčić nam govori, a što drugo, nego da „odijelo ne čini čovjeka“, čak ni kad se „postrojava“. Presvlačenje je uvijek moguće. I zato kad neki ministar zabrani jedno „postrojavanje“, trebao bi i drugo. Ako „postrojavanja“ nema – onda ga nema. Osim ako se ne želi svrstati. Naravno, ako zbog neposluha naredbe dade uhititi čelnika jednoga „stroja“, onda mora i drugoga, a ne s Trga dati odvesti nekoga slučajnog „bukača“.

Dakle na „obavijesni razgovor“ idu a tko drugi nego „braco“ Pusić i „drugarica“ Dokumetarna. Nakon takve akcije, bez svake šale, popularnost bi SDP-u porasla, pa HDZ može trljati ruke što to  ministar nije učinio. Odnedavno je ovdje neki amerski marketinški „vrač“, „Čarli Braun“, tepat ćemo mu, koji „za šaku dolara“ nastoji  SDP-u i Zoranu Milanoviću spasiti tu „vreću vlasti“. Da su mu objasnili što se to u prošlu subotu događalo, još kako su se na Trgu bana Jelačića „zbrali“ nekakvi komunisti barem nalik potpuno sam uvjeren kako bi i on savjetovao isto: 'apsi „Autohtonoga“, ali 'apsi i „Bracu“ i drugaricu Dokumetarnu. Takav događaj marketinški berićetan, a u biti potpuno besplatan, društveno mizeran, bezopasan, teško će ubuduće SDP-u „s neba pasti“. Tako bi drug Braco i drugarica Dokumentarna konačno „ljevici“ koristili, a malo (pri)zatvora, više manje. Uostalom, kakvi su to, ma i paleo-komunisti (komunisti iz Jurskog parka) koji nisu „omirisali“ zatvor ni sekunde? Nikakvi. Inače s demokracijom, liberalizmom, „poštenim izborima“ i ostalim raznim suvremenim „trlababalizmima“; oni nemaju blage veze – s tim se „ne zamajavaju“ ni u svojim udrugama – „trojkama“. Sve se odvija po „direktivama“, pa i primanje i trošenje „sredstva“. Malo podrške iz suvremene „Kominterne“, malo plašenja ovdašnjih „urođenika“, „novinari“ raspale… Raspituju li se o tome ikada unutarnji poslovi, financije, uprava… (ministri Ostojić, Lalovac, Bauk, državni odvjetnik Cvitan?). Mislim da ne. Možda oni nisu odavde?

Mato Dretvić Filakov