Karamarko zaslužuje priznanje – ačkosum!

Karamarka napadaju "antifašisiti" u Zagrebu, četnici u Beogradu i mudžahedini u Sarajevu

 

 

Napadi na predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka u Hrvatskoj prelili su se i na susjede (komšije) u Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, tako da je Karamarko na naslovnicima medijskog prostora odmah iza Putina – po 'popularnosti'! Mada među njima nema ništa zajedničkog, politički govoreći, jedino što su oba muškog roda, kratkog govora i oštrog pogleda. Usput rečeno, današnje ponašanje Putina je slično Hitleru – kao jaje jajetu, iz kojeg će se uskoro izleći Treći svjetski rat, odnosno Zadnji rat. Hitler se pozvao na Treaty of Versaille  (28. 6. 1919.), to jest pravo na samoodređenje naroda, te  riješio ''sudetsko pitanje'' – pripojenjem Trećem Reichu. Putin je po istom principu samoodređenja pripojio poluotok Krim Rusiji; po uzoru na Kosovo osvojio je istočni dio Ukrajine. Koje je sljedeće odredište Putina?

No, aktualna tema je Tomislav Karamarko, a bio je naša tematika već nekoliko puta. Nismo izmišljali, niti tražimo povoda za analiziranje ili vrjednovanje predsjednika HDZ-a, s obzirom da je u Republici Hrvatskoj postao izuzetno popularna osoba, pa bismo mogli reći, da nema medije u kojoj gosp. Tomislav nije na naslovnoj stranici! Zašto se na Karamarka udara s tolikom žestinom – i to s obadvije strane: lijeve i desne, pa čak i iznutra? Narodna poslovica kaže: ''dobru konju stotinu mana, a lošemu konju samo jedna – ne valja.'' Parafrazirat ćemo ovu anegdotu, koja se temelji na izvanrednim događajima, te opisuje čudan, neobičan i donekle dramatičan događaj. Naime, kako je Karamarko za kratko vrijeme postao povijesna tajna i iznenadni politički fenomen?

 

Predsjednik HDZ-a, suglasno s obavljanjem predsjedničke dužnosti donosi odluke koje nisu popularne, ali su u interesu boljitka hrvatskog naroda i stranke kojoj je na čelu. Stoga nije nikakvo iznenađenje što su protivnici pokrenuli ofenzivu – napad širih razmjera u najvećim tiskovnim i elektronskim medijima u RH; vladajuća crvene Kukuriku koalicija, te udruge ''antifašista'' i drugog društvenog garbagea, koje žive parazitskim životom u državi koju organski mrze.

 

Karamarko razotkrio urote

 

Pisao sam također ranije, zašto Milanovićeva vlada, Josipovićevi sljedbenici, Mesićevi 'antifašisti', Pupovčevi četnici, te brojne udruge maloumnih gađaju – (i zašto su) uperili otrovne strjelice u Karamarka, jer oni čvrsto vjeruju da će predsjednik HDZ-a biti novi predsjednik Hrvatske vlade i većinskog sastava Hrvatskoga državnog sabora; to samo po sebi stvara mnoge predrasude, bojazan i dovodi u paniku one koji imaju ''putra na glavi'', bilo zločinački čin ili kriminalno djelo – takvog ''bilja'' ima izobilja u Lijepoj našoj.

 

Ne iznenađuje nas, što se u dnevnim sredstvima priopćavanja u RH udara po predsjedniku HDZ-a, ali začuđujuća je činjenica, da su se na Karamarka okomili i neki ljudi iz njegove stranke: najprije dr. Milan Kujundžić, koji je izgubio na izborima u stranačkom Saboru, a potom i na predsjedničkim izborima. Sada se javno oglasio drugi čovjek HDZ-a dr. Drago Prgomet, s ostavkom na dužnosti i članstvu u stranci; otorinolaringolog se razgolićio u ispovjednom prepredanju kod obrijanog četnika Ace u emisiji NU 2. Iskreno rečeno: osobe koje dolaze na confession (skrušenu ispovijest) kod Ace, ili su Jude, ili su idioti, ili su provokatori, ili nemaju drugog posla, ili hipokrati koji se vole pretvarati..? 

Željko Komšić

 

Naši su ugledni liječnici, konačno dijagnozirali da Karamarko ''boluje'' od – cronicus extremist (kroničnog ekstremizma); radikalzira desnicu (desnica?) i sa svojom retorikom pomaže ljevicu (ljevica?), a ''to je vjetar u leđa Milanoviću za ponovnu pobjedu na izborima – i za ostanak na vlasti'', kazao je bivši dopredsjednik HDZ-a.

