Novi snažni pad industrijske proizvodnje

U usporedbi s prosincem 2014. zabilježen pad za 4 posto

 

 

• U Hrvatskoj, politički gledano, nije nimalo dosadno. Svakodnevno se događaju afere. Aktualna vlast sve manje ima prostora za obmanjivanje javnosti. Zoran Milanović je sve osamljeniji i sve ranjiviji. Ivo Josipović liječi gubitničke rane svađajući se i s Milanovićem i sa svojim donedavnim „glavnim analitičarem“ Dejanom Jovićem. Vesna Pusić sve čini samo da se dočepa bilo koje dužnosti u Ujedinjenim narodima. U tom smislu moramo sagledati i njezino dijeljenje novca čileanskim Hrvatima. Već nam je dosadila svakodnevna samohvala predsjednika Vlade i njegovih lažljivih ministara da živimo bolje i da se oporavlja gospodarstvo. No, 5. ožujka i tomu je došao kraj. Prema najnovijim podatcima Državnoga zavoda za statistiku industrijska proizvodnja u siječnju zabilježila je snažan pad na godišnjoj i mjesečnoj razini. U usporedbi s prosincem 2014. zabilježen je pad za 4,0 posto. U siječnju 2015. u usporedbi sa istim razdobljem prethodne godine industrijska proizvodnja, kalendarski prilagođena, bilježi pad za 5,0 posto. Nadalje, trajni proizvodi za široku potrošnju manji su za 5,2 posto, netrajni proizvodi za široku potrošnju za 4,9 posto, kapitalni proizvodi za 3,1 posto, energija za 2,3 posto i intermedijarni proizvodi za 0,5 posto. Najveći godišnji pad zabilježen je u prerađivačkoj industriji. U siječnju 2015. u usporedbi sa istim razdobljem prošle godine, industrijska proizvodnja, kalendarski prilagođena, u prerađivačkoj industriji bilježi pad za 6,5 posto. Ukupne zalihe gotovih industrijskih proizvoda na kraju siječnja 2015. u usporedbi sa zalihama na kraju prosinca 2014. manje su za 4,0 posto. Ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u siječnju 2015. manji je za 0,6 posto, u usporedbi s prosincem 2014., a u usporedbi sa siječnjem 2014.  još više – za 0,7 posto. Ukupna proizvodnost rada u industriji u razdoblju od siječnja do siječnja 2015. u usporedbi s istim razdobljem 2014. manja je za 5,7 posto.

• Nakon početka snimanja glupe jugonostalgičarske serije Crno-bijeli svijet, zbog „ravnoteže“, ipak je na HTV-u prikazan vrijedni i poučni dokumentarni film dvojice njemačkih autora, Philippa Grülla i Franka Hofmanna,Ubojstva u Titovo ime (Mord in Titos Namen – Geheime Killerkommandos in Deutschland). Grüll i Hofmann su mjesecima zvali i pozivali tadašnjeg aktualnog hrvatskog predsjednika Ivu Josipovića, no on se nikako nije htio odazvati. Ostaje nagradno pitanje čitateljima: zašto?

 

• Nakon podosta vremena i pritiska javnosti na HRT-u se polagano ipak odmotava jugo-klupko u koje su zamotani Elizabeta Gojan, Stipe Alfier, Goran Radman… Na to ih je prije svega prisililo Programsko vijeće HRT-a. O sramnom vođenju ustoličenja nove hrvatske predsjednice ovako zbori predsjednik Vijeća Bruno Kragić: „Mi smo na sjednici ocijenili da je emisija, usprkos izvrsnoj tehničkoj organizaciji vođena neprofesionalno. Došlo je do neorganizacije novinarke i do iznošenja netočnih podataka, kao i neprimjerenih komentara i neobjektivnosti“.

 

• HDZ se svakodnevno priprema za preuzimanje vlasti. U tom cilju održao je panel diskusiju o fiskalnoj i monetarnoj politici na velikoj međunarodnoj konferenciji „Hrvatska i EU – Razvojna politika 2015. – 2020.“, na kojoj su nastupili domaći i međunarodni gospodarski stručnjaci. Prvi među njima bili su predsjednik münchenskoga IFO instituta prof. dr. Hans-Werner Sinn (autor ekonomskog programa HDZ-a), Wilfried Martens iz Centra za europske studije i bivši predsjednik slovačke vlade Mikuláš Dzurinda. Na konferenciji stručnjaci su ponudili rješenja za izlazak iz teške gospodarske i socijalne krize.

Hans-Werner Sinn

 

• U vrijeme posjeta hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Sarajevu, ne slučajno, na engleskom sveučilištu Oxford odrđao je o BiH predavanje Paddy Ashdown, bivši viskoki predstavnik međunarodne zajednice u toj nama više nego susjednoj državi. Ovaj bivši i okrutni guverner Hongkonga nije rekao nešto novo, nego je samo – u duhu dobro nam znane jugo podjele krivnje – napao tmo neke »separatiste« i »opstrukcioniste«.

