Postoji samo "industrija ustaša" od poduzetnika poput Slavka Goldsteina
Uskoro će izdavačko poduzeće „Otac i sin“ izdati preko 1300 stranica o Titi pa je Jelena Lovrić upriličila Slavku Goldsteinu veliki promidžbeni intervju u JL-u (8. 3. 2015.). Nije JL što je nekad bio, ali dobro će doći. Glavna komentatorica Jela rijetko se spušta na tu stubu novinarskog zanata – što ju briga što drugi imaju reći, valjda ona sve zna – ali za Goldsteina seniora, izdavača, političara, lobista, pisca… i što je trenutačno najvažnije, specijalnog savjetnika Zorana Milanovića, bogme se potrudila. Isplati se sigurno.
BARBARIN ROV – Sramota i krivnja onih koji još uvijek po Hrvatskoj traže "ustaše"!
Stručno mišljenje i rad Slavka Goldsteina, historičara „naivca“ (koji je doduše sve samo ne „naivan“) i Ive Goldsteina, stručnjaka za rani srednji vijek – o Titi, baš me i ne zanima. Političko, pristrano, odavno mi je jasno „k'o pekmez“, pa će me ta knjiga teško vidjeti. Uostalom poveliki intervju Jele sa Slavkom se manjim dijelom odnosi na prošlo stoljeće, a većim na hrvatsku sadašnjost i budućnost, o čemu Goldstein govori kao savjetnik Zorana Milanovića. To me itekako zanima. Zanima me poglavito jer se medijski i inače množi govor mržnje prema, navodnoj (uvijek navodnoj) „desnici“ – koja je, kako reče jedna baba-drugarica za nekih kvazi (uvijek kvazi!) „ljevičarskih“ demonstracija na Trgu bana Jelačića opet (uvijek opet) – „digla glavu“! O majku joj…, „diže glavu“! Kad god takvi i slični kažu da je netko “dig'o glavu“, obvezno gledajte uokolo u čijim je rukama batina i tko će vas mlatnuti po njoj. Taj govor je inače tipični lenjinističko-staljinistički starogovor. „Dići glavu“! E ne će „dizati glave“ ni sumnjive klase, ni nacije, ni kulaci, ni malograđani, ni popovi, ni „klerikalci“, bogme ni pojedinci… Svi glavu dolje, spustiti šiju i pognuti ramena. Tko podigne, ispravi se – udri, a nikakvih problema nema ni s onim – skrati! Zgraža se cijeli svijet nad isilovcima, zgrožen sam i sâm, no nema tu neke inovacije. Od boljševizma pa na ovamo, da ne gazimo dublje u povijest, pa i iza ranoga srednjeg vijeka.
"Ustaša" – ključ za držanje Hrvata u vječnoj pokornosti
Analizirali su Lenjinove govore, pisma, naredbe i najčešće je navodno rabio riječ – „spržiti“. Je ili nije, ali bez ikakvih problema, skrupula, potpisivao je naredbe za likvidacije. Strijeljati! Za razliku od Staljina – on nije potpisivao, bio je više „usmeni“ tip. Ovo o Lenjinu i Staljinu mali je usputni omage knjizi o Titi koji je često grmio kako razni neprijatelji – „dižu glavu“. Nego čarobna riječ koja sva „zlatna vrata“ u Hrvatskoj (bit će skoro sto godina, ne biste vjerovali !) otvara je – „ustaša“. Sinonimi su, naročito kad razgovaraju sugovornici poput Slavka Goldsteina i Jelene Lovrić, „konzervativci“ i „desničari“. Tim pojmovima skinete prvi sloj, jedan list, kao s glavice žutog luka – i odmah, već na drugom čekaju vas „ustaša“ i njihova „masovna pojava“ – turcizam „ustašluk“.
Prošetajmo malo tim intervjuom. „Kako gledate na HDZ-ovu deklariranu namjeru o povratku Tuđmanu?“, pita Jela.
– Nevjerojatno je da neki ljudi u HDZ-u, koje ne smatram glupima, pokušavaju plivati na valu ekstremnog nacionalizma, što je za Hrvatsku pogibeljno. Bude li zaista tako i dalje išlo, onda bi trebalo vratiti Tuđmana da opet zagalami ono o ustašluku koji ne će proći. Jer, opasnosti takvih skretanja su vrlo realne. Nije to, naravno, ustašluk koji će ići klati po srpskim selima, ali po onome što iz HDZ-ova tabora pristiže u javnost, ne ću se čuditi ako dođu na vlast s hapšenjima, s prijetnjama i represijom, možda s logorima, s jednim režimom koji će biti nedemokratski, u suštini ustaški.“
„Je li desnica danas radikalnija nego devedesetih godina ili se to možda samo tako čini?“, pita dalje vita Jela pa stiže brzi odgovor:
„Sad je podmuklija i zato opasnija. U ono je vrijeme bila otvorena. Ali je i opozicija ondašnjem ustašluku bila jača nego danas.“
Ustaška zmija podmukla. A vidi sad 'vamo, tko je podmukli i gdje se podmuklost skriva. Prijatelj našega Slavka Goldsteina, Stipa Mesić kojega on, bjelodano, cijeni više od Tuđmana – koji je pred njim protiv „ustašluka“ lupao šakom po stolu, piše u intervju – je po Australiji hodao i sijao ustašluk, i pjevao i zijevao „Juru i Bobanu“ i tvrdio kako je Hrvatska ranih četrdesetih dva puta pobijedila – i 1941. i 1945. Prijatelj Slavka Goldsteina Stipa Mesić. I ništa i nikada tu ni „verbalno“ nije bilo sporno našem Slavku.
A što se tiče ustaša od Prevlake do Vukovara i obrnuto danima tko hoće može „špartati“, ne će naći niti jednoga ustašu. Može to činiti i danima i noćima. Lovci na ustaše prije će ovdje ufatiti biloga medvjeda, koji izumire i tamo na Sjeveru, nego ustašu. Ustaša u Hrvatskoj NEMA od jeseni 1945. Jedne su pobili pobjednici, druge su protjerali, bili ustaše ne bili, a treći su se u međuvremenu „preobratili“. Ako ičega odavno u Hrvatskoj nema – to su ustaše. Postoji samo, od 1945. „industrija ustaša“, a jedan od poduzetnika je i Slavko Goldstein. Industrija ustaša je industrija straha. Njezin prvi slogan je. „ustaše će vas“, a drugi, blizu sto godina stvarniji: Proglasit će vas ustašama – jadna vam majka! Bjež'te iz Hrvatske, čuvajte glavu! I tako razne jelene lovrićke i slavke goldsteini… prazne Hrvatsku.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više