 

Karamarkova retorika 'zapalila regiju'!

 

Doduše, Karamarkova retorika u iskazivanju osnaženja domoljublja, poštivanja branitelja Domovinskog rata, borba za svako radno mjesto,  za svakog mladića i djevojku da ostanu u svojoj domovini, jer i tako nas ima previše u tuđem svijetu (postotno čak više nego Židova!), pa ako takva retorika šumi u ušima veleizdajnika i razgraditelja Države Hrvatske kao – ''ratohuškačka'' i poticaj na rat (koga i gdje?), onda je to sjajni uspjeh strategije Karamarkove desnice. Definicija ''desnica'' je nacionalizam, ideologija ili svjetonazorje u kojem je nacionalni identitet presudan za formiranje i opstojnost jedne suverene države; dočim ''ljevica'' nema neko veliko međunarodno značenje, nego su njezini pripadnici isključivo ljudi lokalnog usmjerenja. Da ne bi! Na ''ljevici'' nema utvrđenog političkog socijalističkog okvira, što potvrđuju socijalne stranke u Europi. Naime, njemačka se stranka naziva – ''socijademokratskom'', a dugo je bila ljevičarska, a francuska se stranka naziva – ''socijalističkom'', a bila je vodeća snaga desnog krila socijaldemokratskog pokreta. U hrvatskom slučaju, desnica je nacionalna, domoljubna i državotvorna stranka, a ljevica je komunistička i regionalistička partija. 

 

U svijetu su određene političke stranke po ideološkim principima, pa tako postoje dvije klasične, u principu oprečne ideologije, koje se oblikuju u stranačkim načelima: liberalne i konzervativne  demokracije. Liberalna demokracija uklanjanja sva ograničenja  slobodnom djelovanju u gospodarskom i društvenom životu, što je karakteristično za postojeće liberalno stajalište. Konzervativna demokracija, u kojoj je naglašena uloga zaštitnika autoriteta države; ustrojenje uz tradicionalno mišljenje i protivljenje pomodarstvenim reformama. Liberalna se ideologija na različite načine naslanja na socijaldemokraciju (ne-komunistički socijalizam), dok se konzervativci ideološki oslanjaju na kršćanske moralne vrjednote.

 

Primjera radi, u SAD-u imaju 320 milijuna stanovnika, a imaju samo dvije stranke: Demokratsku stranku (liberalnu), koja je danas na vlasti, i Republikansku stranku (konzervativnu). U tom kontekstu u Republici Hrvatskoj, koja  ima 4,3 milijuna stanovnika registrirano je 125 stranaka, do izbora sigurno će ''niknuti'' još koja. U tumačenju političkog razuma stanovništva u SAD-u i političkog nerazuma pučanstva u RH, odvelo bi nas u nedogled, ali potrebno je utvrđenje postojeće činjenice, da je narod u RH u stanju određene nenormalnosti – u ludilu.  

 

Poturica koji se ulizuje Turcima!

 

Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine održao je 28. 2. 2015. često zasjedanje u Mostaru na kojem je sudjelovalo više od 500 izaslanika i veliki broj gostiju. HNS je unio pometnju među Bošnjacima, jer je izglasana Dekleracija u kojoj se traži federalni preustroj BiH. Najoštrije se oglasio poturica Željko Komšić, kojeg su birali Bošnjaci u Predsjedništvo BiH, gdje je predstavljao ''hrvatske nacionalne interese'' od 2006. do 2014. godine, osudivši Deklaraciju HNS-a i predsjednika HDZ-a.

 

(Ne)željko Komšić, koji je provodio majorizaciju Hrvata kroz SDP, a sada u DF-u, najoštrije osuđuje ''ratnohuškačku retoriku'' predsjednika HDZ-a RH Tomislava  Karamarka, kao i stavove Dekleracije HNS-a. ''Stavovi šefa oporbene stranke u susjednoj državi, koji u potpunosti korespondiraju s danas deklariranim ciljevima HVO HNS, i nisu ništa drugo nego još jedan pokušaj postizanja ratnih ciljeva mirodopskim putem'', kaže ''efendija'' Komšić. Dočim, predsjednuik HNS-a BiH i HDZ-a BiH Dragan Čović pojašnjava kako prijedlozi o uređenju BiH, koji su sadržani u Deklaraciji HNS-a, ne dijele Bosnu i Hercegovinu, već se traži reorganizacija države i donošenje novog Ustava BiH, u kojem bi konstitutivni hrvatski narod imao ista prava kao što imaju Bošnjaci i Srbi. Dakle, takva poruka za Bošnjake je ''ratnohuškačka retorika'', te zbog naglaska na ravnopravnost  Hrvata u BiH – poticaj je na rat! Ovo su velike optužbe, ali istodobno i upozorenje kako Hrvatima u BiH tako i u Hrvatima u Hrvatskoj, da će bilo kakvo preustrojavanje BiH dati povod za nastavak nedovršenog rata i novo krvoproliće na Balkanu. Napadi na Karamarkov ''ekstremizam'' počeli su ''antifašisiti'' u Zagrebu, podržali su ih četnici u Beogradu i konačno se pridružili mudžahedini u Sarajevu.