 

• Bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću ide sve gore. Posvadio se sa SDP-om i Zoranom Milanovićem, a napali su ga i neki njegovi dojučerašnji prijatelji, poput veliksrbina Dejana Jovića. A da jedno zlo ne ide samo potvrđuje najnovija optužba protiv Josipovića od strane Milijana Brkića, glavnoga tajnika HDZ-a. Brkić je izjavio kako ga je Josipović prije negdje godinu i pol pozvao da mu HDZ pripomogne u rušenju Milanovića i da njegovo mjesto postavi Vesnu Pusić. Zanimiljivo je da Pusićka i Milanović nisu htjeli komentirati ovu vijest. Nemaju što reći kad je istinita.

 

• No, ako je Milijan Brkić razotkrio Ivu Josipovića, Europska komisija je (raz)otkrila Zorana Milanovića. Naime, Milanović je lagao da je dug zdravstva 2,1 milijarda kuna, a on iznosi čak 3,1 milijardu kuna. Možda je onima u Bruxellesu to čudno, nama nije. Mi smo se već navikli na Milanovićeve laži.

 

• Napad na Hrvatski narodni sabor, Dragana Čovića i Tomislava Karamarka nema opravdanja. Činjenica je da bi podijeljena Bosna i Hercegovina na tri ili četiri federativne jedinice bila puno jeftinija od sadašnjega ustroja u kojem ova paradoksalna država ima ima četrnaest vlada i skupština. S time se slažu i sveučilišni profesori Ivan Vukoja iz Mostara, Šaćir Filandra iz Sarajeva i Miloš Šolaja iz Banja Luke.

 

• Banke u Hrvatskoj, koje su uglavnom u stranome vlasništvu, i dalje jako dobro posluju. Prošle su godine ostvarile 2,52 milijardi kuna bruto dobiti, 1,83 milijardi kuna više nego 2013. kada im je bruto dobit iznosila tek 695 milijuna kuna. U usporedbi s 2012. tri i pol puta veći im je profit.Uz to, u razdoblju od 2009. do 2011. ostvarivale su bruto dobit preko 4 milijarde kuna, da bi ona tek 2013. potonula na 726 milijuna. U prvih devet mjeseci 2014. bruto dobit banaka iznosila je 1,9 milijardi kuna.

 

• Prije izbora za drugu mandat, bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović rekao je kako ne će tražiti ono što već pet godina sramotno koristi Stipe Mesić. No, kada se Ivo predomislio, isto su napravili i njegovi dojučerašnji pobočnici. Nakon što su razriješeni 18. veljače 2015., aktivirali su ostvarivanje prava na naknadu nakon prestanka obnašanja dužnosti. Oni su: Ivo Josipović, Zlatko Gareljić, Saša Perković, Tamara Obradović Mazal, Zrinka Vrabec Mojzeš, Danica Juričić Spasović, Maja Kocijan, Danja Šilović Karić, Lea Šiljak, Ana Šimundža i Petra Furdek. Plaće im se kreću od 11, 16.500 do 20 tisuća kuna. Josipovićeva plaća šest mjeseci iznosit će 23 tisuće, a drugih šest mjeseci bit će upola manja.

 

• Visina kamata koje će Slovenija platiti na staru deviznu štednju građanima Hrvatske i BiH, prema presudi Europskog suda za ljudska prava, za Ljubljanu je najproblematičnije pitanje jer bi se glavnica od 257 milijuna eura mogla popeti na čak 880 milijuna. Toliki bi bio ukupan iznos duga Ljubljanske banke Zagreb i Ljubljanske banke Sarajevo, ako bi se za proteklih 25 godina obračunale kamate od 6 posto, kako je u presudi naveo sud u Strasbourgu pozivajući se na model kojim su početkom 90-ih namirene štediše Ljubljanske banke u Sloveniji, no Slovenija takvu mogućnost isključuje. A godinama su se u Ljubljani ponašali kaoda su najpametniji.

 

• Nakon raznih peripetija i omalovažavanja nova hrvatska predsjednbica je ipak završila tamo gdje joj i jest mjesto. Na Pantovčaku. Razlog za to je i nalaz SOA-e kako Vila u Visokoj ulici ne zadovoljava sigurnosne uvjete.

 

• Članovi Nadzornog odbora EPH su, dobro poslušajte: „nezavisni“ politički analitičar Žarko Puhovski, Ana Hanžeković, kći većinskog vlasnika kao predsjednica, splitski ekonomist Dejan Kružić, direktor Slobodne Dalmacije iz njenih posljednjih komunističkih dana, umirovljeni general Hrvatske vojske Krešimir Ćosić i fra Ilija Živković, nekadašnji general franjevaca trećoredaca. Lijepo društvo. I ne će im biti loše.

 

• „Koja je, dalje, gospodarska logika da se godinama, recimo, Feral Tribuneu opraštaju milijuni i milijuni nenaplativih kuna“, pita se Joško Čelan. Nema je. Zna se tko vlada Hrvatskom!

