Vlast zapostavlja hrvatske velikane

Premijer se ne od(a)ziva

O, kako svi zajedno znamo vrlo malo o našim velikanima! A imamo ih, premda smo malobrojan narod. Stoga molim znanstvenike i umjetnike kojima je do toga stalo, da prionu pisanju slikovnica o našim velikanima, kako bismo ih mogli što prije približiti našoj djeci. Znamo li išta o ljudima koji su prionuli prevođenju Biblije na hrvatski jezik, O Bartolu Kašiću, Matiji Petru Katančiću, zatim o Josipu Jurju Strossmayeru, o Ruđeru Josipu Boškoviću, Franji Šeperu, Ivanu Vučetiću i dalje u nedogled. O svima njima nadareni umjetnici bi mogli izumiti vrlo privlačne slikovnice, čime bi obogatili naše mališane.

Slušam vijesti i saznajem kako su se u posjet Premijeru uputili naši branitelji iz Savske 66. Došli su do njegove kuće, pozvali su ga da se pojavi, a zatim su mu otpjevali "Zovi, samo zovi! Svi će sokolovi za te život dati!" No, Premijer se nije pojavio na prozoru niti im je stisnuvši ruke uputio zahvalu. Mislim da je jedna tako neobična podoknica zaslužila barem jedan pozdrav rukom. Usprkos činjenici što im se on osobno nikada nije obratio. Kako li on to shvaća svoju Premijersku dužnost nije mi jasno, budući da one koji su izložili svoje živote za obranu Hrvatske, čiji je on aktualni Premijer, ne želi ni saslušati.

Stav gospodina Pavla Kalinića u vezi teškoća u koje je zapao gospodin Milan Bandić – nešto je što se rijetko susreće ne samo u našim  društvenim okvirima, nego općenito u svijetu. Kad netko zapadne u nevolju, obično mu mnogi ljudi, prijatelji, pa i oni najveći prijatelji počinju okretati leđa. No, intervju koji je na našoj TV dao Pavle Kalinić opovrgava prethodnu činjenicu. Koliko li se snage, dobrote i čovječnosti nalazi u tome čovjeku!!! Dodala bih – divim se gospodinu Kaliniću i njegovoj plemenitosti. Da nas barem takvih ima mnogo mnogo više.

Nevenka Vučemilović, prof.