Naturalizirana “Čarobna frula”

Neki su se učili na Mozartu, Goetheu, a neki gledajući crtane filmove

"Kakva bi tišina nastala kad bi ljudi govorili samo ono što znaju."(Karel Čapek)

Demokracija je čudna stvar. To je igra u kojoj svatko ima pravo   sudjelovati i igrati, odnosno govoriti što, kako, kada, gdje, zašto i za što mu se prohtije. To je igra, gdje svatko misli kako može i smije igrati po svojim pravilima, bez ikakve odgovornosti i bez obzira da li pri tom drugome nanosi štetu,  dok sebi i svojima koristi. Ta i takva igra poprima različite oblike od bajki, basni, eseja, romana, drama, opereta, opera, baleta, igrokaza, crtanih filmova, karikatura, stripa i komedija. Najnovija igra tipa demokracije temelji se na čistoj komediji s elementima burleske, a nosi poantu ni manje ni više nego čuvene Mozartove opere Čarobna frula. Nema onog tko nije čuo za tu operu napisanu neposredno pred smrt velikog majstora glazbe i velikog  skladatelja, 5. XII. 1791. godine. Opera je skladana prema libretu E. Schikanera, koji donosi fantastičnu priču u obliku dramske radnje, što se odvija u nekoj začaranoj zemlji iz bajke, gdje nam glavni likovi prikazuju stalnu borbu između dobra i zla, kao simbol vječnog traganja za pravim vrijednostima u životu i opredjeljenja za dobro, istinu i pravdu. To je u neku ruku apologija društvenog sistema u svakom vremenu i na svakom prostoru.

Ta opera je u isto vrijeme bajka, filozofija i politički komentar, jer kao prosvijetljena alegorija vjeruje u svemoć razuma i mudrosti nad mrakom i jednoumljem i mogućnost izmjene ljudskog duha  dubokim razmišljanjem. Postoje različite interpretacije tog djela, ovisno o vremenu i društvenom uređenju ili pak u dnevno političke svrhe, kao i o onome tko  operu i njenu poantu tumači, s kojim ciljem, u koju svrhu i kakvim metodama to radi. Isto tako je vrlo važno što je za nekoga dobro, a što zlo. Nismo mi niti čudesna začarana zemlja, nismo niti nekakva Nedođija, ali nam je određeno prosvjetljenje i osvjetljenje nužno potrebno., kako ne bi tražili i očekivali svoju „čarobnu frulu“ koja bi nas nekom magijom spasila od gluposti, mržnje, licemjerja, obmanjivanja i opće propasti.

Pod naslovom „Čarobna frula“ i prema poanti te priče rađeni su filmovi, lutkarske predstave, baleti, pisane pjesme, eseji, kritike i filozofski osvrti. Ingmar Bergman autor jednog od filmova na tu temu je između ostalog rekao da je ta priča „…kao put k unutarnjem traganju i psihološkom rastu.“ Goethe misli. „Potrebno je više znanja da bi se razumjela vrijednost ovog libreta.“ Neki od kritičara i filozofa smatraju da se sadržaj dijelom odnosi i na čovjekovu višu prirodu, koja ga smješta u dio Svemira i univerzuma, kao i da je to svojevrsna alegorija  na socijalnu pravdu i slobodu govora.

Što se slobode govora tiče tu smo mi na svom terenu i spremni smo uvijek kompetentno sudjelovati u svakoj stručnoj raspravi, analizi i usporedbi, bez obzira na svoje obrazovanje i suvereno se nadmetati u tome, čak što više , smatramo kako je samo naša interpretacija jedino ispravna i točna. Pitanje je samo od kuda nam toliko znanje o nečemu o čemu zasigurno i evidentno pojma nemamo. Nisam sigurna zahtijevaju li takvi „genijalci“ divljenje ili prijezir, jer su se već dokazali kao vrsni apologeti zamagljivanja, nazadnjaštva, prekrajanja i preoblikovanja mnogo čega, uz nedolične i sumnjive metode, koje nažalost kod mnogih prolaze i bivaju nagrađene, čak i onda kada su ti isti svjesni kako su to raznovrsne  šarene laže, svaki puta u drugoj ambalaži.

Ostaje jedino još moguće za povjerovati, kako su spoznaje i poantu o „Čarobnoj fruli“ neki „znalci“ dobili gledajući crtani film proizveden negdje potkraj osmog desetljeća prošlog stojeća pod nazivom „Štrumpfovi i čarobna frula“, uz napomenu da tada među Štrumphfovima nije bilo Štrumphfete, pa je potpunu analogiju do kraja nemoguće izvesti.

Ankica Benček