 

Dolazak hrvatske predsjednice u BiH

 

Prvoj hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović bio je prvi zakorak u susjednu BiH. U Sarajevu bile su upriličene državničke počasti i sastanak sa najvišim predstavnicima vlasti. ''Hrvatska je veoma zainteresirana za stabilnost BiH, njezin ulazak u EU i NATO i prije svega konstitivnu ravnopravnost za sva tri naroda'', kazala je  predsjednica RH. Na pitanje novinara podržava li Deklaraciju HNS-a BiH, gdje se govori o preuređenju države BiH kroz federalne jedinice. ''nitko ne može zamjeriti Hrvatskoj što brine o Hrvatima u BiH', naglasila je Grabar-Kitarović. Predsjednica RH ukazala je bošnjačkom i srpskom narodu u BiH kako se u RH drži do njihovih sunarodnjaka, koji su ne samo ravnopravni, nego i privilegirani u Hrvatskoj. Nije se Kolinda Grabar-Kitarović ponijela kao njezini predhodnici – Mesić i Josipović, koji su poticali mržnju i pokazali nesnošljivost naspram hrvatskom narodu u BiH, jer su se oni u BiH kao i RH borili protiv srpske agresije i JNA. Kao posljedni osvetnički Josipovićev antihrvatski čin bilo je davanje odličja Ejupu Ganiću, ratnom zločincu koji je odgovoran za planiranje zločina u Lašvanskoj dolini; stvaranje desetke logora u kojima je mučeno oko 5000 hrvatskih zaroblejnika. Josipović je uz dodjelu odličja poželio Ganiću ''da i u svom daljnjem radu učini još puno dobrih djela i da prijateljstvo i ljubav koju njegujete naspram našim ljudima i domovini i dalje bude motto vašeg rada.'' Mogu li Bošnjaci pretpostaviti kako bi se oni osjećali kada bi Predsjednik Predsjedništva BiH Mladen Ivanić dodijelio odličje Ratku Mladiću? Zločin je zločin, bez obzira tko je počinitelj zločina, i u čije je ime zločinac izvršio zločin.  

 

Jesu li Bošnjaci svjesni…

 

Na žalost, mnogi bosanskohercegovački muslimani u BiH i u RH  nisu zahvalni kao muftija Aziz Hasanović. ''Model koji mi imamo u Hrvatskoj i koji se pokazuje vrlo učinkovitim te prepoznatljivim, ne samo u Europi već i širom svijeta, nešto je što nudimo Europi kao naš, rekao bih, izvozni proizvod'', rekao je muftija u Dnevniku HTV-a 

Hrvatska vosjka je oslobodila Tursku Hrvatsku

 

Jesu li bosanskohercegovački muslimani svjesni, da ih je Otac Domovine dr. Ante Starčević nazivao – hrvatskim cvijećem; da ih je poglavnik NDH dr. Ante  Pavelić spasio od potpunog istrjebljenja, ne samo iz BiH nego i sa Balkana; da ih je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman četiri puta zaštitio da ne dožive sudbinu Srebrenice, odnosno sudnjeg dana? Naposlijetku još i ovo – da nije bilo HVO-a ne bi danas bilo ni ove druge polovice BiH! Jesu li Bošnjaci svjesni činjenice, da polovica bošnjačko-muslimanskog korpusa ima hrvatsko državljanstvo i hrvatsku putovnicu? I svaki pokušaj Hrvata u BiH za uspostavu ravnopravnosti s ostala dva naroda, bošnjačko-muslimanska politička i vjerska vrhuška, osuđuju kao ''zločinački pothvat'', pokušaj pripojenja RH, ili  ponovno buđenje ustaštva. To je pljuvanje sebi u usta. Paucis via cognita veri est (Malobrojnima je poznat put istine).

 

Rudi Tomić