 

• Navodno je na suđenju u Münchenu Josip Perković zaplakao. Jedni kažu zbog sina, a drugi kažu zbog činjenice da mu on više ne može pomoći. „Pouzdano znam da je Saša Perković bio ovih dana u Münchenu. Ne znam je li se sastao s ocem. No uvjeren sam da Josip Perković nije zaplakao zbog sina, već zbog činjenica da mu sin više ne može pomoći jer više nije savjetnik predsjednika Republike i jer nema moć koju je sve donedavno imao. Uvjeren sam da Josip Perković godinama zloupotrebljava svog sina. Ugurao ga je u posao koji očito nije za njega. Perković stariji to je učinio samo zato da bi mu vlastiti sin štitio leđa. A da je Perković mlađi posve promašio profesiju, najbolje je potvrdio slučaj Zagorec, odnosno činjenica da je Saša uprskao specijalni zadatak na kojega ga je poslao Stipe Mesić. Poznato je, naime, da je Zagorec snimio Sašu Perkovića za vrijeme 'tajnog susreta' održanog na Mesićev poticaj, što je dokaz Sašinog  dilentatizma i neprofesionalizma. To je blamaža nakon koje bi bilo kojem drugom ozbiljnijem špijunu završila karijera“, smatra novinar Željko Peratović.

 

• „Upravo je SDP odgovoran za smanjenje kvote saborskih zastupnika koji predstavljaju Hrvate izvan RH“, izjavio je Davorin Mlakar u emisiji Otvoreno HRT-a 26. veljače 2015., što je netočno. Najodgovornija je HDZ-ova Vlada na čijem je čelu tada bila Jadranka Kosor. U nastavku se Mlakar malo korigira pa kaže: „Tadašnja je oporba u pristupnim pregovorima uvjetovala glasovanje za promjenu Ustava time da Hrvati koji žive izvan RH nemaju nijednog, a potom da imaju samo jednog zastupnika. Nakon teških i mukotrpnih pregovora, ipak smo došli do kvote od – tri zastupnika. Oporba, koju su u nekim od pregovora tada vodili gospođa Pusić i g. Milanović, uvjetovali su da izvandomovinska Hrvatska izgubi onu kvotu koju je imala do tada“, što također nije potpuna istina. Istina je da su tadašnji vladajući hadazeovci trubili kako to rade (oduzimanje milijunima iseljenih Hrvata pravo glasa na izborima) jer ih tobože pritišće Europska unija, što je neistina. U Uniji brojne države, za razliku od Hrvatske, uvažavaju svoje brojne iseljenike, poput Irske, Italije, Portugala, Grčke, Cipra… Stoga je sada napadati Milanovićev „Prijedlog o zabrani referenduma“ donekle licemjerno, jer od 2000. godine do danas – dakle i u vrijeme Ive Sanadera i Jadranke Kosor – vodila se protuhrvatska i protuiseljenička politika.

Boris Njemcov

 

• Ruski oporbeni političar Boris Njemcov nemilosrdno je likvidiran usred Moskve četirima mecima u leđa. Ruske vlasti su odmah izjavile kako će sve učiniti da uhite počintelja ili počinitelje. Da nije tragično, bilo bi smiješno. No, osim ruskih vlasti, ima više teorija koje pokušavaju otkriti tko je naručio ubojstvo Njemcova. Zato se je korisno podsjetiti na neka slična politička ubojstva poznatih Ruska i oponenata Vladimira Putina tijekom njegove vladavine na čelu Rusije od 1999. godine. Popis je dug, pa ćemo se zadržati samo na nekima. Novinarka i aktivistica za ljudska prava Ana Politkovskaja ustrijeljena u listopadu 2006., nakon što je mjesecima naširoko izvještavala o ratnim zločinima ruske vojske i njezinih lokalnih saveznika u Čečeniji. Aleksandar Litvinenko, bivši agent ruske obavještajne službe u egzilu u Londonu otrovan je nasmrt polonijem samo mjesec dana poslije toga. On je u više navrata optužio Putina za odgovornost za bombaške napade na Moskvu i Volgodonsk 1999., kojima je došlo do izbijanja još jednog rata u Čečeniji i kojima Putin djelomice može zahvaliti na svojem političkom usponu. Odvjetnik Sergej Magnicki umro je 2009. u zatvoru nakon što su ga pretukli i odbili mu pružiti odgovarajuću liječničku skrb. Magnicki je razljutio Putinov režim otkrivanjem golemih prijevara u koje su bili uključeni visoki ruski dužnosnici. Iste se godine dogodilo i ubojstvo glasovita odvjetnika i zaštitnika ljudskih prava Stanislava Markelova i oporbene novinarke Anastasije Baburove, kao i otmica aktivistice za ljudska prava Natalije Estemirove. No, mnogi su drugi ubijeni, zatvoreni ili protjerani.

 

Marijan Majstorović